DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1997 str. 88     <-- 88 -->        PDF

Udruženje "Pro silva " osnovano je u Sloveniji, (Robanov
kot) na sastanku što gaje održala skupina od 35


2nd International


PRO SILVA


May 29, 30, 31 1997
Apeldoorn, The Netherlands


Sustainability the Pro Silva way


Dr. J. H. Kuper , ravnatelj kraljevske šume "Het
Loo Royal Forest", Apeldoorn, Nizozemska, predsjednik
europskog udruženja "Pro silva ": - Izvlačenje profita
iz šumarstva; nesklad između profita i potrajnosti


Dr. J. A. Verweij , ravnatelj zaklade FACE (Forest
Absorbing Carbondioxyde Emission), Arnhem, Nizozemska:
- Restauracija degradiranih šumskih sustava


Prof. dr. H. J. Otto , Sveučilište Nancy, Francuska:


- Praktični kriteriji i indikatori za potrajnost.
šumarskih stručnjaka iz 10 europskih zemalja, sa svrhom
promicanja prirodi bliskog gospodarenja šumama.
Stoga se zove i "Europski savez šumara s koncepcijama
gospodarenja bliskim prirodi" ("Union europeene de
forestiers aux concepcions de gestion proche de la nature").
Sa sastanka je upućen poziv na suradnju svim europskim
šumarima i prijateljima šuma.


Četiri godine kasnije, u lipnju 1993, Udruženje je
održalo svoj prvi europski kongres u Besanconu (Francuska),
gdje se okupilo oko 600 sudionika iz 21 zemlje.
Besancon je izabran za mjesto održavanja kongresa zato
što na tom području (franc. Jura) postoji stoljetna tradicija
prebornog gospodarenja šumama, jednog od načina
uzgajanja "prirodnih" šuma.


Ono što promiče "Pro silva " nije neki novi smjer u
gospodarenju šumama. Već stara i dobro poznata koncepcija
"prirodne" gospodarske šume, aktualizirana na
osnovi rezultata suvremene biološke znanosti, razvoja
šumarstva i zdravstvenog stanja europskih šuma.


Slična Udruženja, ali na nacionalnoj razini, postojala
su u nekim zemljama i ranije, npr. u Saveznoj Republici
Njemačkoj pod nazivom "Arbeitsgemeinschaft
für Naturgemässe Waldwirtschaft" ("Radna zajednica
za prirodi primjereno šumsko gospodarstvo"), ili u
Austriji pod nazivom "Fachausschuss Waldbau -naturnahe
Waldwirtschaft" ("Stručni ogranak za uzgajanje
šuma - prirodi blisko šumsko gospodarstvo"), osnovano
još 1953. godine. Sada se ta udruženja dragovoljno
učlanjuju u europsku organizaciju "Pro silva ", koja
je do danas već obuhvatila veći dio europskih zemalja.


I. Mikloš
6. KONGRES BIOLOGA HRVATSKE
s međunarodnim sudjelovanjem
(Kronika Kongresa)
U vremenu od 21. do 26. rujna 1997. godine održan je
u hotelu ´Adriatic" u Opatiji 6. Kongres biologa Hrvatske
s međunarodnim sudjelovanjem. Organizator Kongresa
bilo je Hrvatsko biološko društvo, a pokrovitelji
Ministarstvo znanosti i tehnologije Republike Hrvatske,
Ministarstvo prosvjete i športa Republike Hrvatske,
Sveučilište u Zagrebu, Biološki odsjek Prirodoslovnomatematičkoga
fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Državna
uprava za zaštitu okoliša Republike Hrvatske.


Svečano otvaranje Kongresa bilo je u Kongresnoj
dvorani hotela "Adriatic" u ponedjeljak, 22. rujna u 9
sati. Nakon toga Kongres je otpočeo sa svojim znanstvenim
programom, koji se sastojao od 8 plenarnih pre


davanja, 21 uvodnog predavanja, 134 usmena i 161 posterskog
izlaganja u okviru 13 tema, te dva okrugla stola.
Znanstvene sjednice održavane su istovremeno u četiri
dvorane prema odgovarajućim tematskim cjelinama
(molekularna biologija, genetika i evolucija, mikrobiologija,
biologija razvitka i onkologija, morfologijafiziologija životinja i čovjeka, biljna citologija i fiziologija,
imunologija, fauna - sistematika i ekologija kopnenih
biotopa, flora - sistematika, fitoekologija i fitocenologija,
biologija kopnenih voda, flora i fauna - sistematika
i ekologija mora, toksikologija, nastava biologije).


U srijedu, 24. rujna 1997. godine održana su tri cjelodnevna
stručna izleta u Nacionalni park "Risnjak",




ŠUMARSKI LIST 9-10/1997 str. 89     <-- 89 -->        PDF

Ekocentar "Beli - Cres" i u Vranjsku Dragu na Učkoj.


Stručnu ekskurziju u Nacionalni park "Risnjak" vodio
je prof. dr. sci. Ivo Trinajstić.


Kongresu su svoj prilog dali i šumarski znanstvenici
i stručnjaci koji su izložili 12 referata i 4 postera, čiji će
se kratki prilog prikazati detaljnije.


Održani referati hrvatskih šumarnika na Kongresu
Anić, I., Matić, S. Oršanić, M.: Utjecaj mikroreljefa
na pomlađivanje nizinskih šuma


Istraživanja su obavljena radi utvrđivanja odnosa
mikroreljefa i strukturnih osobina mladih sastojina nastalih
različitim metodama pomlađivanja. U istraživanja
su uključene glavne gospodarske vrste drveća nizinskih
šuma (hrast lužnjak, poljski jasen, crna joha i
nizinski brijest). Dobiveni rezultati ukazuju na činjenicu
da se hrast lužnjak, obični grab i nizinski brijest
pomlađuju na mikrouzvisinama, a poljski jasen i crna
joha na mikroudubinama. Kvalitetnije pomlađivanje
omogućuje metoda pomlađivanja postupnom sječom.


Antonić, O.: Okolišni gradijent diverziteta
dominantnih vrsta drveća u Nacionalnom parku
Risnjak


Cilj istraživanja bio je objašnjenje prostorne varijabilnosti
diverziteta dominantnih vrsta drveća u Nacionalnom
parku Risnjak. Relativne abundance dominantnih
vrsta drveća (obična bukva, obična jela, obična
smreka i bor krivulj) bile su uzorkovane daljinskim istraživanjima
i kartografski interpretirane. Primjenom
Shannon-Wienerovoga indeksa i korelacijom s nadmorskom
visinom uz korištenje nelinearne regresije (betafunkcije)
utvrđeno je da diverzitet dominantnih vrsta drveća
ima svoj maksimum na 900 m nadmorske visine.


Franj ić, J.: Da li je česta zimotrenost cera {Querem
cerris L., Fagaceae) posljedica neprilagođenosti
na stanišne uvjete?


Istraživanja zimotrenosti stabala hrastova cera, kitnjaka
i lužnjaka provedena su u četiri populacije (Kutjevo,
Čaglin, Rozmajerovac, Levanjska Varoš) na sedam
pokusnih ploha. Dobiveni rezultati ukazuju na vrlo
veliko učešće zimotrenih stabala cera (preko 50 %).
Također je utvrđeno da učešće zimotrenih stabala kitnjaka
i lužnjaka znatno raste (oko 15 %) u mješovitim
sastojinama s cerom, dok u čistim sastojinama (bez
cera) gotovo da i nema zimotrenosti (oko 3,5 %). Isto
tako utvrđeno je da ekspozicija utječe na učešće zimotrenih
stabala, te je ono najveće na sjeveroistoku (64
%), a najmanje na jugoistoku (43 %). Na osnovi dobivenih
rezultata smatra se da bi se cer, zbog nedovoljne
prilagođenosti na stanišne prilike istraživanoga područja
trebao postupno eliminirati iz sastojina i forsirati
autoktone hrastove (kitnjak i lužnjak), jer ne samo da
on strada od zimotrenosti, već on tu svoju lošu osobinu
prenosi i na kitnjak i lužnjak s kojima zajedno raste u istraživanom
području.


Kajba, D.: Varijabilnost morfoloških svojstava
lista u adultnim populacijama obične breze (Betula
pendula Roth) s područja Hrvatske


Obična breza kao brzorastuća i pionirska vrsta danas
je vrlo perspektivna, a veliki areal njenog rasprostranjenja
upućuje na njenu znatnu ekološku amplitudu. Cilj
ovih istraživanja bio je utvrđivanje fenotipske varijabilnosti
između i unutar adultnih populacija obične breze
na području Hrvatske, a provedena su istraživanja morfometrijskih
karakteristika lista. Analiza je obuhvatila
četiri populacije (Dotrščina, Duga Resa, Moslavačka
gora, Papuk), a izmjere svojstava lista izučavane su na
fertilnim i sterilnim izbojcima. Provedena morfometrijska
istraživanja lista utvrdila su postojanje vrlo
izraženog, statistički značajnog varijabiliteta za sva
mjerena svojstva, unutar svake populacije. Za procjenu
međupopulacijske varijabilnosti najbolje je koristiti
svojstvo broja postranih žila, u kojeg su dobivene statistički
značajne razlike između istraživanih populacija.


Kušan, V., Mužinić, J. Vaši 1 i k, Ž.: Primjena
satelitskih snimaka pri ornitološkoj valorizaciji urbanih
biotopa


Zbog naglih promjena u okolišu za pravilno gospodarenje
životnim prostorom potrebno je da su podaci o
okolišu kvalitetni i brzo dostupni. U posljednje se vrijeme
za tu namjenu u svijetu sve više koriste satelitske
snimke, od kojih su Landsat TM osobito pogodne. Korištene
su satelitske snimke za grad Sisak kao centar
teške industrije, a smješten je između dva ornitološki
vrlo značajna lokaliteta Turopolje, i park prirode Lonjsko
polje. Rezultati su georeferencirani i uklopljeni u
GIS, s ciljem međusobnog povezivanja s ornitološkim
podacima. Tako organizirani i statistički interpretirani
podaci o korištenju biotopa od strane ptica pretstavlja
osnovu za procjenu ornitološke vrijednosti biotopa grada
Siska, kao nulto stanje za provedbu daljnjega monitoringa
u cilju zaštite urbanog krajolika ili drugih oblika
gospodarenja.


Littvay, T, Perić, Z.: Štete od voluharica u
klonskoj sjemenskoj plantaži običnog bora (Pinus
sylvestris L.)


Istraživanja oštećenosti stabala običnoga bora od
voluharica provedena su klonskoj sjemenskoj plantaži
na području Šumarije Gospić u šumskom predjelu Prkos.
Istraživanjima je obuhvaćeno 30 klonova i 600 biljaka.
U zimi 1986/87 godine oštećeno je od ogriza voluharica
oko 50 % biljaka iz 1978. godine. Tijekom istraživanja
uočeno je da voluharice oštećuju samo cijepljene
biljke, dok prirodni pomladak ostaje netaknut.


Mayer, B., Novosel, D. Bušić, G.: Opterećenost
šumskih aluvijalnih tala i sedimenata vodnih
akumulacija teškim kovinama u varaždinskoj Podravini


Istraživanja opterećenosti šumskih aluvijalnih tala i
sedimenata rijeke Drave teškim kovinama (olovom, ba




ŠUMARSKI LIST 9-10/1997 str. 90     <-- 90 -->        PDF

krom, cinkom, kadmijem) obavljena su na 40 lokaliteta
u poplavnom dijelu rijeke, a analizirano je i 17 uzoraka
iz akumulacija Varaždin i Dubrava, s ciljem utvrđivanja
dopunskih pokazatelja koji pridonose narušavanju stabilnosti
poplavnih šumskih ekosustava s glede mogućeg
fitotoksičnog i ekotoksičnog djelovanja. U svim je uzorcima
utvrđena nazočnost olova, bakra i cinka, a sadržaj
kadmija utvrđen je u 22 uzorka. Visoka opterećenost
poplavnih šumskih tala varaždinske Podravine remeti
biološke, kemijske i fizikalne osobine šumskih tala,
narušava njihovu proizvodnost, usko ograničava namjenu
prostora i ugrožava čistoću pitke vode u šljunčanom
vodonosniku istraživanoga dijela Podravine.


Pavletić, Zi., Trinajstić, I.: Vegetacija stjenjača
as. Campanulo-Centaureetum dalmaticae H-ić
(1934) 1939 (Centaureo-Campanulion H-ić 1934) na
otoku Cresu


Zbog vrlo značajnih orografskih prilika istočnojadranskoga
primorja vegetacija stjenjača pripada nizu
endemičnih biljnih zajednica. U tom se pogledu vrlo
jasno razlikuje vegetacija stjenjača sjevernoga, središnjega
i južnoga dijela hrvatskoga primorja. Osnovna
biljna zajednica kvarnerskoga primorja je as. Campanulo-
Centaureetum dalmaticae, koja je po prvi puta
opisana na Pagu. Nedavno je ta zajednica otkrivena i na
Cresu, gdje se u Meragu razvija na sekundarnom staništu
u luci. Kako pokazuje vrlo tipičan florni sastav,
može se zaključiti da razvoj vegetacije stjenjača, odnosno
osvajanje gole stjenovite podloge, teče vrlo brzo.


Prpić, B.: Posljedice promjena biotopa Motovunske
šume poslije regulacije rijeke Mirne


Motovunska šuma s površinom od 1000 ha pretstavlja
jedinstven primjer poplavne šume hrasta lužnjaka u
Mediteranu. Regulacijom korita rijeke Mirne došlo je do
velikih promjena u biotopu. Tako korito rijeke ne prolazi
kroz šumu, oborinska i poplavna voda predugo stagniraju,
a razina podzemne vode je znatno opala. Posljedica
toga je fiziološko slabljenje hrasta lužnjaka kao glavne
vrste drveća u toj šumi, njegovo sušenje i propadanje, a
dok se na njegovo mjesto naseljava poljski jasen. Dendrokronološke
analize starih hrastova ukazuju na korelaciju
s izvedenim vodotehničkim zahvatima.


Rastovski, P, Komlenović, N., Novosel,
D.: Prilog proučavanju novih metoda proizvodnje
šumskih sadnica u rasadnicima primjenom granuliranih
i tekućih mineralnih gnojiva


Veće potrebe za šumskim sadnicama uvjetuju i
usvajanje novih tehnologija (proizvodnja u kontroliranim
uvjetima - staklenici i plastenici, kontejnerski
način uzgoja). U istraživanjima je posebna pozornost
posvećena primjeni kompleksnih mineralnih NPK
granuliranih i folijarnih gnojiva s produženim djelovanjem.
Istraživanja su provedena na hrastovima lužnjaku,
kitnjaku, crniki i meduncu, običnoj bukvi, pito


mom kestenu, poljskom jasenu, običnoj smreci, običnom
i crnom boru, običnoj jeli, alepskom i primorskom
boru i piniji. Primijenjena gnojidba u startu kod pripreme
supstrata pozitivno je djelovala na poboljšanje
kemijskih svojstava supstrata, a također i na rast i prirast
te ukupnu biomasu kao i stanje prehrane uzgajanih
biljaka. Istraživane vrste različito su reagirale na primjenu
gnojiva, što se očituje i kroz sadržaj klorofila u
lišću. Tako u startu učešće klorofila raste, a krajem godine
opada, posebno u listača, dok se u četinjača (jele i
smreke) trend porasta zadržava.


Španjol, Ž., Topić, V: Sanacija izgorjele
površine kulture crnog bora (Pinus nigra Arnold) šumski
predjel Jazmina, šumarija Crikvenica


U srpnju 1987. godine na šumskom predjelu Jazmina
u požaru je izgorjela kultura crnoga bora udobi od
20 godina, na površini od 37.5 ha. Tijekom 1989, 1990.
i 1991. godine obavljena je u više navrata sjetva sjemena
na "krpice" i omaške crnoga bora, alepskoga bora,
običnoga čempresa i crnoga jasena. Također je obavljena
sadnja sadnica hrasta medunca i običnoga čempresa.
U razdoblju od 1993. do 1997. godine obavljena su floristička,
pedološka i strukturna istraživanja. Dobiveni
rezultati ukazuju na identičan florni sastav na čitavoj
površini. Osim vrsta kojima je sanirana površina, u manjoj
mjeri prevladavaju vrste karakteristične za as. Querco-
Carpinetum orientalis H-ić 1939. Sastav tla se
znatno promijenio u kemijskom i mehaničkom pogledu.


Trinajstić, I.: Amaterizam u florističkim istraživanjima
s posebnim osvrtom na endeme
hrvatske flore


Amaterizam kao aktivnost nevezana za profesiju
posebno je prisutna u arheološkim, entomološkim, ornitološkim
a također i u florističkim istraživanjima. U
jednom razdoblju amateri su odigrali značajnu ulogu na
regionalnoj razini, a ona se očitovala u marljivome
sakupljanju biljnoga materijala za herbarske zbirke, koje
su stručnjacima poslužile za znanstvena istraživanja.
Sljedeća faza u amaterskom istraživanju flore nastupila
je kada su amateri osim sakupljanja vršili i "znanstvenu"
obradu materijala, pa su s više ili manje uspjeha
pisali i "znanstvene" radove. Dva hrvatska botaničaraamatera
Dragutin Hir e i Ljudevit Ross i dostigli su
tijekom florističkih istraživanja skoro profesionalnu razinu.
Nažalost, zbog nedovoljne stručnosti mogli su
prepoznati samo ono što je već otprije bilo poznato, a
ništa novo nisu mogli otkriti. Upravo tijekom njihove
najaktivnije florističke djelatnosti, podkraj 19. i početkom
20. stoljeća otkriveni su najznačajniji endemi hrvatske
flore -Degenia velebitica, Sibirea croatica,
Campanula istriaca, C. fenestrellata, C poseharskiana,
Iris illyrica, Dianthus croaticus, D. velebiticus,
Centaurea lungensis, C. jabukensis, Limonium vestitum
i niz drugih, a otkrili su ih i opisali sve od reda strani
znanstvenici. Potrebno je istaknuti da su i poneki ne