DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1998 str. 109     <-- 109 -->        PDF

Prof. dr. se. Nikola Ružinski , zamjenik ministra
znanosti i tehnologije, oprostio se od tragično nastradalih
znanstvenika u ime gospodina prof. dr. se. Ivice
Kostovića , potpredsjednika Vlade i ministra znanosti
i tehnologije i u svoje osobno ime. Obraćajući se
obiteljima poginulih, njihovim brojnim prijateljima i
kolegama, istakao je kako je smrt šestorice vrhunskih i
uglednih znanstvenika nenadoknadiv gubitak za hrvatsku
znanost i cijelu akademsku zajednicu Republike
Hrvatske. Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Šumarski
institut u Jastrebarskom i hrvatska šumarska
znanost i praksa, ostali su bez svojih vrijednih stručnjaka
i znanstvenika koji su bili nositelji znanstveno-istraživačke
djelatnosti i visoke naobrazbe, voditelji i učitelji
mladih znanstvenika i suradnika, kao i vrsni predavači
i sveučilišni profesori.


Vlada Republike Hrvatske i Ministarstvo znanosti i
tehnologije poduzet će mjere za ublažavanje posljedica
ove tragedije.


Prof. dr. se. Mladen Figurić , dekan Šumarskog
fakulteta u Zagrebu: U povijesti šumarske struke malo
je događaja tako tužnih i tako tragičnih. Teško je govoriti,
teško je osmisliti što reći, teško je prosuditi što nam
se to dogodilo, što to znači za obitelj, što to znači za šumarstvo,
što to znači za šumarsku znanost? U današnjem
trenutku nema pravog odgovora.


Znamo samo sa smo gubitnici. Vrijeme će ocijeniti
koliki je stvarni gubitak za šumarsku znanost tragična
pogibija šumarskih znanstvenika: Krstinića, Komlenovića,
Mavera, Rastovskog, Perića i Bušića. Na nama
je da u ovom trenutku puni emocija, pokušamo im
zahvaliti na svemu što su nesebično, samoprijegorno i
samozajatno dali šumarskoj znanosti, objavljujući rezultate
svojih istraživanja.


Različiti po znanstvenim disciplinama, različiti po
znanstvenim interesima, a jedinstveni u djelovanju u
razvoju modernog šumarstva kao spoja znanosti i struke,
kao umijeću gospodarenja i čuvanja šuma i s njima
povezanog zemljišta - kao umijeću gospodarenja šumskim
resursima. Svaki je istraživao sa svog gledišta, ali
u jedinstvenoj spoznaji da šumarstvo nadilazi ograničenja
fiskalne godine ili poslovnog ciklusa i ulazi u ciklus
života planete, i daje ono zato nadgeneracijsko. U tim
spoznajama nalazili su i poticaje. Svaki od njih uporno
je slagao svoj djelić zajedničkog mozaika šumarske
znanosti u nas:


prof. dr. se. Krstinić, bavio se šumarskom genetikom
i oplemenjivanjem šumskog drveća. Slovio je
kao najveći poznavatelj oplemenjivanja bijele vrbe.
Jedan je od rijetkih znanstvenika u svijetu koji je
proizveo niz klonova vrba koje su u praksi provjerene.


dr. se. Komlenović, po broju znanstvenih radova je
najplodniji šumarski znanstvenik u nas. Bavio se fiziologijom
i ishranom šumskog drveća. Može se slobodno
reći daje utemeljitelj te znanstvene discipline u nas. Uz
to, poznat je po svojim izrazito bogatim međunarodnim
nastupima.


dr. se. Mayer, vrhunski šumarski znanstvenik, pedolog
i hidropedolog, poznat po istraživanjima hidrologije
tla, dao je novi pristup šumarskoj pedologiji, a uz to
značajniji radovi su mu u području istraživanja korelacija
između vodnih režima i sušenja šuma.


dr. se. Rastovski, izuzetno vrijedni znanstvenik i istraživač.
Osnovni radovi su mu istraživanja plodnosti
tla i supstrata u šumskim rasadnicima, šumskim kulturama
i sastojinama.


mr. se. Perić, mladi ambiciozni šumarski genetičar,
pred završetkom doktorske disertacije, mentor mu je
upravo prof. Krstinić. Glavna istraživanja obavljao je
na europskom arišu.


i mr. se. Bušić, mladi suradnik dr. Mavera. Talentiran
i ambiciozan, izuzetno perspektivan. Posebno se
bavio istraživanjima stanja bijele topole te utjecajem
klimatoloških i ekoloških promjena na sušenje i propadanje
šuma.


Iako različiti po interesu istraživanja, iako u različitim
životnim i radnim dobima, različito po znanstvenim
i životnim iskustvima, često puta u odnosima učitelji
učenici, mentori i kandidati, zajedništvo im je bilo u
htijenjima, ambicijama, pristupu radu i samoodricanju,
u potrazi za novim znanstvenim spoznajama.


Iz tih, a i drugih razloga, bili su elitni dio naše šumarske
znanosti i struke, onaj dio koji je stvarao
određeni tip drukčijih znanja od ostalih struka. To je prvenstveno
bilo pronalaženje novih realiteta u nesrazmjeru
kratkoročnih koristi od obnovljivih prirodnih
resursa i dugoročnih degradacijskih posljedica po
svekoliki život.


Zato je danas cijelo šumarstvo lijepe naše tužno, jer
smo izgubili prijatelje i znanstvenike, a ostala je praznina
u nama i u šumarskoj znanosti. Cijenimo njihove
znanstvene spoznaje i radove. Dali su šumarskoj znanosti
puno, neprocjenjivo, ali ujedno i premalo, jer ne
znamo što bi još dali, a to nas zbunjuje i žalosti.


Grubo smo oštećeni, ostali smo bez mnogo znanstvenih
radova, ostali smo bez zrelih nositelja šumarskih
znanstvenih disciplina i njihovih nasljednika, ali
još više, ostali smo bez prijatelja.


Dipl. inž. Damir Moćan , zamjenik direktora "Hrvatskih
šuma" p.o. Zagreb: Odjednom je sve postalo
drukčije za nas koji smo ostali. Svršetak života naših
šest kolega šumara Nikice, Ante, Petra, Branimira,