DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1997 str. 64 <-- 64 --> PDF |
A. Tomašević: POVIJEST POŠUMLJAVANJA NA OTOKU VISU Šumarski list br. 9-10, CXXI (1997), 515-526 dolazi mješovita vegetacija crnike i crnog graba (Quercion ilicis p.p.) iznad 250 m nad morem na osojnim stranama, odnosno iznad 350-400 (550) metara iznad mora na prisojnim stranama. Dakle, na otoku Visu susrećemo se sa dvije glavne šumske zajednice. U eu mediteranu s biljnom zajednicom Myrto-Quercetum ilicis na prisojnim stranama i Ostryo-Quercetum ilicis Trinajstić (1965) 1974 na osojnim stranama. Za detaljnije upoznavanje navedene dvije šumske zajednice upućujemo čitatelje na rad prof.dr.sc. Ive Trinajstića. 6. POŠUMLJAVANJE NA OTOKU VISU - Reforestacion on Island Vis Moramo zaključiti da većih i organiziranih pošumljavanja na otoku Visu nije bilo, tj. takvi radovi nisu u stručnoj literaturi zabilježeni. Dakako, bilo je pošumljavanja koja su obavljali prosvjetni radnici s đacima osnovnih i građanskih škola, što je u smislu pravih i stručno organiziranih pošumljavanja zanemarivo. Ipak ih je vrijedno zabilježti i pohvaliti, no, na žalost, ne raspolažemo njihovim imenima. To će biti jedan od naših budućih zadataka, jer se nadamo da će se u tom smislu na otoku Visu ubuduće više raditi, a bit će i prilike da se o tim radovima piše, kao i o prosvjetnim radnicima koji su kao pioniri organizirali prve radove na pošumljavanju otoka. Početkom druge polovice ovog stoljeća, točnije 1955. godine, na otoku Visu, su za potrebe tadašnje ratne mornarice pošumljavanja vršena u organizaciji srednje Šumarske škole za KRŠ u Splitu, kao praktičan rad učenika. Moramo reći da su izvršeni radovi bili plaćeni, pa su i škola i nastavno osoblje i sami đaci imali i materijalne koristi. Imamo podatak daje u prosincu 1955. na pošumljavanju sudjelovalo svih 140 učenika sa svim profesorima dipl. inženjerima šumarstva. Te godine radilo se na nekoliko lokacija na otoku i to: - nadomak mjesta Visa, uvala Stonca - kod Komiže, sjeverozapadni dio (na rtu) - u središtu otoka, Vela Glava Terenske radove vodio je tadašnji profesor Šumarske škole za KRŠ u Splitu, gospodin Oskar P i š k o r i ć, diplomirani inženjer šumarstva, koji je ujesen 1956. godine utvrdio daje uspjeh preživaljavanja zasađenih biljaka alepskog bora iznosio preko 90%. Tako dobar uspjeh ponukao je tadašnju komandu ratne mornarice da Srednjoj Šumarskoj školi za KRŠ u Splitu povjeri daljnje radove na otoku Visu i na drugim lokacijama koje su bile zanimljive za ratnu mornaricu. Tako su đaci i profesori šumari vršili pošumljavanja na otoku Lastovu, poluotoku Pelješcu i u neposrednoj blizini Splita. Kada je tadašnja ratna mornarica sklopila i drugi ugovor o pošumljavanju, radovi su obavljani na otoku Visu u predjelu Češke vile, te u unutrašnjosti otoka uz put Vis-aerodrom. Tada se pošumljavao i otok Biševo. Pošumljavanje je obavljano i na lokalitetu Žena Glava, te lokaciji Smokova. Prema opažanjima inženjera Oskara Piškorića na dijelu predjela Češka vila pošumljavanje je obavljeno na nasutom terenu na kojem je alepski bor godišnje rastao u visinu i do jednog metra, pa se tako za četiri godine formirala šumica alepskog bora visine oko četiri metra. Organizator radova na terenu bio je inž. Oskar Piškorić , dok su voditelji radova s đacima bili sljedeći profesori, dipl. inženjeri šumarstva: Nikica Vuče t i ć, Ante Bi 1 andžić, Branimir Marinković i godine 1960. u prosincu Ante Tomašević. Nabavu i otpremu sadnog materijala obavljao je inž. Boris Giperborejski, dok je ugovaranje poslova s ratnom mornaricom obavljao tadašnji direktor škole inž. Bogdan D e r e t a. Sadnja je vršena s biljkama golog korijena: alepski bor i nešto običnog čempresa, te žir crnike pod motiku, a po zapažanjima inž. O. Piškorića , crnika je dala dobar uspjeh. Slika 1. Kultura alepskog bora (Pinus halepensis Mili.) Vis, uvala Slika 2. Kultura alepskog bora (Pinus halepensis Mili.) Vis, uvala Stonca Stonca. Premjeravanje sastojine (Foto: A. Tomašević (Foto: A. Tomašević |