DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1998 str. 123 <-- 123 --> PDF |
života zadužio našu šumarsku struku i našu znanstvenu misao. Prije svega dosljednim i predanim radom, idejama i rezultatima koje je postigao kod nas i u svijetu. Dr. se. Petar Rastovski bio je 26 godina ekofizioiog u Šumarskom institutu Jastrebarsko i još su nam svježa sjećanja na sjajno obranjenu disertaciju prije dvanaest godina, zapravo monografiju o običnom boru, kakvu do tada nismo imali. 1 s jednakim poletom u to vrijeme najmlađi doktor šumarskih znanosti u Hrvatskoj dr. se. Petar Rastovsk i nastavlja svoj znanstveno- istraživački rad i uz svog prijatelja i znanstvenika dr. se. Ko ra 1 e n o v i ć a postiže vrhunske rezultate i u znanosti napreduje rekordnim vremenom. Baveći se ekofiziologijom, tom tajnom nedokučivom prostom oku i običnom umu, shvatio je među prvima da šume ne mogu više same podnijeti naše brzo i nervozno vrijeme, našu nestrpljivost da čim prije uberemo njihove plodove ne mis-leći često pritom na posljedice. Shvatio je da trebaju pomoć. Zbog togaje dao iznimno vrijedne i u skoroj budućnosti, unatoč tehnološkom napretku, teško dostižne rezultate iz područja prehrane šumskog drveća i produkcije cjelokupne biomase. Brojne podignute šumske kulture u Hrvatskoj, rasadnici i druge šumske površine osno vane su na temeljima njegova rada i rada njegovih suradnika i prijatelja s kojima je zajedno otišao u vječnost. I koje li ironije sudbine, upravo u Lici kojoj su toliko rada posvetili, u okružju šumskih kultura podignutih u posljednjih tridesetak godina ponajprije zaslugom djelatnika Šumarskog instituta Jastrebarsko. I pored svog znanstvenog rada, uvijek je nesebično pomagao drugima. Posrećilo mi se da zajedno 1989. godine istražujemo staništa i šumske zajednice Kalnika, Ivanščice i Medvednice, nastojeći proniknuti u prirodne veze tla i vegetacije, veze koje nikada nitko neće do kraja otkriti. Dr. se. Petar Ras tovski jednako je pomagao i drugim kolegama, i zbog svega toga hrvatska šumarska znanost i struka duguju mu veliko hvala. Dragi i štovani prijatelju, opraštajući se s Tobom opraštamo se s istinskim svjedokom poštenja, čestitosti i skromnosti, čovjekom koji je za svog kratkog i tragično prekinutog života napravio gotovo sve. Jer po onoj poznatoj izreci po kojoj život produžavaš potomstvom, pisanom rječju i zasađenim stablom, Ti ćeš, dragi prijatelju živjeti vječno: jer imaš divnoga sina koji će uzdignute glave slušati svaki spomen na njegova oca; jer si napisao više od osamdeset radova, ostavivši veliki zalog znanosti svojoj domovini, a ne znam da lije itko od nas svojim spoznajama pridonio da novopodignute šume uspijevaju, da opstanu, da bujaju, da nam daju sve blagodati. Ti ćeš u njima naći svoj mir. Ti si taj, dragi Pero, koji se svojski trudio, kao što reče jedan od tvojih uzora prije pedeset godina, proniknuti u temelje na kojima hrvatska država počiva, ti si istražujući njena tla i prenoseći svijetu svoje spoznaje doprinijeo da u doslovnom i prenesenom smislu ne bude "terra incognita ". I još je nešto vrlo važno što inače krasi ljude tvojega kraja. Ti si uvijek bio na braniku svoje domovine. U miru sije branio radom, idejom i spoznajom, u ratu kad je bilo najteže, u tvojim najzrelijim godinama, na bojnom polju - na diku svoga sina, svoje obitelji, prijatelja i suradnika. Zbog toga je dragi prijatelju bol za tobom golema, a naša zahvalnost neizmjerna. Za sve što si učinio za hrvatsku šumarsku struku i znanost, za dio zadovoljstva i sreće koje si nam podario u zajedničkom radu, od svakog hrvatskog šumara velika Ti hvala i lahka Ti bila hrvatska zemlja. Joso Vukclić Joso Gračan ŽeljkoOrešković |