DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1998 str. 110     <-- 110 -->        PDF

Zlatka i Gorana na ovako strašan način, nikoga ne može
ostaviti hladnim. U ovome trenutku ni približno nismo
svjesni koliko nenadoknadiv gubitak ovi divni ljudi
predstavljaju za one s kojima su živjeli, koji ih vole i s
kojima sada suosjećamo, ali i za nas sve nazočne, a ponajprije
one s kojima su radili i surađivali.


Za njihove obitelji nema više ničega što bi ih moglo
utješiti osim vjere u ponovni susret s njima u Gospodinu,
nakon svršetka ovozemaljskoga života punog
patnje, boli i nadanja. Ni ponos da su bili predivni ljudi
i stručnjaci, ni približno ne može nadoknaditi gubitak
njihovim odlaskom. Ni činjenica da svi jednom, prije ili
kasnije moramo poći, ne može ublažiti duboku bol nas
koji smo ostali.


Teško je rječima iskazati sve ono što su u svome kratkom
životu postigli. Unatoč ostvarenja najviših akademskih
znanstvenih stupnjeva, njihova običnost, jednostavnost
i prijateljski odnos prema svima, u svakodnevnome
životu i radu, ono je stoje kod njih plijenilo.


Ali i pored toga, posjedovali su nešto dragocjeno,
čime su se razlikovali od mnoštva: neizmjernu privrženost
i odanost prema Domovini, uz gotovo jednaku ljubav
prema svojoj šumarskoj struci i znanosti koju su
odabrali i do kraja joj života vjerno služili. Iako su pripadali
različitim naraštajima životne dobi i znanstvenostručnih
učenja, ta ih je ljubav okupila na zajedničkim
ciljevima i zadaćama. Gajeći čistu ljubav prema Domovini,
u svojim su srcima znali koliko je značajno usmjeriti
sve svoje snage, znanja i sposobnosti u rješavanje
teškoća s kojima se susreće odabrana struka, glede ostvarenja
zajedničkoga životnog boljitka. Zahvaljujući
svome zavidnom maru i sustavnošću kojom su prilazili
zadaćama, bili su poznati i priznati stručnjaci i promicatelji
šumarske znanosti i struke, poglavito njezine
biološke sastavnice, koja zbog sve veće ugroženosti životnoga
okoliša te pitanja opstanka života na zemlji,
dobiva sve više na značenju. Obavljajući ove odgovorne
zadaće koje se ne ograničavaju samo na našu domovinu,
svojim su velikim znanjem i požrtvovnošću pronosili
ugled hrvatske znanosti i struke po mnogim zemljama
Europe i Svijeta.


Za "Hrvatske šume" te cjelokupnu hrvatsku šumarsku
struku, ovom je nesrećom prouzročena prava katastrofa.
Godine mukotrpna učenja, eksperimentiranja,
kretanja naprijed-nazad, podučavanja i stvaranja novih
mladih stručnjaka, sve što prati znanstveno-praktična
istraživanja kojima su se bavili, odjednom su, i u trenutku,
nestali. Nestali kada smo njih, njihov rad i znanje
jednostavno uzimali kao nešto samo po sebi razumljivo
i što oduvijek postoji. Okrutna je i neizbježna sudbina
istrgnula iz krila naše šumarske znanosti neprocjenjivo
i nenadoknadivo dioništvo stručnjaka mladalačke energije
i iskustvene mudrosti.


Kada mine stresna nevjerica i probudimo se u teškom
trežnjenju, život i neumoljiva stvarnost postavit će
nam zadaću: mora se ići dalje. Na mučno pitanje: kako
dalje bez njih? Kako bez njihova znanja, njihove energije,
ljudskosti? Odgovor je pretežak i u ovome trenutku
nesaglediv. Istrgnuta stranica iz knjige našega vremena
i života koju su oni predstavljali, još će nam dugo
nedostajati u traženju smisla i načina rješavanja njezina
sadržaja. Trebat će proći još puno vremena, njihovi će
nasljednici dok ne sazore morati uložiti mukotrpne napore,
odricanja i mnogo ljubavi prema struci, kako bi se
barem djelomično premostio gubitak naših kolega i vrhunskih
šumarskih stručnjaka.


Zbog svega što su predstavljali i učinili za šumarsku
znanost i struku, zauvijek će ostati u našim mislima i srcima.
Počivali u miru božjem i lahka im bila hrvatska
gruda koju su toliko voljeli!


Dipl. inž. Stjepan Bakšić , gradonačelnik Jastrebarskog:
Opraštajući se danas od šestorice znanstvenika
Šumarskog instituta, izričem najdublju sućut u ime
Grada Jastrebarsko, obiteljima pokojnika, rodbini i prijateljima
te Šumarskom institutu, ustanovi gdje su pokojnici
proveli velik dio svojeg plodonosnog i marljivog
rada.


Iako nisu stalno živjeli u Jaski, smatrali smo ih svojim
sugrađanima, jer su svojim radom zadužili Grad i
pronosili njegovo ime i ime svoje Domovine diljem
svijeta.


Izgubiti šestero ljudi u jednom mahu, ravno je užasu
rata i teško je nadoknadiv gubitak za Šumarski institut,
šumarsku znanost, za prijatelje, a posebice za njihove
obitelji.


Grad Jastrebarsko sa štovanjem i dubokom tugom
ispraća pokojne prof. Krstinića, dr. Rastovskog, dr. Mayera,
dr. Komlenovića, mr. Perića i mr. Bušića, vrhunske
znanstvenike i promicatelje šumarske znanosti na
njihovo posljednje počivalište.


Neka je pokoj poginulima, riječi utjehe njihovim
obiteljima, rodbini, prijateljima i kolegama.
Grad Jastrebarsko i njegovi građani dugo će Vas nositi
u dragoj uspomeni.