DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1997 str. 70 <-- 70 --> PDF |
J. Gračan: KOLIKO SU PRIRODNE AUSTRIJSKE ŠUME Šumarski list br. 9-10, CXXI (1997), 527-532 Velik broj biljnih, i životinjskih vrsta je u europskom krajoliku dobar indikator intenziteta poljoprivredne proizvodnje. Termin "hemeroby" koristi se samo u znanstvenoj literaturi, jer je nešto jasniji od termina "naturalness". Kako ističe prof. dr. sc. Grabherr, procjenu prirodnosti austrijskih šuma i šumskih ekosustava, odlučili su započeti s drugog kraja, tj. s opisom stanja šuma glede različitog intenziteta i modela uporabe na različitim razinama prirodnosti. Na temelju vrlo jasne slike dobivene procjenom na 4892 pokusne plohe, na kojima su primijenjeni kriteriji za ocjenu, ekspertna grupa ekoloških i šumarskih znanstvenika odlučila je primijeniti lingvističku klasifikaciju razina prirodnosti. Prihvaćene klasifikacijske razine su: umjetna ("artificial"), promjenljiva ("altered") , umjereno promjenljiva ("moderately altered"), poluprirodna ("semi natural"), prirodna ("natural"). Za svaku razinu prirodnosti određeni su i različiti stadiji. Prirodnost u borovoj šumi razlikuje se od prirodnosti u smrekovo-bukovoj šumi. Jak vanjski utjecaj može se, također, utvrditi i na temelju sastava sloja drveća i sloja prizemnog rašća, kao i strukture i starosti sastojine. Drugim riječima rečeno, ocjena stanja prirodnosti (hemeroby) može se provesti na različit način za jednu ili za istu razinu prirodnosti. To je i razlog, zbog čega je izrađena mala ilustrativna knjižica u kojoj je prikazano po nekoliko slika za istu razinu prirodnosti (Bildatlas "Naturnähe Österreichischer Wälder"). Kako površina austrijskih šuma iznosi 3,88 miliona ha ili 46% ukupne površine (podaci iz 1994. godine), to šume su najvažniji element krajolika. Stoga se vrlo često postavlja pitanje, do koje je mjere čovjek djelovao na šumske ekosustave i koliko su prirodne austrijske šume danas? Do završetka ovih istraživanja na ovo se pitanje nije moglo odgovoriti. Istraživački projekt "The hemeroby of Austrian Forest Ecosystems" (Prirodnost austrijskih ekosustava), započeo je 1992. godine na inicijativu Odjela za ekologiju vegetacije i istraživanje zaštite prirode Sveučilišta u Beču i Austrijske akademije znanosti. Projekt je dio međunarodnog projekta "Čovjek i biosfera" (Man and the Biosphere) koji vodi UNESCO. Istraživanja je koordiniralo Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva uz sudjelovanje Saveznog šumarskog instituta. Provedena su na pokusnim plohama Instituta. Kako bi se utvrdila prirodnost austrijskih šuma, analizirani su učinci sječa, pašarenja, lovnog gospodarenja, turizma i drugih čimbenika. Antropogeni utjecaj na šume određen je na staništu uporabom rekonstrukcijskih kriterija i na temelju dva milijuna podataka izračunata je zemljišna distribucija različitih stupnjeva prirodnosti (hemeroby). Svi su podaci upisani u informacijski sustav glede zemljopisnog položaja (geografski informacijski sustav - GIS). Istraživanjima je obuhvaćena ukupna površina šuma u Austriji, temeljena na 4.892 reprezentativne plohe. Plohe su podijeljene na šumsko područje ili regije prema Mayer-u(1974)iKilian-ui drugima (1994). Ciljevi istraživanja u ovom projektu bili su: - Određivanje i izbor kriterija i pokazatelja antropogenih čimbenika na šumske ekosustave i njihova površinska distribucija (u krupnom i sitnom mjerilu), - Izrada praktičnih kataloga za kasnije procjene prirodnosti na temelju šumarske taksacije (Odjel u Saveznom šumarskom institutu), - Bolje poznavanje šumskih zajednica. METODA I KONCEPT PRIRODNOSTI Method and concept of hemeroby Prema Kowarik-u (1988) prirodnost (hemeroby) je "mjera čovjekovog gospodarskog utjecaja, na šumski ekosustav, gdje se ocjena razine prirodnosti dobije na temelju jačine antropogenih utjecaja, koji djeluju na razvoju sustava prema završnom stanju". Temeljno je pitanje: koja šumska zajednica predstavlja dano stanište? To je novi pristup, a znači dane stanišne uvjete treba uporabiti kao početne za djelovanje čovjeka na šumski ekosustav. Preporuka za procjenu prirodnosti je "potencijalna prirodna šumska zajednica (H a r d 11 e, 1989; POT, 1993). To znači da sastav vrsta koji će se razviti pod danim ekološkim i stanišnim uvjetima predstavlja konačno stanje ako čovjek više ne intervenira, i vegetacija bude imala dosta vremena za razvoj. Ova istraživanja predstavljaju kombinaciju prirodnosti (Blume i Sukkop, 1976; Kowarik, 1988) s detaljnim znanstvenim postupcima ekoloških procjena šume (Ammer iUtschick, 1984). Na temelju toga izrađen je poseban katalog kriterija za procjenu prirodnosti šuma. Osnova za prikupljanje terenskih podataka su jedinstveno utvrđeni i obnovljivi pojedinačni kriteriji, kao što su: - prirodnost vrsta drveća - prirodnost prizemnog rašća - broj i kvalitetu suhih stabala - stupanj iskorišćivanja, i drugi (SI. 1). Razina prirodnosti (hemeroby level) je rezultat logične kombinacije 11 pojedinačnih kriterija, kao što su: - prirodnost strukture vrsta drveća - prirodnost prizemnog rašća |