DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1997 str. 8 <-- 8 --> PDF |
S. Matić, I. Anić, M. Oršanić: PODIZANJE. NJEGA I OBNOVA SUMA KAO TEMELJNI PREDUVJETI.. Šumarski list br.9-10. CXX1 (1997), 463-472 Odabir najprikladnijih površina za pošumljavanje Selecting the most suitable afforestation areas Šumske kulture podignute pošumljavanjem na području Mediterana trebaju ponajprije ispunjavati općekorisnu funkciju usmjerenu prema turizmu, s tim da se ne zanemare ni ostale općekorisne funkcije te gospodarska funkcija šuma. Glede činjenice daje na području Mediterana općekorisna funkcija u prvom planu, nužno je istaknuti sve koristi koje inače možemo očekivati od novopodignutih šuma na tom području. Općekorisne funkcije šuma djelimo na društvene (socijalne) funkcije i ekološke (zaštitne) funkcije (P rp i ć 1992). Društvene (socijalne) funkcije čine turistička funkcija, estetska funkcija, ekološka funkcija, rekreacijska funkcija i zdravstvena funkcija. Ekološke (zaštitne) funkcije čine hidrološka funkcija, protuerozijska funkcija, klimatska funkcija, protuimisijska funkcija, pogledna funkcija, vjetrobrana funkcija i funkcija zaštite prometnica. Važno je da nam površine odabrane za pošumljavanje kao i šume podignute na njima, pružaju što više od tih funkcija. Navedene općekorisne funkcije trebaju biti temeljni kriterij kod odabira površina za pošumljavanje. Požari koji pustoše šume Mediterana u većini slučajeva događaju se u blizini značajnih turističkih središta, pa će i površine za pošumljavanje biti odabrane na tim mjestima. Opožarene površine brzo dođu u kritično stanje zbog izloženosti eroziji, nestanku ili smanjenju biološke aktivnosti u tlu te izloženosti ekstremnim ekološkim utjecajima. Brzi i kvalitetni radovi na rekultivaciji tla pošumljavanjem jedini su način ponovnog vraćanja šumskog ekosustava na prostore s kojih je naglo uklonjen. Glede činjenice da je površina uništenih požarom daleko više od momentalnih mogućnosti s kojima raspolažemo za obavljanje kvalitetnog pošumljavanja, nužno je odrediti kriterije i prioritete koji će osigurati postizanje maksimalnih ekoloških, bioloških i gospodarskih učinaka uz racionalno ulaganje sredstava. Što se tiče kvalitete tla za pošumljavanje, ako je izbor moguć, tada prednost dajemo tlima s boljim fizikalnim i kemijskim osobinama. Prostorno razdjeljivanje i omeđivanje odabranih površina, određivanje površina i oblika odjela - odsjeka, planiranje, projektiranje i izgradnja pristupnih cesta, prosjeka i protupožarnih prosjeka te utvrđivanje smjera napredovanja pošumljavanja pripadaju skupini radova pri odabiranju površina za pošumljavanje. Odabir odgovarajućih vrsta drveća za pošumljavanje Selecting adequate tree species for afforestation Odabir vrsta drveća s kojim osnivamo buduću šumu pripada u najodgovornije poslove šumarskoga stručnjaka. Sudbina buduće šume, njeno uspijevanje i koristi koje će dati u posrednom i neposrednom smislu, ovise o dobro obavljenom izboru vrsta drveća. Te vrste moraju imati široku ekološku valenciju, odnosno osobine pionirskih vrsta drveća, što znači da imaju takva svojstva koja im omogućavaju prilagodbu na ekstremno loša tla i da će tijekom jedne ili eventualno dvije ophodnje stvoriti uvjete za povratak elemenata autoktone klimatogene vegetacije na novoformirana kvalitetna šumska tla. Kod definiranja ekoloških cjelina za izbor vrsta drveća u obzir se uzimaju glavne skupine ekoloških čimbenika: klima, geološka podloga i tlo, reljef te utjecaj čovjeka i živog svijeta uopće na prostor buduće šume. Ovi čimbenici djeluju posredno na šumsko drveće. Posebno razmatramo neposredne ekološke čimbenike koji djeluju na šumsko drveće (voda, toplina, svjetlo, kemijski sastav tla i atmosfere, mehanički čimbenici) od kojih je svaki ovisan o svim posrednim ekološkim čimbenicima. Na temelju navedenih podataka o staništu i određenog cilja osnivanja buduće šume pristupamo razma tranju ekoloških zahtjeva i bioloških svojstava šumskog drveća koja su nam, s obzirom na postavljeni cilj, zanimljiva. Od crnogorice koja dolazi u obzir za pošumljavanje Mediterana, na prvom je mjestu alepski bor (Pinus halepensis), potom isto tako pogodni brucijski bor (Pinus brutia), zatim crni bor (Pinus nigra), primorski bor (Pinus pinaster), pinj (Pinus pinea), atlaski, libanonski i himalajski cedar (Cedrus spj, obični ili mediteranski čempres (Cupressus sempervirens) i arizonski čempres (Cupressus arizonica). Od bjelogoričnog drveća na području Mediterana dolazi u obzir za pošumljavanje ponajprije crni jasen (Fraxinus omits), zatim koprivić (Celtis australis), bjelograbić (Carpinus orientalis), crni grab (Ostrya carpinifolia), rašeljka (Prunus mahaleb), rogač (Ceratonia siliqua) i veći broj drveća i poludrveća koji dolaze kao pratitelji u šumama hrasta crnike i šumama hrasta medunca. Hrast crnika (Qurcus ilex), hrast medunac (Quercus pubescens), cer (Quercus cerris) i suplutnjak (Quercus pseudosuber) vrste su koje ne možemo i ne smijemo saditi na nešumska tla kao pionirske vrste drveća. One |