DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1997 str. 44 <-- 44 --> PDF |
S. Matić: NEKE KARAKTERISTIKE Šumarski list br. 11-12, CXXI (1997), 617-629 Slika 1. Hrastova kuća - korablja, tradicijski oblik gradnje u Hrvatskoj, pokazuje izuzetnu trajnost drvene gradnje unatoč površinskim promjenama. Letovanić, Hrvatsko Pokuplje. Figure 1. Oak house - "korablja" is a traditional Croatian architectural feature. It shows an exceptional durabilitv of the wooden building despite the changes on its surface. Letovanić, the area of Croatian Pokuplje. OPĆE OSNOVE PROPADANJA DRVA Opće osnove propadanja drva obrađivali su mnogi autori; dobre preglede objavili su Kalnins (1966), Desai (1968), Seli (1975), Feist & Hon (1984) te F e i s t (1990). Glatka površina neobrađenog i nezaštićenog drva propada kada je vani izložena složenoj promjeni koju uzrokuje niz čimbenika. Energija fotona sunčevog zračenja (napose u ultra-ljubičastom, ali i u vidljivom svjetlu) najrazornija je sastavnica vanjskih uvjeta. Kemijske reakcije začete djelovanjem svjetla pojačane su djelovanjem vode (kišom, snijegom, rosom i relativnom vlanošću zraka), povišenom temperaturom i kisikom. Nedavna istraživanja naznačuju da atmosferska onečišćenja također pojačavaju postupak svjetlosne razgradnje. Promjena boje prva je očita naznaka odvijanja ovih reakcija. Drvo također gubi sjaj i svjetlinu (Hon i Feist, 1986). Promjene u ultrastrukturi uzrokuju razorne posljedice na anatomskoj razini; podižu se vlakanca, pojavljuju se mikropukotine koje postupno prerastaju u velike pukotine. Razvoj pukotina može biti pojačan smrzavanjem i taljenjem apsorbirane vode. Vlakanca pri tome olabavljuju, površinske stanice se odvajaju; drvo gubi koherentnost i površina polako erodira. Naseljavanje plijesni i gljiva doprinosi neuglednom sivom izgledu izvorne površine drva. Povećana poroznost nagrizene površine intenzivira primanje i gubitak vode, a shodno tome i iznose bubrenja i utezanja kao i greške na premazu (Brovvne 1957). To pak dovodi do koritavljenja, vitoperenja i ostalih promjena dimenzija i oblika drvnih građevnih elemenata (Turkulin, 1992). Stalni proces dalje erozije može biti ubrzan mehaničkim djelovanjem kiše i abrazivnim djelovanjem pijeska i prašine koje donosi vjetar. Berzeliu s (1827) je bio prvi, kako to navode Feist & Hon (1984), koji je komentirao promjene na drvu do kojih dolazi propadanjem. Wiesner (1864) je načinio opsežnu studiju nagrizene površine drva. Definirao je osnovne kemijske i strukturne promjene, izvješćujući o gubitku međustanične tvari te o kemijskim promjenama drvne tvari. Zaključio je da se gornji sivi površinski sloj sastoji od čiste ili skoro čiste celuloze. Mikroskopska ispitivanja pružila su mu dokaz o gubitku međustanične tvari staničja trakova i kod traheja prije nego otpočnu promjene na drugom staničju. Također je pokazao osnovne strukturne promjene kao što su spiralne pukotine preko jažica i na staničnim stijenkama. Pronašao je daje kod nagrizenog drva povećana njegova poroznost, te da rano drvo propada mnogo brže nego kasno drvo. Evans (1984) navodi ostale rane autore koji su se bavili propadanjem drva (Schramm 1906. godine, Wislicenus 1910. i Brovvne 1925); ali sustavno proučavanje reakcija površinske razgradnje drva nije počelo do ranih pedesetih. Možemo reći da su opće osnove propadanja drva danas već prilično istražene, te da su odrednice mehanizma površinske ragradnje već dobro razumljive. Površinske promjene su detaljno evidentirane, no još uvijek nedostaju usporedni podaci o intenzitetu i brzini promjene kod većeg broja komercijalno korištenih vrsta drva. |