DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1997 str. 67 <-- 67 --> PDF |
A. Tomašcvić: POVIJEST POSUMLJAVANJA NA OTOKU VISU Šumarski list br. 9-10, CXXI (1997), 515-526 LITERATURA - Literature Adamovic , L., 1911: Biljno geografske formacije Rauš,Đ. , 1987: Šumarska fitocenologija, Zagreb. zimzelenog pojasa Dalmacije, Hercegovine i Škorić , A., 1979: Tipovi tala, Sveučilišna naklada Crne Gore. Rad Jugosl.Akad. 188, 1-54. LIBER, Zagreb. An i c h, S., 1867:Otok Vis (Lissa) Zadar. Trinaj stić, I., 1985: Bertović , S., 1975:Prilog odnosa klime i vegetacije Fitogeografsko-sintaksonomski pregled vazdazelene u Hrvatskoj. Acta biologica VII/2, 89-2/5. šumske vegetacije razreda Quercetea ilicis Br. Borović, J., S. Marinčić, P. Rafaneli, P. MuBl. u Jadranskom primorju Jugoslavije. "Poljožić , 1967/68: Geološka karta otoka Visa. Instiprivreda i šumarstvo", XXXI, 2-3, 71-96, tut za geološka istraživanja Zagreb. Titograd. Božanić-Bezić , N., 1974: Vis-Monografija, SpekTrinajstić , I., 1986: Fitogeografsko raščlanjenje tar, Zagreb. šumske vegetacije istočnojadranskog sredozem Fio , O., 1966:Odjek pomorske bitke kod Visa 1866. nog područja - polazna osnovica u organizaciji god. u tadašnjim novinama. Zagreb. gospodarenja mediteranskim šumama. Glas. šum. pokuse, posebno izdanje 2: 53-67, Zagreb. Fukarek,P , 1977: Granice i podjela jadranskog krškog područja na osnovu prirodne vegetacije. Tomašević , A., 1986: Rekultivacija kraških goleti Šum. list 10-12/77,417-435. pošumljivanjem u SR Hrvatskoj. Glas. šum. pokuse, posebno izdanje 2: 147-160, Zagreb. Horvat , A., 1965:Melioracije degradiranih šumskih terena, svezak I. Krš, skripta, pp. 178, Zagreb. Tomašević , A., 1990: Podrivanje kao prva faza pripreme tla za pošumljavanje. Glas.šum. pokuse Horvatić, S., 1958:Tipološko raščlanjenje primorske 26: 393-404, Zagreb. vegetacije gariga i borovih šuma. Acta Bot. Croat. 17:7-78. Tomašević , A., 1993: Pinija(PinuspineaL.) kao vrsta za pošumljavanje krasa. Šum. list 6-8: 225 Institut za Jadranske kulture i melioracije krša-Split, 235. 1976: Stanje i mogućnost razvoja poljoprivrede otoka Visa. Topić, V, 1990: Prirast nekih vrsta četinjača na submediteranskom kraškom području Dalmacije. Kranjce vi ć, S.S., 1975: Pjesme-drugo izdanje. Iz Šum. list 11-12: 441-450. davačko knjižarsko poduzeće MLADOST, Zagreb. Vidaković,M. , 1982: Četinjače morfologija i varijabilnost, Zagreb. Prpić , B., 1986: Odnos hrasta crnike i nekih njegovih pratilaca prema vodi i svijetlu. Glas. šum. pokuse, posebno izdanje 2: 69-77. SUMMARY: The paper contains general data on the island of Vis in terms of historical events, geology, pedology, climate and vegetation. Vis is the southernmost of the central Dalmatian islands. Inhabited in the neolithic period, the island witnessed turbulent history. Derived from ISSA, a preindoeuropean name, the word Vis probably means a fortified place. The first Illyrian state was established by lonius in the 5th and 6th centuries B. C. By its geography, Vis belongs to central Dalmatia, between 43° 0´ and 43°5´ northern latitude. The distance from the mainland is 45 km, and from the nearest place on the island Hvar only 18 km with the Vis Channel between. Total area of the island is 91.6 km2, the length 16 km, average width 8 km, and the length of the meandering coast 76.6 km. Geologically, the Adriatic Bay may have been formed somewhere between Miocene and Oligocene. Vis may present the anticlinal in whose center there are open malm layers, and the lateral parts are built with the upper and lower Cretateous layers. The highest point of the island is Hum (587 m) and St. Ghost (564 m), both in the west part. Abounding in karstphenomena, Vis has numerous caves all around the island. Southern and western coasts are exposed to strong winds that raise waves more than 3 m high, striking the land at a speed of 3 to 5 thousand km/cm2, the land-crushing power presenting an important factor in the formation of the island´s coast. |