DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1997 str. 70     <-- 70 -->        PDF

J. Gračan: KOLIKO SU PRIRODNE AUSTRIJSKE ŠUME
Šumarski list br. 9-10, CXXI (1997), 527-532
Velik broj biljnih, i životinjskih vrsta je u europskom
krajoliku dobar indikator intenziteta poljoprivredne
proizvodnje. Termin "hemeroby" koristi se samo u
znanstvenoj literaturi, jer je nešto jasniji od termina
"naturalness". Kako ističe prof. dr. sc. Grabherr,
procjenu prirodnosti austrijskih šuma i šumskih ekosustava,
odlučili su započeti s drugog kraja, tj. s opisom
stanja šuma glede različitog intenziteta i modela uporabe
na različitim razinama prirodnosti.


Na temelju vrlo jasne slike dobivene procjenom na
4892 pokusne plohe, na kojima su primijenjeni kriteriji
za ocjenu, ekspertna grupa ekoloških i šumarskih znanstvenika
odlučila je primijeniti lingvističku klasifikaciju
razina prirodnosti. Prihvaćene klasifikacijske razine
su: umjetna ("artificial"), promjenljiva ("altered") ,
umjereno promjenljiva ("moderately altered"), poluprirodna
("semi natural"), prirodna ("natural"). Za svaku
razinu prirodnosti određeni su i različiti stadiji. Prirodnost
u borovoj šumi razlikuje se od prirodnosti u
smrekovo-bukovoj šumi. Jak vanjski utjecaj može se,
također, utvrditi i na temelju sastava sloja drveća i sloja
prizemnog rašća, kao i strukture i starosti sastojine.
Drugim riječima rečeno, ocjena stanja prirodnosti (hemeroby)
može se provesti na različit način za jednu ili
za istu razinu prirodnosti. To je i razlog, zbog čega je
izrađena mala ilustrativna knjižica u kojoj je prikazano
po nekoliko slika za istu razinu prirodnosti (Bildatlas
"Naturnähe Österreichischer Wälder").


Kako površina austrijskih šuma iznosi 3,88 miliona
ha ili 46% ukupne površine (podaci iz 1994. godine), to
šume su najvažniji element krajolika. Stoga se vrlo često
postavlja pitanje, do koje je mjere čovjek djelovao na
šumske ekosustave i koliko su prirodne austrijske šume
danas? Do završetka ovih istraživanja na ovo se pitanje


nije moglo odgovoriti. Istraživački projekt "The hemeroby
of Austrian Forest Ecosystems" (Prirodnost austrijskih
ekosustava), započeo je 1992. godine na inicijativu
Odjela za ekologiju vegetacije i istraživanje zaštite
prirode Sveučilišta u Beču i Austrijske akademije znanosti.
Projekt je dio međunarodnog projekta "Čovjek i
biosfera" (Man and the Biosphere) koji vodi UNESCO.
Istraživanja je koordiniralo Ministarstvo poljoprivrede
i šumarstva uz sudjelovanje Saveznog šumarskog instituta.
Provedena su na pokusnim plohama Instituta.
Kako bi se utvrdila prirodnost austrijskih šuma, analizirani
su učinci sječa, pašarenja, lovnog gospodarenja,
turizma i drugih čimbenika. Antropogeni utjecaj na
šume određen je na staništu uporabom rekonstrukcijskih
kriterija i na temelju dva milijuna podataka izračunata
je zemljišna distribucija različitih stupnjeva prirodnosti
(hemeroby). Svi su podaci upisani u informacijski
sustav glede zemljopisnog položaja (geografski
informacijski sustav - GIS).


Istraživanjima je obuhvaćena ukupna površina šuma
u Austriji, temeljena na 4.892 reprezentativne plohe.
Plohe su podijeljene na šumsko područje ili regije
prema Mayer-u(1974)iKilian-ui drugima (1994).
Ciljevi istraživanja u ovom projektu bili su:


-
Određivanje i izbor kriterija i pokazatelja antropogenih
čimbenika na šumske ekosustave i njihova
površinska distribucija (u krupnom i sitnom
mjerilu),
-
Izrada praktičnih kataloga za kasnije procjene
prirodnosti na temelju šumarske taksacije (Odjel
u Saveznom šumarskom institutu),
-
Bolje poznavanje šumskih zajednica.
METODA I KONCEPT PRIRODNOSTI
Method and concept of hemeroby


Prema Kowarik-u (1988) prirodnost (hemeroby)
je "mjera čovjekovog gospodarskog utjecaja, na šumski
ekosustav, gdje se ocjena razine prirodnosti dobije na
temelju jačine antropogenih utjecaja, koji djeluju na
razvoju sustava prema završnom stanju".


Temeljno je pitanje: koja šumska zajednica predstavlja
dano stanište? To je novi pristup, a znači dane
stanišne uvjete treba uporabiti kao početne za djelovanje
čovjeka na šumski ekosustav. Preporuka za procjenu
prirodnosti je "potencijalna prirodna šumska zajednica
(H a r d 11 e, 1989; POT, 1993). To znači da sastav
vrsta koji će se razviti pod danim ekološkim i stanišnim
uvjetima predstavlja konačno stanje ako čovjek više ne
intervenira, i vegetacija bude imala dosta vremena za
razvoj. Ova istraživanja predstavljaju kombinaciju prirodnosti
(Blume i Sukkop, 1976; Kowarik,


1988) s detaljnim znanstvenim postupcima ekoloških
procjena šume (Ammer iUtschick, 1984). Na temelju
toga izrađen je poseban katalog kriterija za procjenu
prirodnosti šuma. Osnova za prikupljanje terenskih
podataka su jedinstveno utvrđeni i obnovljivi pojedinačni
kriteriji, kao što su:


-
prirodnost vrsta drveća
-
prirodnost prizemnog rašća
-
broj i kvalitetu suhih stabala
-
stupanj iskorišćivanja, i drugi (SI. 1).
Razina prirodnosti (hemeroby level) je rezultat logične
kombinacije 11 pojedinačnih kriterija, kao što su:


-
prirodnost strukture vrsta drveća
-
prirodnost prizemnog rašća