DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1997 str. 76 <-- 76 --> PDF |
A. Frković: 60 GODINA PRIVREMENE CIC FORMULE ZA OCJENJIVANJE ROGOVA SRNJAKA Šumarski list br. 9 10. CXXI (1997). 533-537 ZANEMARENE ESTETSKE VRIJEDNOSTI TROFEJE Da se uzmogne što pravilnije vrednovati i ocjeniti određenu trofeju, za polaznu ocjenu treba uzeti neku njenu idealno zamišljenu formu, za koju se smatra daje najbolje odražava. To je tzv. idealna trofeja (Balen 1936.). S estetskog stajališta, koje mora biti ispred onog o jakosti trofeje, od važnosti je kako je trofeja izgrađena, kako je njena tvorna masa raspoređena na pojedine dijelove trofeje, da li je odveć razvijena jačina grana u odnosu na paroške i obrnuto, da li su samo baze rogova i ruže prejake a parošci kratki i neizraziti, kakva je ikričavost i dr. Iako je već punih šest desetljeća u uporabi, privremena CIC formula za ocjenjivanje rogova srnjaka gotovo da ne odražava navedene postavke "idealne trofeje." Uz dodatne točke za ljepotu ona sadrži ova četiri mjerna elementa: 1. Dužinu lijeve i desne strane rogova u centimetrima mjerenu po vanjskoj strani grana, čiju prosječnu dužinu reduciramo s konstantom 0,5 2. Težinu pravilno otpiljenih i prosušenih rogova u gramima, reduciranu s konstantom 0,1 3. Volumen rogova, bez lubanje i rožišta, u kubičnim centimetrima, reduciran s konstantom 0,3 4. Raspon rogova mjeren na mjestu najvećeg unutarnjeg razmaka grana rogova izražen u postocima s mogućnošću dodjele do 4 točke. U toj formuli dodatne ili tzv. "točke za ljepotu", koje utvrđujemo prosudbom (gledajući), u odnosu na ukupni mogući broj točaka (bodova, poena), sudjeluju s jedva 13,5% (15 točaka), a točke za dužinu rogova s 11,5% (12,4 točke) ili zajedno s 25%. Nasuprot tome točke za težinu rogova čine preko trećine svih točaka (34,5%), a one za volumen čak 40,5%, iako nemaju nikakvog utjecaja na harmoničnost trofeje. Stoga najveći nedostatak Biegerove formule leži u tome što se uvrštenjem težine rogova (kao inače promjenjivog elementa mjerenja), a još više volumena rogova kao obvezatnih mjernih elemenata iznevjerio smisao "idealne trofeje." Jednom riječju tom je formulom (pre)naglašena jakost i snaga rogova, a zanemarene estetske vrijednosti, poglavito izgled trofeje kao cjeline. Polazeći od činjenice da znanstvenu metodu ocjenjivanja, kojom bi bilo moguće izraziti apsolutnu vrijednost tako osebujne trofeje kakvi su rogovi srnjaka, neće biti moguće tako jednostavno izraditi (Lemarie 1935, Balen 1936), nasuprot u Pragu 1937. godine prihvaćenoj Biegerovoj metodi formula A. Dyka ne sadrži ni težinu ni volumen rogova kao elemente mjerenja. Uz dužinu tetive obiju grana rogova izraženu u centimetrima, glavninu točaka formula "crpi" uzimanjem mjera gornjeg raspona rogova (u cm) te donjeg raspona i gornjeg opsega grana (u mm). Za dodatne ("pomoćne") točke Dykova formula predviđa mjere opsega ruža te dužinu prednjeg i stražnjeg paroška (u cm). U odnosu na formulu Biegera novost je da tako dobivene mjere ujedno predstavljaju i točke (bodove),, budući da formulom nisu predviđene njihove redukcije (Frković 1996). U toj fonnuli osnovnom broju točaka dobivenih mjerenjem moguće je dodati čak 34 točke u kategoriji tzv. "točaka za ljepotu" rogova, dok je u formuli Biegera za njih predviđeno maksimalno 18 točaka. Prijedlogom ove formule, koja je u njegovoj rodnoj Češkoj u to vrijeme dobila široku primjenu, vidljivo je daje A. Dyk potencirao estetske značajke trofeje koje kod daleko najšireg kruga lovaca imaju primarno značenje. Kritički osvrt i na Biegerovu i na Dykovu metodu ocjenjivanja rogova srnjaka dao je K. Schimann (Balen 1936). I sam svjestan da je zapravo nemoguće izraziti pravu vrijednost rogova srnjaka i on za polaznu osnovu uzima idelanu formu klasičnih rogova u mužjaka srne {Capreolus capreolus L.). U jednom se slaže s Dykom: u formuli nema mjesta utvrđivanju volumena rogova, povlačeći analogiju s formulom za ocjenjivanje rogovlja drugog predstavnika potporodice pravih jelena (Cervinae), rogovlja jelena običnog (Cervus elaphus L.). Naime, napuci i metode koje su prethodile Nadlerovoj i kasnije internacionalnoj formuli za ocjenjivanje rogovlja jelena običnog predviđali su također mjerenje volumena rogovlja. No što zbog glomaznosti trofeje, ali nadasve što takvim postupkom "nije dolazila do izražaja ni ljepota, ni pravilnost, ni težina rogovlja" (Z o ričić 1937) odustalo se od mjerenja volumena. Kao što je poznato, današnja važeća CIC-ova formula za ocjenjivanje rogova jelena sadrži samo element težine prosušenih rogova, bez utvrđivanja volumena rogova. U svom naputku K. Schimann mjeri i utvrđuje ove elemente rogova: ukupan izgled rogova kao cjeline, jačinu grana rogova, jačinu i oblik ruža, duljinu grana, broj, dužinu i izgled normalnih parožaka, obilatost i formu ikrica te boju rogova. Kako općem izgledu rogova, što će reći odnosu raspona grana spram njihove prosječne dužine, daje prvenstveni značaj idealni raspon izražava formulom 5L W--5— u kojoj Ri označava idealni raspon, a L prosječnu tetivnu dužinu grana rogova. Po toj formuli, primjerice, prosječnoj dužini tetiva grana rogova od 24 cm odgovara idealan raspon od 15 cm. Za brže i lakše ustanovljenje tog "sklada" Schim an n je izradio posebnu tablicu. Nadalje, predložio je da se jakost (opseg) grana rogova u srnjaka mjeri na dva |