DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1997 str. 18     <-- 18 -->        PDF

B. Prpić, Z. Seletković i I. Tikvić: O UTJECAJU KANALA DUNAV - SAVA NA ŠUMSKE EKOSUSTAVE
sufficient to determine the limits far these forests, a number ofpiezometersshould be set up so that steps toprotect the forests can be recommended.


The total value ofthe affected forest complex, which covers an area ofover
46,000 ha and contains about 14 million square meters ofgrowing stock, exceeds
2 billion DM in terms ofraw material and energy, while its ecological and
social value is priceless.


Should the assessment ofthe state of forests and forest sites show the NECESSITY
to correct the plan ofthe Danube-Sava canal, a possibility to do so must
beprovided.


Šumarski list br. 11-12, CXX1 (1997). 579-592


STAJALIŠTE ŠUMARSKE ZNANOSTI I STRUKE U SVEZI S PRIJEDLOGOM
IZGRADNJE HIDROELEKTRANE NOVO VIRJE NA RIJECI DRAVI


Projekt hidroelektrane Novo Virje (HE N. Virje)
obuhvaća dio Podravine u kojemu se nalazi više nizinskih
šuma velike kakvoće, sastavljenih pretežito od hrasta
lužnjaka (Quercus robur L.), a nalaze se uz trasu planirane
akumulacije i odvodnog kanala hidroelektrane.


Gospodarska i ekološka vrijednost šuma


Površina nizinskih šuma koje će biti utjecane hidroelektranom
iznosi oko 11.000 ha (prema proizvoljnoj
procjeni investitora samo 7.000 ha) s ukupnom drvnom
zalihom od kojih 3,5 milijuna m3 drva hrasta lužnjaka i
ostalih vrsta drveća nizinskih šuma. Hrast lužnjak zastupljen
je u ovim šumama sa 65%.


Te nizinske šume proizvedu godišnje oko 75.000
m1, što predstavlja kapital, zavisno o stanju tržišta, od
10 do 20 milijuna DEM. Sveukupna drvna zaliha koja
stvara spomenuti prirast procjennjuje se na preko 500
milijuna DEM, dok je ekološka vrijednost šume procijenjena
na 7 milijardi DEM. Ekološka vrijednost ovih
šuma u sebi uključuje hidrološku, vodozaštitnu, klimatsku,
protuimisijsku, genetsku, lovno i -ekološko-turističku,
estetsku, rekreacijsku, zdravstvenu i dr. funkcije
šume. Nizinske šume toga područja odlikuju se uz to i
velikom biološkom raznolikošću (biološki diverzitet).


Kakve se posljedice očekuju poslije
eventualne izgradnje HE N. Virje u
gospodarskim sastojinama nizinskih šuma


Izgradnjom HE N. Virje šume su osuđene na propadanje
i to posebice hrast lužnjak, koji je posebno osjetljiv
na promjenu vodnih odnosa u staništu, i na zamočvarenje
i na osušenje staništa. Veliku osjetljivost pokazale
su i druge vrste drveća nizinskih šuma, kao npr.
crna joha u šumi Kalje kod Lekenika. Zamočvarenje bi
izazvala akumulacija (pojava anaerobiosisa), a sušenje
staništa odvodni kanal koji bi izazvao snjiženje razina
podzemne vode i sušenje šumskoga drveća.


Kako se projektiralo?
Na izvedbenom projektu radilo se istovremeno uz
izradbu studija o utjecaju HE N. Virje na okoliš. Kona


čna studija utjecaja na okoliš nije donesena, odnosno
postavljeni monitoring u pripremi konačne studije,
smatra se, prema mišljenju investitora, konačnom studijom
o utjecaju na okoliš HE N. Virje.


Konačna studija a koja se izrađuje na osnovici više
idejnih projekata hidroelektrane, trebala bi uz obvezatnu
procjenu koristi i gubitaka investicijskog zahvata poslužiti
za donošenje odluke o načinu gradnje odnosno korištenja
vodene energije, u smislu davanja upute za izradu
izvedbenog projekta.


Zanemarena su stručna šumarska mišljenja, odnosno
projektant je dao svoje "stručno" šumarsko mišljenje o
utjecaju buduće HE N. Virje na šumske ekosustave.


Cijena štete koja bi nastala u šumama!


Neposredna šteta u šumama iznosila bi preko 500
milijuna DEM, dok se ekološka šteta procjenjuje na 7
milijardi DEM.


Osnovica iznesenog stajališta


Osnovica su rezultati preko 150 znanstvenih i stručnih
radova objavljenih u nas i u inozemstvu.


Prijedlog riješenja


Održati znanstveno-stručni skup energetičara, hidrologa,
šumara, agronoma, biologa, prostornih plane ra
i dr. pod radnim nazivom:


"Energetska, ekološko-biološka i opće


gospodarska procjena kod izgradnje hi


droelektrana u srednjemu i donjem toku


nizinskih rijeka - prijedlog optimalnoga


korišćenja"


Cilj skupa: pronalaženje optimalnih riješenja.


Pripremio B. Prpić




ŠUMARSKI LIST 11-12/1997 str. 17     <-- 17 -->        PDF

B. Prpić, Z. Seletković i I. Tikvić: O UTJECAJU KANALA DUNAV - SAVA NA ŠUMSKE EKOSUSTAVE
SUMMARY: A part ofeastern Slavonia where the mute ofthe Danube-Sava
canal is envisaged, stretches over the basins oftwo rivers: the Danube and the
Sava. With the exception ofthe Nuštar elevation, it is aflat terrain in which the
dijferences in the micro-relief amount to several meters only. The lowland forests
ofthe region are characterized by numerous forest communities whose diversity
is conditioned by the micro-relief and the water supply.


The life of these forests is crucially dependent on groundwater. During the
growing period, abundant supplies ofvvater are ensured by the roots of trees
reaching down to groundwater levels. It is a knownfact that tree species growing
in lowlandforests need larger guantities ofwaterfor transpiration than they
receivefrom rainfalling in the vegetationperiod. Hygrophytic trees, such as the
pedunculate oak, narrow-leaved ash, black alder, and white willow transpire
between 400 and 700 mm water in the growing period. In the Spačva forest basin
the annual precipitation is about 600 to 700 mm, ofwhich one halffalls in
the vegetation period. Without the additional groundwater, lowlands forests
would not be able to grow.


These forests contain three different groups of forest ecosystems. These are:


1. Forests of pedunculate oak and common hornbeam grovving on the elevated
parts ofthe micro-relief,
2. Slavonian forests of pedunculate dtik in lower micro-relief positions.
Before the river Sava was regulated, these forests were regularly flooded, and
3. Forests ofnarrow-leaved ash and forests of black alder in the lowest positions
in which water is retained over the largest part oftheyear. During July,
A ugust and September the water recedes, thus makingpossible the growth of forest
trees.
In ali three groups ofsites and their forest associations, water is the dominant
ecological factor. Forest ecosystems čame into being when plant and animal
species merged and adapted to certain site conditions, the most important
being water in various forms: precipitation, flood, or groundwater. Over the
centuries, water and other site factors have had a constant and regular influence
on, and have determined the development of a particular forest ecosystem.
Every change in water conditions causes a disturbance in the forest ecosystem.


Hydrological conditions in the lowland forests ofeastern Slavonia depend
on the network ofwaterways. In the Danube river basin, it is the river Vuka with
its tributaries, and in the Sava one, it is the Bosut with its tributaries.


The Spačva forest basin and other lowlandforests are situated in the lowest
parts ofthe region. Thus, they are constantly supplied with water, either in the
form ofsurface or groundwater, which enables the pedunculate oak and other
lowland tree species to transpire abundantly. The importance ofwaterflows far
the supply oflowland forests with water is very high. With their floods, but also
with "keeping" the groundwater in the region, thev play a crucial role in the
sense ofa water gradient.


These most valuable lowland forests ofCroatia are directly dependent on the
micro-relief floods and groundwater. A large number oftree species and relatively
numerous forest communities have allfound their place within a narrow
range ofheight differences. Their complexity makes them highly susceptible to
mutual and unpredictable synergetic action ofthe existing factors.


These forests have reached their full potential precisely under specific ecological
conditions, and can only štand very small digressionsfrom the usual site
conditions. Ifsite conditions change, these forests become unstable.


The hydrological conditions in these forests are suited to the growth of pedunculate
oak and other loivland forest species. Each disturbance causing
groundwater levels to drop or rise more significantly, or surface water to stagnate
in the forest area, would have an unfavourable impact on forest trees.


In order to preserve the lowland forests in the Spačva basin and the forests
directly affected by the envisaged Danube-Sava canal runningfrom Vukovar to
samac, it is necessary to maintain the present regime ofsurface and groundwater
in the region. As available data on the existing state of groundwater are not


Šumarski list br. 11-12, CXXI (1997), 579-592




ŠUMARSKI LIST 11-12/1997 str. 16     <-- 16 -->        PDF

B. Prpić, Z. Scletković i 1. Tikvić: O UTJECAJU KANALA DUNAV - SAVA NA ŠUMSKE EKOSUSTAVE Šumarski list br. 11 -12, CXXI (1997), 579-592
5.
Ako zbog vodotehničkog zahvata dođe do sniženja
ili povišenja srednjih razina podzemne vode za više
od 25 cm, potrebno je poduzeti mjere da se ona vrati
na prijašnju prosječnu razinu ili u granice koje će
za konkretan slučaj utvrditi šumarska znanost.
6.
Zbog izbjegavanja neposrednih šteta na šumske
ekosustsve, agroekosustave te općenito floru i faunu
i njezinu raznolikost, prouzročenih izgradnjom kanala,
smatramo, ako se kanal mora izgraditi radi općih
državnih interesa, da bi bilo dovoljno realizirati
ga samo do Vinkovaca, a promet prema Jadranu
nastaviti željeznicom. U svijetu je poznato i dokazano
da je željeznica u gospodarskom i ekološkom
smislu najprihvatljivije prometno sredstvo.
7.
Sveukupna vrijednost utjecanog šumskog kompleksa
izgradnjom kanala Dunav-Sava, čija je površina
46 385 ha, a drvna zaliha 14 114 559 m3, iznosi za
sirovinsku funkciju nešto više od 2,2 miljarde
DEM, dok vrijednost ekološke i socijalne funkcije
ovih šuma prelazi 22 milijarde DEM. Ekološka i
socijalna vrijednost šuma svake godine se povisuje
pa se već u 2000-toj godini očekuje vrijednost veća
od 30 milijardi DEM.
LITERATURA


Babogredac , Đ., 1960: Problemi šumarstva u vezi s
izgradnjom kanala Dunav-Sava, rukopis 17 str.,
Vinkovci.


Dekanić , I., 1974: Utjecaj visine i oscilacije nivoa
podzemnih voda na sušenje hrasta lužnjaka.
"Epidemijsko ugibanje i sušenje hrasta lužnjaka",
22 str., Zagreb. Zavod za istraživanja u šumarstvu
Šumarskoga fakulteta u Zagrebu.


Malez, M. i Taksić, A., 1977: Geološki prikaz Slavonije
i Baranje. "Tla Slavonije i Baranje", str.
235-254, Zagreb.


Martinović, J., Cestar, D. iPelcer,Z., 1977: Tla
šumskih ekosistema Slavonije i Baranje. "Tla
Slavonije i Baranje", str. 129-161, Zagreb.


Matić, S., i Skenderović, J., 1993: Studija biološkog
i ekološkog rješenja šume Turopoljski lug
ugrožene propadanjem (uzgojna istraživanja).
Glasnik za šumske pokuse 29: 295-334, Zagreb.


MayeF,B. iBušić, G., 1995: Utjecaj vremenskih nizova
razina podzemnih voda na rast hrasta lužnjaka
u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Radovi Šumar,
inst. Jastrebarsko 30/2: 89-97, Jastrebarsko.


Prpić, B., 1974: Zakorjenjivanje i hidratura stabala
hrasta lužnjaka u odnosu na sušenje hrastovih sastojina.
"Epidemijsko ugibanje i sušenje hrasta
lužnjaka", 33 str., Zagreb. Zavod za istraživanja
u šumarstvu Šumarskoga fakulteta u Zagrebu.


Prpić, B., 1996: Propadanje šuma hrasta lužnjaka.


8.
Na postojećoj šumarskoj bioindikacijskoj mreži za
praćenje propadanja šuma potrebno je intenzivirati
motrenja u smislu povećanja njezine gustoćena 2x2
km.
9.
Voditi skrb o ponovnom stavljanju u funkciju
uništenih šumskih prometnica zbog vodotehničkih
radova na trasi kanala, a što se odnosi i na ostale
šumske infrastrukturne objekte.
10.Podatke o stanišnim prilikama, sastojinske parametre,
općekorisne funkcije šuma, podatke o površinskim
i podzemnim vodama, stanje oštećenosti šumskoga
drveća zbog propadanja šuma i druge raspoložive
podatke koji se odnose na šumske ekosustave
potrebno je kartirati prikladnom tehnikom (GIS ili
dr.)


11.Prijelaze divljači preko kanala Dunav-Sava potrebno
je rješiti prema prijedlogu šumarskih stručnjaka
koji se bave lovstvom.


12.Potrebno je ostaviti mogućnost ispravke
projekta
kanala Dunav-Sava ako rezultati šumarskoga praćenja
stanja šume i šumskih staništa ukazu na takvu
potrebu.


-
References
"Hrast lužnjak u Hrvatskoj", monografija, 273299
str., Zagreb.


Raguž, D., 1996: Značenje šuma hrasta lužnjaka za
obitavanje divljači. "Hrast lužnjak u Hrvatskoj",
monografija, 90-95 str., Zagreb.


Rauš , Đ., 1973: Šume Slavonije i Baranje od Matije
Antuna Relkovića do danas, Radovi, Centar za
organizaciju naučnoistraživačkog rada u Vinkovcima,
107-160 str., Zagreb.


R a u š, Đ., 1990: Sukcesija šumske vegetacije u bazenu
Spačva u razdoblju 1970-1989. godine. Šumarski
list CXIV/9-10: 341-356, Zagreb.


Rauš, Đ., 1996: Šumske zajednice hrasta lužnjaka.
"Hrast lužnjak u Hrvatskoj", monografija, 28-55
str., Zagreb.


Seletković , Z., 1996: Klima lužnjakovih šuma.
"Hrast lužnjak u Hrvatskoj", monografija, 71-83
str., Zagreb.


Srebrenović , D., 1977: Hidrologija Slavonije i Baranje
i njen vodoprivredni aspekt. "Tla Slavonije
i Baranje", 175-215 str., Zagreb.


Škorić,A. iVranković,A., 1974: Istraživanja tala
u šumama hrasta lužnjaka. "Epidemijsko ugibanje
i sušenje hrasta lužnjaka", 16 str., Zagreb.


Rauš, Đ., Trinajstić, I., Vukelić, J. i Medve dović
, J., 1992: Biljni svijet hrvatskih šuma.


U: Šume u Hrvatskoj, str. 33-78, Zagreb.


ŠUMARSKI LIST 11-12/1997 str. 15     <-- 15 -->        PDF

B. Prpić. Z. Seletković i 1. Tikvić: O UTJECAJU KANALA DUNAV - SAVA NA ŠUMSKE EKOSUSTAVE Šumarski liši br. 11-12. CXX1 (1997). 579-592
luvlažno stanište sa žestiljem zauzima čak 51% površine.
Svježe stanište hrasta lužnjaka i običnog graba zauzima
19%.


U Spačvanskom šumskom bazenu znatno je suše.
Klimatogena šumska zajednica hrasta lužnjaka i običnog
graba pridolazi na čak 37% površine, poluvlažna
šumska zajednica sa žestiljem na 30% površine, dok na
vlažna i mokra staništa otpada 33%.


Iz navedenog pregleda vidi se kako u svim šumskim
površinama prevladavaju labilni šumski ekosustavi,


slavonska šuma hrasta lužnjaka s rastavljenim ša-
šom i ona sa žestiljem. U Spačvanskom šumskom bazenu
klimatogena i stabilna šuma hrasta lužnjaka s
običnim grabom značajno je zastupljenija u odnosu na
šume u području gornjeg Bosuta, gdje su sastojine s
grabom zastupljene na samo 19% površine. Sume u pojasu
(5 km + 5 km) budućeg kanala Dunav-Sava su uz
to što se nalaze u utjecajnoj zoni prema sastavu vegetacije
puno labilnije i osjetljivije na vanjske utjecaje.


Uz pretpostavku o pouzdanosti podataka o budućem
utjecaju kanala Dunav-Sava na podzemne vode susjednoga
prostora (dio SUO kanala Dunav-Sava Statistička
obrada izmjerenih razina podzemne vode) ne bi
smjelo biti značajnijeg utjecaja. Pitamo se, međutim,


neće li kanal Dunav-Sava presjeci tokove podzemnih
voda i tako osiromašiti šume koje se nalaze iza
presječenog vodonosnog sloja. Nasipi kanala Dunav-
Sava zasigurno će zaustaviti tečenje površinskih tokova
(površinsko tečenje vode i tečenje kroz akumulacijski
horizont tla).


Prema projektu kanala Dunav-Sava postoji mogućnost
spriječavanja poplavljivanja šumskih površina tijekom
vegetacijskog razdoblja, upuštanjem savske
poplavne vode u Dunav, čiji su vodostaji značajno niži
od savskih - (Dunav, srednja voda 78 m nm; Sava, srednja
voda 83,5 m nm.). Izvan vegetacijskog razdoblja
to ne bi bilo potrebno, ako se ne dogodi vodni val koji bi


ZAKLJUČCI


1.
Zbog očuvanja nizinskih šuma Spačvanskog šumskog
bazena i neposredno utjecanih šuma uz kanal
Dunav-Sava potrebno je zadržati dosadašnje vodne
prilike podzemnih i površinskih voda. Kako
tih podataka danas nema ili su nedostatni za utvrđivanje
graničnih stanja, potrebno je postaviti dovoljan
broj mjernih naprava kako bi se to utvrdilo.
2.
Nastaviti s praćenjem razina podzemnih voda u već
postavljenim piezometrima u Spačvanskom šumskom
bazenu, i u području gornjega sliva Bosuta, a
koje je postavila šumarska struka. Postaviti dovoljan
broj piezometara u utjecajnim područjima uz
Dunav. Uz stacionare piezometara u šumi pratiti
Slika 3. Šuma poljskoga jasena s kasnim drijemovcem (Leucoio-
Fraxinetum angustifoliae Glav. 1959)
(Foto: B. Prpić)


poplavio i više šumske terene, tzv. grede u kojima nalazimo
šumu hrasta lužnjaka i običnog graba. Poplavljivanje
ove šume izvan vegetacije izazvalo bi sušenje
stabala.


Smatramo kako bi današnje stanje vodnih prilika i u
području gornjeg i u području donjeg Bosuta trebalo
zadržati, a prije donošenja odluke o postavljanju pregrade
na Bosutu potrebno je provesti temeljite analize o
odnosu vodostaja Bosuta i razina podzemnih voda u
šumi.


Kotu do koje se može poplavljivati šuma u bazenu
Spačve potrebno je odrediti na osnovi najnižih kota terena
u šumi hrasta lužnjaka i običnog graba. Prema podacima
JVP "Hrvatske vode", Vinkovci od 1988. do
kote 79 m nm akumulacijska sposobnost u bazenu Spačva
iznosi 10,5 milijuna m´, a do kote 79,5 m nm - 35
milijuna m\


U svojoj studiji "Problemi šumarstva" u svezi s izgradnjom
kanala Dunav-Sava, Babogredac (1960) preporučuje
maksimalnu kotu punjanja bazena Spačva od
79,0 m nm.


-
Conclusions
parametre rasta i prirasta sastojine, obavljati fenološka
motrenja te pratiti eventualnu pojavu štetne
šumske entomofaune i bolesti šumskoga drveća.


3.
Šume u području gornjega Bosuta koje leže niže od
80 m nm, potrebno je zaštititi od trajnog zadržavanja
vode u staništu korištenjem vodotehničkih
mjera.
4.
Kod pojave visokih vodnih valova u tijeku vegetacijskog
razdoblja od travnja do rujna ne upuštati vodu
u šume. Izvan vegetacijskoga razdoblja visina
poplavne vode u Spačvanskom šumskom bazenu ne
smije prelaziti visinu od 79 m nm.


ŠUMARSKI LIST 11-12/1997 str. 14     <-- 14 -->        PDF

B. Prpić. Z. Seletković i 1. Tikvic: O UTJECAJU KANALA DUNAV - SAVA NA ŠUMSKE EKOSUSTAVE Šumarski list br. 11-12. CXXI (1997). 579-592
Slika l.Šuma hrasta lužnjaka i običnoga graba (Carpino betuli-
Qaercetum roboris typicum (Anić ´959) emend. Rauš 1969)
(Foto: J. Vukelić)


Kako bi se dobio traženi podatak potrebno je obavljati
mjerenja još najmanje tri godine, odnosno do
2000-te godine.


Zbog uvida u stanje šumske vegetacije Spačvanskog
bazena, odnosno u područje donjeg Bosuta kao i
šuma koje se nalaze u pojasu neposrednog utjecaja kanala
Dunav-Sava - gornji Bosut (gospodarske jedinice
Dubrave kod Vukovara zatim Kunjevci, Vrapčana, zapadni
dio Otočkih šuma, Ceranski lugovi, Krivsko ostrvo,
Orljak, Banov dol i sjeverozapadni dio Kusara u
sveukupnoj površini od 18 754 ha) razlučili smo površine
različitih šumskih zajednica prema postotnom
sudjelovanju u šumskome prostoru. Razlučene šume
daju ove podatke:


1. Gornji Bosut:
A. Šuma hrasta lužnjaka i običnoga graba
(Carpino
betuli - Quercetum roboris) - 19%
B.
Slavonska šuma hrasta lužnjaka s rastavljenim
šašom (Genisto elatae - Quercetum roboris sub-
ass. caricetosum remotae) - 20%
C.
Slavonska šuma hrasta lužnjaka sa žestiljom
(Genisto elatae-Quercetum roboris aceretosum
tatarici) - 51%


D.
Barski šumski ekosustavi s poljskim jasenom i
johom- 10%
2. Donji Bosut - Spačvanski šumski bazen, nizvodni
dio Bosuta od vinkovačke brane:
A. Šuma hrasta lužnjaka i običnog graba (Carpino
betuli - Quercetum roboris) - 37%
B.
Slavonska šuma hrasta lužnjaka s rastavljenim
šašom (Genisto elatae - Quercetum roboris sub-
ass. caricetosum remotae) - 28%
C.
Slavonska šuma hrasta lužnjaka sa žestiljom
(Genisto elatae-Quercetum roboris aceretosum
tatarici) - 30%


D.
Barski šumski ekosustavi s poljskim jasenom i
johom - 5%
Šumski ekosustavi definirani šumskom zajednicom
najbolji su pokazatelji staništa. Pripadnost šume pojedinom
ekosustavu precizno je kartirana i pokazuje sve
značajke šumskih staništa, a na prvome mjestu, šumskom
su zajednicom nizinskih šuma definirani vodni
odnosi.


U barskim staništima poljskog jasena i crne johe tlo
je mokro, u slavonskoj šumi hrasta lužnjaka s rastavljenim
šašem tlo je vlažno, dok je u onoj sa žestiljem poluvlažno.
U šumi hrasta lužnjaka i običnoga graba tlo je
svježe.


Slika 2. Slavonska šuma hrasta lužnjaka (Genisto-Quercetum roboris
caricetosum remotae Ht-38)
(Foto: J. Vukelić)


Nabrojene šumske zajednice zajedno s podacima o
strukturi šume najbolji su pokazatelj sadašnjeg stanja
staništa u ovome golemom šumskom prostoru, gdje
sveukupna drvna zaliha iznosi 14 114 559 m3 pretežno
hrastovog drva.


Iz naprijed navedenih postotnih odnosa vidimo kako
su biotopi gornjega Bosuta značajno vlažniji. Tu nalazimo
10% barskih staništa, gdje se u dijelu vegetacijskog
razdoblja zadržava voda na površini tla, dok je u
ljetnim mjesecima više nema. Slavonska šuma hrasta
lužnjaka s rastavljenim šašom zaprema 20%, dok po




ŠUMARSKI LIST 11-12/1997 str. 13     <-- 13 -->        PDF

B. Prpić. Z. Seletković i I. Tikvić: O UTJECAJU KANALA DUNAV - SAVA NA ŠUMSKE EKOSUSTAVE Šumarski list br. 11-12. CXX1 (1997), 579-592
Ima takvih šuma i na drugim mjestima ali, samo
ovako tipični prirodni uvjeti omogućili su cjelokupni
razvoj šuma hrasta lužnjaka.


Hidrološke prilike u ovim šumama danas pogoduju
uspijevanju hrasta lužnjaka i ostalih vrsta drveća nizinskih
šuma, a svaka poremetnja koja bi znatno i trajno
snizila ili povisila razine podzemnih voda ili koja bi
uvjetovala stagniranje površinskih voda u prostoru
šume, izazvala bi nepovoljan utjecaj na šumsko drveće.


RASPRAVA


Već je ranije naglašeno kako raspolažemo s premalo
podataka o budućim odnosima šumski ekosustavi - vodni
režim u prostoru utjecaja budućeg kanala Dunav-
Sava, kako bi mogli ukazati na mjere kojima bi se postigao
najmanji nepovoljni utjecaj na šume poslije njegova
stavljanja u funkciju. Ova se tvrdnja prvenstveno odnosi
na stanje podzemnih voda i definiranje njihovoga nultog
stanja, a stoje odlučujuće za davanje smjernica, a konačni
cilj bio bi da se poslije izgradnje kanala Dunav-Sava


Sušno razdoblje započeto 1983. a završeno 1993.
godine koje je izazvalo stresove, fiziološko slabljenje i
sporadično sušenje stabala hrasta lužnjaka, danas je iza
nas. Suša je značajno utjecala na razine podzemnih voda,
snizivši ih znatno, ali se 1993. vratila na prijašnje
razine. Dio hrastovih stabala se osušio, što međutim nije
značajno narušilo strukturu nizinskih šuma. U prilogu
dajemo tablicu uzroka i mjera sanacije hrasta
lužnjaka prema Prpić, 1996.


- Discussion
održi režim podzemnih voda koji ne bi ugrozio šume.
Iako imamo podatke o podzemnim vodama u šumskome
bazenu Spačva, oni su iz dva razloga neupotrebljivi.
Broj godina motrenja je prekratak, samo 7 godina,
i razdoblje motrenja klimatski je nepovoljno. U vremenu
od postavljanja piezometara 1988. pa do 1995.
kada su podaci obračunati bilo je 7 sušnih godina. U posljednjoj
osmoj godini vodostaj se u svim piezometrima
podigao za oko 1 m. (Vidi graf 1. i 2.)


Godišnji vodostaji razina podzemnih voda na pjezometru 04-B6
Annual levels of water table at the piezometer 04-B6


II maximalna - max.
srednja - mean
_ > minimalna - min.
te u kota terena elevation
1988 1989 1990 1991 1992 1993 1994 1995
GodineYears
Godišnji vodostaji razina podzemnih voda na pjezometru 06-151)
Annual levels of vvater table at the piezometer 06-BD
E a maximalna- max.
srednja - mean
E minimalna-
min.
kota terena elevation
L*


1988 1989 1990 1991 1992 1993 1994 1995
Godine- Years




ŠUMARSKI LIST 11-12/1997 str. 12     <-- 12 -->        PDF

B. Prpić, Z. Seletković i I. Tikvić: O UTJECAJU KANALA DUNAV - SAVA NA ŠUMSKE EKOSUSTAVE Šumarski list br. 11-12. CXXI (1997), 579-592
Table 1. Decline of pedunculate oak, conditions, causes and consequences, improvement measures


B. Prpić, 1996.
Site, range and ways
of tree decline


Dieback causes of groups and
stands in ali pedunculate oak sites,
survival of marsh species - white vvillow,
black alder, narrovv-leaved ash.


Dieback of pedunculate oak in
different sites along water reservoirs
(hydro-power stations, artifical lakes,
potable and technical vvater storages,
etc.


First, dieback of individual trees,
followed by group and entire štand
dieback after 3 to 5 years, ali middle-
aged and old stands. Trees under the
age of 30 survive. A decline inthe increment.
Ali pedunculate oak sites.


Seedlings and young group die.
Hydrophyte plants occur in ground
storev. Ali pedunculate oak sites except
drained micro-elevations. Death
after final, but also regeneraton cut.


Extensive death of forests in ali
sites of pedunculate oak ecosystems.
Observed acidic emisions pH
values less than 4 in the accumulative
soil horizont. Pests and discases occur.
Ali tree species decline. Extent
of dieback assumes the caracter of an
ecological catastropfe.


Dieback causes


Precipitation and flood vvater
during vegetation period remain on
soil surface. Lack of oxygen and
build-up of C02 in the rhizosphere.
Death of roots due to C02 build-up
and general roots necrosis. Insect
and fungi attack on weakened trees.


Permanent rise in groudwater
levels, absence of oscillations in water-
table. Slovved movement of groundvvater,
bild-up of C02 in the rhizosphere
accompained with lack of
ozvgen, root necrosis.


Permanent fali in groundvvater
levels during vvegvvtation period by
more than 0,5 m compared to previous
mean values.


After regeneration felling, štand
rejuvenates poorlv. Soil is waterlogged
due to vvater surplus in the
site, which had previously been
transpired and intercepted by old pedunculate
trees.


Synergetic action of swamping,
lovvered vvater-table, climatic excesses,
pest and disease attacks emission
of harmful substances into the
air and vvater, regulated monocultures.
Svvamping is most dangerous
(floods and excessive precipitation
in vegetation period), together vvith
a drop in vvater-table by more than


0.5 mmin 1-2 years.
Measures aimed at improving
the condition


Surface dreinage, building drains
in roads. Prevention of change in vvater-
table. After drainage, regenerate
štand vvith adequate tree species. But
pedunculate oak monocultures shouldbeestablished.


Present tehnical possibilities cannot
improve the situation.


Štand regeneration vvith tree species
which correspond to a particular
site.


Surface drainage and introduction
of pedunculate oak ond other
tree species responding to the site.


Stop emissions by installing devices
for cleansing industrial gases
and polluted industrial and urban
vvater. Drainage of marshy sites.
Treatment of polluted forest soils
with zeoli substances. Introduction
of species responding to nevv site
conditions.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1997 str. 11     <-- 11 -->        PDF

B. Prpić, Z. Selctković i 1. Tikvic: O UTJECAJU KANALA DUNAV - SAVA NA ŠUMSKE EKOSUSTAVE Šumarski list br. 11 -12, CXXI (1997), 579-592
Tablica 1. Staništa, uzroci sušenja i postupci za poboljšanje stanja u različitim ekosustavima hrasta lužnjaka
Iz Prpić, B., 1996


Stanište, opseg i način ugibanja
stabala


Sušenje skupina, grupa i sastojina
u svim lužnjakovim staništima, preživljavaju
barske vrste drveća - bijela
vrba, crnajoha, poljski jasen


Sušenje hrasta lužnjaka u njegovim
različitim staništima uz vodne
akumulacije (hidroelektrane, umjetna
jezera, zalihe pitke i tehničke
vode i dr.)


Najprije pojedinačna sušenja hrasta
lužnjaka, a poslije 3 do 5 godina
sušenje skupina, grupa i čitavih sastojina
sve u srednjedobnim i starim
sastojinama. Lužnjakova stabla mlađa
od 30 god. preživljavaju. Pad prirasta.
Sva staništa lužnjakovih šuma.


Ugibanje ponika i pomlatka hrasta
lužnjaka. Pojava higrofitnog bilja
u sloju prizemnog rašća. Sva staništa
hrasta lužnjaka osim ocjeditih greda.
Ugibanje poslije dovršenoga, ali i
poslije naplodnog sijeka oplodne
sječe.


Pojava umiranja šuma većih razmjera
u svim staništima ekosustava
hrasta lužnjaka.


Utvrđena imisijska acidifikacija.
Vrijednost pH manja od 4 u akumulacijskom
horizontu tla. Pojava štetnika
i bolesti. Suše se sve vrste drveća.
Opseg sušenja stabala poprima
razmjere ekološke katastrofe.


Uzroci sušenja


Stajanje oborinske i poplavne
vode tijekom vegetacijskog razdoblja
na površini tla. Nedostatak kisika
i nagomilavanje C02 u rizosferi.


Ugibanje korijenja zbog nagomilavanja
C02 i opća nekroza korijenja.
Napad insekata i gljiva na oslabljena
stabla.


Trajno povišenje razina podzemne
vode uz izostanak kolebanja razina
podzemne vode. Usporeno kretanje
podzemne vode, nagomilavanje
C02 u rizosferi uz nedostatak kisika,
nekroza korijenja.


Trajno sniženje razina podzemnih
voda tijekom vegetacijskog razdoblja
za više od 0,5 m u odnosu na
prijašnje prosječne vrijednosti.


Poslije naplodnog sijeka sastojina
je slabo pomlađena. Zabarivanje
tla zbog viška vode u staništu koju
su prije naplodnog sijeka stara lužnjakova
stabla isparavala transpiracijom
i zadržavala intercepcijom.


Sinergizam u smislu uzajamnog
djelovanja zamočvarenja, pada razine
podzemne vode, klimatskih ekscesa,
napada štetnika i bolesti, pojava
imisija štetnih tvari u zraku i vodi,
izgospodarene monokulture. U
sinergizmu je najopasnija pojava zamočvarenja
(poplave i obilne oborine
tijekom vegetacije) i istovremenog
pada razine podzemne vode za
više od 0,5 m u 1-2 godine.


Mjere za poboljšanje stanja


Površinska odvodnja, ugrađivanje
propusta u cestama. Prilikom izvođenja
kanala potrebno je paziti da
ne bi došlo do promjena razina podzemnih
voda. Poslije odvodnje
obnoviti sastojinu vrstama drveća
koje pripadaju staništu. Ne stvarati
monokulture hrasta lužnjaka.


Uz današnje tehničke mogućnosti
stanje se ne može popraviti.


Obnova sastojina s vrstama drveća
koje odgovaraju staništu.


Površinska odvodnja i unošenje
hrasta lužnjaka i ostalih vrsta drveća
koje pripadaju staništu.


Zaustavljanje emisija ugradnjom
uređaja za pročišćavanje tvorničkih
plinova i onečišćenih industrijskih i
urbanih voda. Odvodnja zabarenih
staništa. Korektura onečišćenih šumskih
tala zeolitskim preparatima. Pošumljavanje
vrsta drveća koje odgovaraju
novim prilikama staništa.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1997 str. 10     <-- 10 -->        PDF

B. Prpić. Z. Seletković i I. Tikvić: O UTJECAJU KANALA DUNAV - SAVA NA ŠUMSKE EKOSUSTAVE Šumarski list br. 11-12,CXX1 (1997), 579-592
hrasta lužnjaka i običnog graba {Carpino betuli -Ouercetum
roboris (A n i ć 1959) emend. R a u š 1969). To
su povišenja odnosno grede na pseudoglejnom odnosno
podzolastom tlu slabo kisele do neutralne reakcije.


Najviša mjesta i mjesta izvan dohvata poplavne vode
obrasla je šuma hrasta lužnjaka i običnog graba s
bukvom {Carpino betuli - Quercetum roboris fagetosum
Ra uš 1971).


HIDROLOŠKE PRILIKE


Dio istočne Slavonije kojim je projektirana trasa
kanala Dunav-Sava prolazi kroz dva sliva, dunavski i
savski te predstavlja uz iznimku Nuštarske grede ravan
teren s mikroreljefnim razlikama od nekoliko metara.
Kako se vidi u poglavlju o vegetaciji, nizinske šume toga
prostora odlikuju se raznolikošću šumskih zajednica koje
se mijenjuju ovisno o mikroreljefu i opskrbi vodom.


Za uspijevanje najvećeg dijela ovih šuma posebno
je važna podzemna voda do koje dopire korijenje šumskog
drveća i tijekom vegetacijskog razdoblja drveće
se opskrbljuje na taj način vodom. Poznato je kako sve
vrste drveća nizinskih šuma zahtjevaju veće količine
vode za transpiraciju od kiše koja padne tijekom vegetacijskog
razdoblja. Higrofitno drveće: hrast lužnjak,
poljski jasen, crna joha i bijela vrba transpiriraju tijekom
vegetacije od 400 do 700 mm vode, dok u području
spačvanskog šumskog bazena padne godišnje od
600 do 700 mm oborina od kojih jedna polovica tijekom
vegetacije. Bez dodatne podzemne vode nizinske
šume ne bi mogle uspijevati. U spačvanskim, vinkovačkim,
mikanovačkim šumama te u šumama Cerne i
Strizivojne susrećemo tri različite skupine šumskih
ekosustava. Tipični su predstavnici:


/. Suma hrasta lužnjaka i običnog graba na povišenim
dijelovima mikroreljefa


2.
Slavonska šuma hrasta lužnjaka na nižim položajima
mikroreljefa koji su prije regulacije Save bili redovito
poplavljivani ili su još uvijek poplavljivani i
3.
Šume poljskog jasena i šume crne johe u najnižim
položajima u kojima se veći dio godine zadržava voda.
Tijekom srpnja, kolovoza i rujna voda se povuče,
što onemogućuje uspijevanje poljskog jasena, crne
johe i vrbe.
Ovako pobrojane dijelove mikroreljefa nazivamo
grede, niže i bare. U sve tri skupine staništa i njihovih
šumskih zajednica voda je vladajući ekološki čimbenik
njihova uspijevanja. Šumski ekosustavi nastali su prilagodbom
i udruživanjem biljnih i životinjskih vrsta na
određene stanišne prilike, a oni u nizinama prije svega
na vodu, bilo oborinsku, poplavnu ili podzemnu. Utje


Šuma hrasta lužnjaka i običnog graba s cerom


{Carpino betuli -Quercetum roboris quercetosum


cerris R a u š 1969) najsuša je subasocijacija lužnjakovo-
grabovih šuma koja je utjecana klimom. Najzastupljenija
je na području đakovačke i vukovarske ravni.
(Rauš i dr. 1992)


-
Hvdrological conditions
caj vode, ali i ostalih stanišnih čimbenika stalan je i podjednak
kroz sekularne nizove, što uvjetuje opstanak
određenog šumskog ekosustava. Svaka promjena vodnih
prilika izaziva poremetnju u šumskom ekosustavu.
Tako je npr. izgradnja savskih nasipa 1933. godine izazvala
propadanje stabala hrasta lužnjaka u spačvanskim
šumama zbog izostanka poplava.


Hidrološke prilike u šumama nizina istočne Slavonije
zavise o mreži vodotoka. U slivu Dunava to je
Vuka s pritocima, a u savskome slivu Bosut s pritocima.


Spačvanski šumski bazen, ali i druge nizinske šume
toga kraja nalaze se u najnižim dijelovima, što uvjetuje
stalni dotok vode, bilo površinskim bilo podzemnim tokovima,
što opet osigurava već spomenutu veliku potrošnju
vode transpiracijom od strane hrasta lužnjaka i ostalih
nizinskih vrsta drveća. Pri opskrbi nizinskih šuma vodom
vrlo značajni su vodotoci koji poplavama, ali i
"držanjem" podzemne vode kako ne bi istekle iz šume
obavljaju bitan utjecaj u smislu vodnoga gradijenta.


Ove, u Europi najvrijednije nizinske šume, u
izravnoj su ovisnosti o mikroreljefu, poplavama i razini
podzemnih voda. Sastavljene su od brojnih vrsta šumskog
drveća i relativno velikog broja šumskih zajednica
unutar malih visinskih razlika. Sve to upućuje na njihovu
složenost, te uzajamno i nepredvidivo sinergetsko
djelovanje prisutnih čimbenika na njihovo formiranje.


One su se izvrsno uklopile i razvile upravo u specifičnim
ekološkim prilikama i prilagođene su na vrlo
mala odstupanja tih stanišnih prilika. Promjenom stanišnih
prilika ove šume postaju vrlo brzo nestabilne.


Na šumama ovih prostora, napose klimatogenim zajednicama,
odražavaju se mnogobrojne sekularne promjene
klime poduprte značajnim antropogenim utjecajima
na floristički sastav, građu i funkcioniranje.


Njihovoj kvaliteti, strukturi, izgledu i prirodnosti
odavno se dive stručnjaci diljem svijeta, jer upravo kao
i mi znaju njihovu stvarnu i potencijalnu, ekonomsku i
općekorisnu vrijednost.


One su vezane uz povijest Hrvatske, a posebice
Slavonije.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1997 str. 9     <-- 9 -->        PDF

B. Prpić, Z. Seletković i 1. Tikvić: 0 UTJECAJU KANALA DUNAV - SAVA NA ŠUMSKE EKOSUSTAVE Šumarski list br. 11-12, CXXI (1997). 579-592


ŠUMARSKI LIST 11-12/1997 str. 8     <-- 8 -->        PDF

B. Prpić, Z. Scletković i 1. Tikvić: O UTJECAJU KANALA DUNAV - SAVA NA ŠUMSKE EKOSUSTAVE Šumarski list br. 11-12, CXX1 (1997), 579-592
Unutar ovoga areala nailazimo i na uzvišenja tzv.
"grede" koje su izvan djelovanja dodatnih voda, pa su
lišena prekomjernog vlaženja. To su starije terase na
kojima se podzemna voda nalazi dublje i različito oscilira,
stoje potrebno sustavno istražiti.


Na prostoru istočne Slavonije prisutne su sve vrste
prekomjernog vlaženja i njegove kombinacije, ali se
može reći da prevladava utjecaj površinskih voda.


Močvarno-glejna tla su ovdje znatno zastupljena.
Kod njih nisu naglašene velike oscilacije suficitne vode,
tako daje do dubine od 1 metra ispod površine uvijek
prisutno prekomjerno vlaženje. Ova tla su se razvila
na naplavnoj terasi i na nadmorskim visinama od 75-95
metara.


Spuštanje podzemne vode je velikim dijelom rezultat
hidromelioracijskih radova čak i na širem području.


ŠUMSKE ZAJEDNICE


Šumske zajednice istočne Slavonije pripadaju eurosibirsko-
sjevernoameričkoj regiji, ilirskoj provincji i
oblasti unutrašnjih šuma. Možemo ih podijeliti na sjeverozapadni
kompleks u kojem se nalazi Muško i Krivsko
ostrvo, i istočni i jugoistočni dio između Vinkovaca
i Save, poznat kao Spačvanski šumski kompleks.


Oko većih rijeka na aluvijalnim recentnim tlima, na
sprudovima, adama i rječnim pješčanim tlima koja su
još u gibanju rastu šume vrba (Salicetum albae-amygdalinae).
Najbolja staništa nalazimo uz Dunav. U
takvim prilikama dominira bijela vrba (Salix alba) koja
se bujno razvija, a ovisno o vlažnosti tla, mehaničkog
sastava i drugih čimbenika stvara različite facijese. U
ovim šumama razlikujemo suši tip gdje poplava traje
20-40 dana i mokriji tip gdje poplava traje 2-3 mjeseca.


Na višim pješčanim uzvisinama uz obale Save,
Drave i Dunava na tlima s većom prozračnošću i kraćim
poplavnim razdobljem razvija se šuma crne i bijele
topole (Populetum nigro-albae Slav. 1952). Ova
šuma se često miješa s prethodnom zajednicom ili se
neposredno nadovezuje na nju. Šuma crne i bijele topole
ima prijelazni karakter i pionirsku ulogu za pridolazak
tvrdih listača u ritske šume.


Šumske zajednice crne johe i poljskog jasena
(Frangulo-Alnetum glutinosae R a u š 1968) nalazi se
na aluvijalnim i mineralno močvarnim tlima koja su tijekom
godine značajno zasićena vodom, a djelomično i
zamočvarena. U ovim prostorima više su vezane uz rijeku
Savu u mozaičnom rasporedu na manjim površinama
u zibovima i starim koritima. Upravo u spačvanskom
bazenu u predjelu Sočna i Desičeve nalazi se poznati
zib (staro korito rijeke Save) s puno manjih i


Tijekom ovoga stoljeća obavljali su se ovdje mnogi
meliorativni zahvati različitih intenziteta, stoje uveliko
utjecalo na razvoj ovih tala i sastav šumske vegetacije.


Uređivanjem i iskorištavanjem vodotoka u nizinskim
šumama mjestimično je značajno izmijenjen vodni
režim ovih tala. Na tlu koji svojim izgledom upućuje
na ritsku crnicu rastu ponegdje sastojine s običnim
grabom, stoje nepobitan dokaz o jakoj izmjeni vodnog
režima i opadanju razina podzemnih voda.


Možemo reći da su ova tla meliorirana i mrežom
kanala i obranom od poplava. Sjeverozapadni kompleks,
lijevo od budućeg kanala Sava-Dunav obilježava teži
mehanički sastav i jače zamočvarenje. Na području spačvanskog
kompleksa matični supstrat prapora utjecao je
i na površinski dio, pa su tla lakšeg mehaničkog sastava i
povoljnijih pedoekoloških svojstava.


- Forest Assotiations
plićih rukavaca koji su obrasli močvarnom vegetacijom
zajedno s crnom johom.


Šuma poljskog jasena s kasnim drijemovcem
(Leucoio-Fraxinetum angustifoliae Glav. 1959) razvija
se na najnižim dijelovima Posavine u nizinama i
barama, đombastog izgleda, koja vrlo često iz tih "tanjura"
može nestati samo isparavanjem.


Šuma hrasta lužnjaka, poljskog jasena i nizinskog
brijesta (Genisto elatae-Quercetum roboris Ht.
1938), poznata kao poplavna šuma hrasta lužnjaka ili
slavonska šuma hrasta lužnjaka s više svojih subasocijacija,
zauzima velike površine u ovom području. Razvija
se iznad šuma vrba, topola, crne johe i poljskog
jasena. Zauzima velike komplekse nizinskih terena koji
su nekoliko metara iznad normalnog vodostaja. Ti prostori
su periodično poplavljeni kraće vrijeme ili su izvan
poplave, ali dovoljno svježi. To su tipične nizinske
šume i lugovi vrlo velike vrijednosti s gospodarskog
stajališta i općekorisnih funkcija šuma.


Male razlike u mikroreljefu dovoljne su za krupne
promjene s gledišta pojave subasocijacija. Jedna od značajnijih
je šuma hrasta lužnjaka s velikom žutilovkom
i žestiljem brijesta {Genisto elatae-Quercetum roboris
aceretosum tatarici R a u š 1971). Upravo je ona definirana
mikroreljefom, matičnom podlogom i tlom. Dok su
bile česte izravne poplave rijeke Save, ti su tereni obvezno
bili poplavljeni vodom visine i do 2 metra. Pošto su
iste izostale, tereni su ostajali manje vlažni, svježi i suhi i
na njima se pojavio i naglo rasprostranio žestilj (Acer
tataricum), kojem odgovaraju ovakvi tereni.


Ocjedite površine koje nisu izložene poplavama, a zimi
su zasićene vodom, obrasla je klimatogena šuma




ŠUMARSKI LIST 11-12/1997 str. 7     <-- 7 -->        PDF

B. Prpic. Z. Seletković i 1. Tikvić: O UTJECAJU KANALA DUNAV - SAVA NA EKOSUSTAVE Šumarski list br. II 12. CXXI (1997), 579-592
KLIMA


Područje istočne Slavonije prema Koppenovoj klasifikaciji
pripada umjereno toploj kišnoj klimi. To je
Cfwb"x" tip klime. Obilježje tog tipa klime je izostanak
suhog razdoblja, padaline su jednoliko razdijeljene na
cijelu godinu, a najsuši dio godine pada u hladno godišnje
doba.


Za detaljniji prikaz klime istočne Slavonije poslužili
su nam podaci dviju meteoroloških postaja, dobiveni
od Državnog hidrometeorološkog zavoda iz Zagreba.
Podaci se odnose na postaje Vinkovci i Gradište za razdoblje
1983-1992. godina.


Srednja godišnja temperatura zraka za postaju
Vinkovce iznosi 11,5 °C, a za Gradište 11,1 °C. Najtopliji
mjesec je srpanj, dokje siječanj najhladniji mjesec
sa srednjim temperaturama za Vinkovce 21,6 i 0,3, te za
Gradište 21,5 i 0,5 °C. Vrlo niske srednje siječanjske
temperature jasno pokazuju jak kontinentalni karakter
klime ovoga područja koje je izloženo prodorima hladnog
zraka.


Apsolutni maksimum u desetgodišnjem nizu iznosio
je za Vinkovce 38,2 °C a za Gradište 40,2 °C, i on se
javlja u kolovozu.


Apsolutni minimum iznosio je za Vinkovce i za
Gradište -25,0 °C. Najniže temperature su obično zabilježene
u siječnju ili veljači.


GEOLOŠKA PODLOGA


Za područje istočne Slavonije karakteristične su paleozojske,
mezuzojske i tercijarne naslage koje se nalaze
u dubini, a prekrivene su debelim kvartarnim pokrivačem.
Sve ovo daje ovom području izgled od blago
valovitog terena do ravnice u cijelosti.


Naime, od Đakova u pravcu istoka pružaju se praporni
ravnjaci, a između toga nailazimo na široka nešto
niža aluvijalna područja Drave, Dunava, Save, Bosuta i
Vuke. Debljina kvartarnih naslaga na pojedinim prapornim
ravnjacima vrlo je različita, tako daje na primjer
Vinkovački ravnjak prekriven prapornim slojem debljine
od 17-24 metra.


Na nižim predjelima oko Bosuta gdje uz primarne
eolske sedimente nailazimo i na naplavljene i nanesene
komplicirane praporne serije sastavljene od pravih prapora,
fosilnih tala i sekundarnih praporolikih ili lesoidnih
sedimenata. Ove lesoidne tvorevine raspoznaju se
po tome stoje materijal kada je bio povremeno donašan
stvarao leće i proslojke u prapornom kompleksu naslaga.
(Malez iTakšić, 1977)


Prema postojećoj klasifikaciji (Martinović et al
1977), tla ovoga područja pripadaju u automorfna i hidromorfna
tla. Automorfna tla razvila su se na površi-


Climate


Ekstremna kolebanja temperature zraka iznosila su
63,2 °C za Vinkovce i 65,2 °C za Gradište.


Relativna vlaga zraka kreće se od 66 do 87 %. Najveće
vrijednosti srednje relativne vlage zraka su u prosincu,
a najniže u srpnju.


Humidnost klime ovoga područja je nešto manja u
odnosu na zapadnu Slavoniju. Srednje godišnje količine
padalina za ove dvije postaje su 580 mm u Vinkovcima
i 605 mm u Gradištu.


Srednje mjesečne količine padalina imaju dva maksimuma,
i to prvi i glavni ljeti u lipnju, a drugi sporedni zimi.
Jasno su izražena i dva oborinska minimuma i to prvi
u veljači a drugi u prosincu. Raspored padalina je povoljan,
jer u vegetacijskom razdoblju padne od 330-340 mm
padalina (oko 56 %), ali nedovoljan za potrebe hrasta i
drugih vrsta drveća nizinskih šuma (P r p i ć i dr. 1987)


Snježni se pokrivač zadržava na tlu prosječno mjesec
i pol. Broj dana padanja snijega je znatno manji, i u
prosjeku iznosi 25 dana.


Na ovom području najčešće pusu sjeverozapadni i
jugoistočni vjetrovi, zatim jugozapadni i sjeveroistočni.
Zatišja su na tom području malobrojna te iznose
oko 5 %.


I TLO - Geological Base


nama koje nemaju dodatnog vlaženja, dakle, nisu plavljena,
a podzemna voda ne dolazi do aktivnog profila
tla. To su površine iznad 95 m nadmorske visine, čije se
vlaženje uglavnom osigurava od oborinske vode.


Vukovarski i Đakovački ravnjak prekriva tipični
suhi les koji se ne spušta niže od 100 metara nadmorske
visine. Različitost matičnog supstrata u horizontalnom
pravcu uvjetuje pojavu različitih tala, što upućuje na
mozaičnost zemljišnog pokrova čiji je slijed uvjetovan
litološkom građom i reljefom.


Prijelaz iz Vukovarskog u đakovački ravnjak izdvajamo
kao zasebnu cjelinu tzv. vinkovačko praporno
područje s izraženim entriznim smeđim i lesiviranimtlom.


Hidromorfna tla značajno su zastupljena u ovoj regiji.
Na njihov razvoj i procese osim oborinske vode
znatno utječe i dopunsko vlaženje. To su površine na nižim
i udubljenim oblicima reljefa gdje poplavna i podzemna
voda ulazi u ekološki profil tla i tu se zadržavaju
kraće ili duže razdoblje tijekom godine. To prekomjerno
zasićenje tla vodom usmjeruju procese i daju tlu hidromorfhi
izgled i svojstva. Oblici mikroreljefa, bolje reći
nize i bare, najbolje osiguravaju ovakve uvjete poslije
obilnih kiša i visokih vodostaja rijeka i pritoka.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1997 str. 6     <-- 6 -->        PDF

B. Prpić, Z. Selctković i I. Tikvić: O UTJECAJU KANALA DUNAV - SAVA NA ŽUMSKE EKOSUSTAVE Šumarski list br. 11-12, CXXI (1997), 579-592
ji su tijekom okupacije istočne Slavonije i Baranje bili u
hrvatskim rukama (zapadni dio Spačve), dok oni na crti
bojišnice i u okupiranom području nisu mjereni.


Niske podzemne vode i velike promjene u pravcu
isušivanja uvjetuju najprije dugotrajno smanjenje prirasta,
fiziološko slabljenje i predispoziciju za napade insekata
i gljiva što obično izaziva sušenje većih razmjera.


Ekološki je važno da dinamika i obujam prekomjernog
vlaženja mora ići paralelno s životnim procesima
sastojine, tj. s njenim fiziološkim manifestacijama, genetskim
svojstvima i skladom toplinskih prilika prizemnog
sloja atmosfere i površinskih slojeva ekološkog
profila tla, te s promjenama koje se reflektiraju iz
daljeg, kao stoje na primjer utjecaj topljenja snijega u
višim predjelima na poplave.


Upravo su prema mnogobrojnim istraživanjima poremećaji
vlaženja vodom tj. opadanje donje vode stvorili
predispoziciju kod stabala nizinskog brijesta i uzrokovali
njegovo masovno sušenje.


Za ove šumske zajednice posebice su važna glavna
obilježja proljetnog i ljetnog režima vlaženja.


Velike ambijentalne promjene nastale djelovanjem
čovjeka u nizinskim šumama, a to su prije svega melioracijski
zahvati, uvelike se odražavaju na pedogenetske
procese koji su čvrsto vezani za vegetacijski pokrov.


Izgradnjom melioracijskih sustava i regulacijom potoka
došlo je do premiještanja unutrašnjih i vanjskih voda,
i nastalo je ono najgore po šumu i površine koje prije
nisu bile izložene suvišnoj vodi, da su se počele zabarivati,
a nekada mokra tla, naglo su isušena.


Narušavanje samo jednog edafskog čimbenika uvjetuje
značajne promjene, a djelovanje više čimbenika
zasigurno stvara preduvjete za propadanje šumskih zajednica.


Podaci koji se odnose na površinske vode potpuniji
su i daju informaciju iz koje se može zaključiti koliki je
njihov utjecaj u tome prostoru.


Sveukupan šumski ekosustav Spačvanskog bazena
danas je prilično stabilan. Tridesetih godina ovoga stoljeća
zbile su se u njegovom prostoru znakovite promjene.
Izgradnjom zaštitnih nasipa uz rijeku Savu smanjio
se intenzitet poplavljivanja, stoje pak izazvalo promjene
hidroloških prilika te propadanje stabala hrasta
lužnjaka. Najugroženija je bila slavonska šuma hrasta
lužnjaka (Genisto-Quercetum roboris).


Šuma se, međutim, postupno oporavljala. Kako iz tih
vremena nemamo podataka o razinama podzemnih voda,
pretpostavljamo kako je zbog izostanka poplava došlo
do smanjenja vlažnosti u akumulacijskom horizontu spačvanskih
močvarnih tala kao i do sniženja razina podzemnih
voda. Sniženje je vjerojatno bilo manje od 0,5 m
pa se veći dio sastojina prilagodio novim prilikama.


Ovaj proces u nizinskim šumama Spačvanskog bazena
još nije završen, a stoje u svojim istraživanjima
dokazao poznati fitocenolog, prof. Rauš . U veći dio
nekadašnjih poplavnih šuma, poslije izostanka poplave,
prirodno ulazi obični grab (Carpinus betulus), vrsta
drveća koja ukazuje na suše prilike biotopa. Grab je vrsta
koja ne podnosi zamočvarenje, bilo daje ono uvjetovano
površinskim stajanjem vode ili visokom podzemnom
vodom koja tijekom godine ne koleba.


Prema izvješćima dobivenim na skupovima gdje se
raspravljalo o kanalu Dunav-Sava, poplave se ponovno
vraćaju u spačvanske šume. Nemamo, doduše, potpunu
informaciju o intenzitetu poplava poslije izgradnje kanala
Dunav-Sava, stoje nedostatak pravodobnog izvješćivanja
ili nesigurnost prognoze. Nešto intenzivnije poplave
u spačvanskim šumama ne bi smetale šumskim
ekosustavima ako neće poplavljivati šumu hrasta lužnjaka
i običnog graba (Carpino betuli - Quercetum roboris)
i ako se neće zbivati tijekom vegetacijskog razdoblja.


Sume koje će biti neposredno utjecane kanalom Dunav-
Sava su: uz Vukovar - dio gospodarske jedinice
Dubrave, zatim šume Kunjevci, Vrapčana, istočni dio
gospodarske jedinice Otočke šume, Cerenski lugovi,
Krivsko ostrvo, Orljak, Banov dol i sjeveroistočni dio
Kusare.


Uz navedene šume koje se nalaze 5 km u pojasu kanala
Dunav-Sava, na njegovoj istočnoj i jugoistočnoj te
sjeverozapadnoj strani, ne može se isključiti utjecaj na
ostale nizinske šume vinkovačkog i brodskog područja.
Opskrba vodom ovoga prostora ovisi o nizinskoj mreži
vodotoka savskoga i dunavskog sliva, ali isto tako i o
podzemnim tokovima. Od vodotoka ističemo Vuku te
Bosut i njegove pritoke Biđ, Beravu, Spačvu, Brižnicu,
Studvu, utjecaj kanala Dunav-Sava osjetit će se u puno
širem prostoru od naznačenog pojasa.


Prema našim procjenama kanal Dunav-Sava utjecat
će u većoj ili manjoj mjeri na šume u površini od 46 366
ha. Kako bi taj utjecaj bio što manji, trebat će u dogovoru
s projektantom poduzeti određene mjere koje će spriječiti
propadanje ovih vrijednih šuma. Budući da istraživanja
šumarske studije utjecaja na okoliš nisu izvedene
prema predloženom programu gdje se tražilo dulje
istraživačko razdoblje, podaci s kojima raspolažemo
nisu dovoljni za dobivanje egzaktnih zaključaka. Kako
kanal Dunav-Sava vjerojatno neće biti izveden ubrzo,
predlažemo nastavak šumarskih nadgledanja, što će
omogućiti dobivanje pouzdanijih podataka i dati mogućnosti
za eventualne promjene projekta.


Koristimo priliku zahvaliti svim šumarskim stručnjacima
"Hrvatskih šuma" Uprave šuma Vinkovci i Direkcije
Zagreb, koji su nam pomogli kako svojim primjedbama
tako i davanjem podataka prilikom izrade ove studije.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1997 str. 5     <-- 5 -->        PDF

PRETHODNO PRIOPĆENJE - PRELIMINARY COMMUNICATION Šumarski list br. 11-12, CXXI (1997), 579-592
UDK 630* 919 + 171.3 (001)


O UTJECAJU KANALA DUNAV - SAVA NA ŠUMSKE EKOSUSTAVE*


ON THE INFLUENCE OF THE SAVA-DANUBE CANAL ON FOREST ECOSYSTEMS


Branimir PRPIĆ, Zvonko SELETKOVIĆ i Ivica TIKVIĆ**


SAŽETAK: Izgradnjom kanala Dunav-Sava šume gornjega i donjega toka
rijeke Bosuta, uključivši i veliki dio Spačvanskoga šumskog bazena bit će
nepovoljno utjecane. Površina utjecanih šuma iznosi preko 46 000 ha, njihova
sirovinska i energetska vrijednost je preko 2 milijarde DEM, dok im je
ekološka i socijalna vrijednost neprocjenjiva.


Realizacijom projekta kanala Dunav-Sava u šumskim staništima slijede
promjene vodnih odnosa što će nepovoljno utjecati na stabilnost šumskih ekosustava.


U radu se predlažu dodatna istraživanja razina podzenmih voda jer se na
osnovi današnjih skromnih podataka ne mogu propisati mjere zaštite ovih najvrijednijih
lužnjakovih šuma u Hrvatskoj. Uz sadašnje vodne odnose ove
šume dobro uspijevaju i postižu velike gospodarske i ekološke učinke pa je
potrebno poduzeti sve mjere kako bi se postojeće stanje u šumama zadržalo. U
Spačvanskome šumskom bazenu hrast lužnjak postiže optimum u odnosu na
njegov sveukupni europski areal što zaslužuje veliku pozornost ne samo šumarske
struke.


Ključne riječi: Utjecaj kanala Dunav-Sava na šumske ekosustave,
Spačvanski šumski bazen, podzemna voda, promjena šumskih staništa.


UVOD - Introduction


Višenamjenski kanal Dunav-Sava projektiranje na Velike poteškoće nastaju na dijelu trase kanala od prepotezu
od Dunava kod Vukovara do Save kod Samca, u vodnice do 18 km, na Nuštarskoj gredi, gdje je kanalska
dužini od 61,4 km. Ovaj golemi vodotehnički zahvat dionica usječena u najviši teren između 85 i 98 m nm
značajno će izmijeniti vodne prilike svojega prostora. dok se kota dna kanala nalazi na 76 m nm, stoje golema
Njegov se utjecaj mora odraziti kako na razine podzemkoličina
zemlje koju je potrebno iskopati.
nih voda tako i na površinske vode.


Iz navedenih podataka vidi se o kakvom se zahvatu


Višenamjenski kanal Dunav-Sava ima trapezni karadi,
a koji neminovno donosi značajne promjene u danalski
profil, koji je u dnu širok 34 m, na vodnom licu našnjim staništima. Kako se u području buduće trase
58 m s dubinom od 4 m. U vukovarskom prostoru prekanala
kao i u njegovu utjecajnom području nalaze najdviđa
se prevodnica na udaljenosti od Dunava 9,3 km. vrijednije hrvatske nizinske šume koje imaju i europOd
Dunava do prevodnice kanal Dunav-Sava projektisko,
i svjetsko značenje, nalazimo se pred vrlo teškom
ran je na kotu dna Dunava na 72,75 m nm, dok se iza zadaćom. Prema našoj procjeni, pod utjecaj ovoga graprevodnice
dno kanala podiže na 76 m nm. Lice vode đevinskog giganta doći će oko 50 000 ha pretežito hrasod
prevodnice do Samca predviđa se na 80 m nm. tovih nizinskih šuma.


Pred vrlo teškom zadaćom nalazimo se i zbog nedo


*Rad je predan u vidu studije o utjecaju na šume budućega kanala Dunav-


Sava statka podataka o razinama podzemnih voda, koje se su


**Prof. dr se. Branimir Prpič, prof. dr se. Zvonko Seletković, mr. se. Ivica


stavno mjere tek od 1988. godine u dijelu nizinskih šuma


Tikvić
Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Spačve, s prekidima tijekom Domovinskog rata 1991. i
Zavod za uzgajanje šuma


1992. Taj podatak odnosi se samo na one piezometre ko-


P.P. 178 10000 Zagreb