DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1998 str. 125     <-- 125 -->        PDF

Mr. se. Zlatko P e r i ć bio je član
Hrvatskoga šumarskog društva i
Hrvatskog ekološkog društva.


Zlatko je bio čovjek vedra i nasmijana
lica, zauzeti otac za svoju
mladu obitelj, brižni muž, iskreni
prijatelj i svestrani mladi znanstvenik.
Vjerovao je u život i brinuo
se za bolju budućnost svoje obitelji,
svoje struke i domovine Hrvatske.
Jednostavno bio je jedan od nas, neposredan,
poduzetan, pun mladenačke
energije i znanja, čovjek dobrote.
Zajedno s drugim kolegama
mladim znanstvenicima sa cijelog


Mr. se. GORAN


Mislio sam kako ću s ponosom i
ozaren u jednome od brojeva Šumarskoga
lista 2000. godine pisati o
novome doktoru šumarskih znanosti
koji je obranio disertaciju na temu
vodnih odnosa u tlima nizinskih šuma
biđ-bosutske ravnice. Sudbina
je htjela da danas, neizrecivo bolno,
izričem misli o magistru šumarskih
znanosti, tragično preminulom Goranu
Buši ću, koji je svoj magistarski
rad na Šumarskom fakultetu


Sveučilišta u Zagrebu osmišljavao
je stalešku udrugu mladih znanstvenika,
nastojeći potaknuti rješavanje
osnovnih egzistencijalnih pitanja
mladih ljudi i njihovih mladih obitelji.
Zlatko se nije bojao odgovornosti
u nastojanjima za opće dobro.
Kao povjerenik Sekcije asistenata
Društva sveučilišnih nastavnika i
drugih znanstvenika u Zagrebu,
kreativno je i dobrodušno razvijao i
ostvarivao zajedničke ideje. Svaka
nam znana i draga osoba svojim
životom donosi određeno obogaćenje
našeg življenja. Tako je i život


BUŠIĆ - asistent (19. 9. 1967.


Sveučilišta u Zagrebu obranio 9.
prosinca 1997. godine, samo 64
dana prije odlaska u vječnost. Ni u
noćnoj mori nije se dalo naslutiti da
više nećemo viđati, već da ćemo
morati isključivo pamtiti, široki osmjeh
i plemenito, dječačko lice našega
prijatelja i kolege.


Krivulja Goranova života presječena
je u tridesetprvoj godini, u
točki kada je zahvaljujući njegovoj
neiscrpnoj energiji okomito stremila
uvis. Njezino je ishodište 19. rujna
1967. godine u Karlovcu, gradu
kojega je Goran neizmjerno volio.
Živio je u strogome centru, u ulici
Vladimira Nazora, nedaleko svoje
osnovne škole. Karlovačku gimnaziju
pohađao je do 1986. godine.
Završio je pedagoško usmjerenje jer
je smatrao "kako će tu najviše naučiti"
i tako biti spreman za prijemne
ispite na Šumarskom i Kemijskotehnološkom
fakultetu. Položio je
oba prijemna ispita, ali šumarstvo
nije mogao izbjeći, ono ga je privuklo,
jer je jedino kao šumar mogao
u potpunosti ispoljiti svu širinu i
osebujnost koju je nosio u sebi.


U danima mladosti rodila se u
Goranu ljubav prema košarci koju
je trenirao u košarkaškom klubu


dragoga nam Zlatka, iako kratak,
donio mnogo dobra. Njcgujmo tu
njegovu dobrotu, neposrednost, zauzetost
i vedrinu i nosimo dalje
kroz naše živote, jer će tako njegov
život ostvariti svoj puni smisao.


Dragi Zlatko počivao u miru Božjem
i Svjetlost vječna svijetlila Ti.


Joso Gračan


Ivica Tikvić


Tibor Littvav


- 10. 2. 1998.)
"Željezničar", ali i svakodnevno
neumorno "haklao" na igralištu Sarme.
Govorio je: "da slučajno nisam
upisao šumarstvo, profesionalno
bih igrao košarku". Volio je i skijanje,
ali je tek u siječnju ove godine,
prvi i ujedno posljednji put, uspio
ostvariti davnu želju o tjednu skijanja
u Alpama.


Na otoku Pagu učio je o moru.
Volio je roniti, pa je detaljno upoznao
podmorje i obalu toga otoka,
posebice faunu. U svakoj uvali Paškoga
zaljeva ostavio je Goran svoje
tragove, u pijesku i na kamenu, u
svakoj kali grada Paga, na rivi, na
siciji crkve Sv. Marije ...


Studij je započeo akademske
godine 1987/88. Bio je vrstan student,
demonstrator iz šumarske entomologije.
Diplomirao je 17. srpnja
1992. godine na Zavodu za uzgajanje
šuma iz kolegija Zaštita
prirode. Mentor diplomskoga rada
bio je fprof. dr. se. Đuro Rauš, a
naslov rada "Parkovi i drvoredi
Jastrebarskoga (stanje i prijedlozi
za obnovu)". Tijekom izrade
diplomskoga rada upoznao je svoga
budućeg voditelja, dr. se. Branimira
M a y e r a, i Šumarski institut u Jastrebarskom.




ŠUMARSKI LIST 1-2/1998 str. 126     <-- 126 -->        PDF

Na pripravnički staž u Šumarskom
institutu, Jastrcbarsko, primljen
je 1. listopada 1992. godine.
Odmah je raspoređen kao suradnik
dr. se. Branimira Mavera i od tada
počinje razdoblje Goranova bavljenja
pedologijom. Bila je to znanstvena
disciplina u kojoj je Goran
pronašao sebe. Svoju osobnost, svoje
znanje i ljubav prema biologiji i
kemiji iz srednje škole te prema
šumi i šumarstvu koje je nosio u sebi
s Fakulteta, uspio je Goran idealno
spojiti radeći kao pedolog. Silnim je
žarom učio i s radošću upoznavao
kolege diljem Hrvatske. Cilj mu je
bio: "naučiti pedologiju i upoznati
ljude". Od samoga se početka izgrađivao
kao šumarski pedolog koji
šumu i tlo promatra jedinstveno. Na
terenu je detaljno upoznao šume
gornje i donje Podravine, šumske
bazene Česme, Kupčine, Žutice, Varoškoga
i Turopoljskoga luga, Spačve,
zatim Crnoga luga, Istre te krške
goleti otoka Paga.


Nakon polaganja stručnog ispita


1. srpnja 1993. godine primljen je u
Odjel za ekologiju na znanstveno
područje šumarske pedologije.
Akademskegodine 1993/94. upisao
je poslijediplomski studij iz znanstvenog
područja Silvikultura na
Šumarskom fakultetu Sveučilišta u
Zagrebu, uz dodatne specijalističke
pedološke kolegije na Agronomskom
fakultetu. Rezultat je spomenuti
magistarski rad pod naslovom
"Proizvodnost fluvisola Varaždinske
podravine u odnosu na uspijevanje
bijele topole (Populus alba
L.)", koji je zapravo briljantna ekološka
studija ritskih šuma gornje
Podravine. Svi ćemo pamtiti Goranovu
obranu magistarskoga rada "u
jednom dahu", otkrivši kako je hrvatsko
šumarstvo tada dobilo vrsnog
pedologa.


Aktivno je sudjelovao u istraživačkim
zadacima svoga Instituta,
u programu trajne istraživačke djelatnosti
Ministarstva znanosti i tehnologije
te na istraživačkim projektima
Javnog poduzeća "Hrvatske
šume" p.o. Zagreb. U okviru nave


denih projekata poglavito se bavio
problematikom određivanja i vrednovanja
šumsko proizvodnih sposobnosti
tala te hidropedologijom.
Rezultati njegove sliradnje s dr. se.
Branimirom M ay e ro m objavljeni
su u 8 znanstvenih članaka i nekoliko
specijalističkih studija. Na
temelju monitoringa podzemnih i
površinskih voda u nizinskim šumama,
zajedno su stvorili djelo neprocjenjive
vrijednosti za šumarsku
znanost i praksu - šumarski hidropedološki
informacijski sustav, prvi
takve vrste u šumarstvu uopće.


Izlagao je na nekoliko domaćih i
međunarodnih znanstvenih i stručnih
skupova, od kojih se ističu njegov
prvi javni nastup na znanstvenom
simpoziju "Znanstveno-istraživački
rad i razvoj šumarstva Hrvatske"
u Stubičkim toplicama 1993.
godine, "Prva hrvatska konferencija


o vodama" u Dubrovniku 1995. godine,
prvi međunarodni nastup na
simpoziju "Application of Geographic
Information Svstems in Hydrology
and Water Resources Management"
u Beču 1996. godine,
znanstveno stručno savjetovanje u
povodu 150. obljetnice Hrvatskoga
šumarskog društva i 120. obljetnice
šumarskog lista u Zagrebu 1996. godine
i Goranov posljednji javni nastup
na 6. kongresu biologa Hrvatske,
u Opatiji 1997. godine.
Na natječaj Ministarstva znanosti
i tehnologije za dodijelu poticajnih
projekata mladim istraživačima
prijavio je projekat "Vodni odnosi
u tlima nizinskih šuma biđ-bosutske
ravnice". Projekat je odobren,
ali sudbina je htjela da Goran
ne započne istraživanja.


Zajedno s mr. se. Zlatkom P e ri ćem
i drugim mladim istraživačima,
izradio je projekt za "Hrvatske
šume" p.o. Zagreb, pod naslovom
"Pripremni projekt pošumljavanja
degradiranih šumskih i izvanšumskih
površina", koji je u postupku
razmatranja i prihvaćanja, ali na
njemu neće raditi Goran i Zlatko.


U izdavačkoj djelatnosti Šumarskoga
instituta sudjeluje kao teh


nički urednik časopisa "Radovi" te
tehnički urednik-koordinator u izdavanju
Znanstvene knjige 1 povodom
150. obljetnice Hrvatskoga šumarskog
društva. Novo, prepoznatljivo
ruho znanstvenoga časopisa
"Radovi" Goranova su ideja i djelo.


Goran je bio član Hrvatskoga
društva za proučavanje tla, Hrvatskoga
šumarskog društva, Hrvatskoga
društva za zaštitu voda i mora,
Hrvatskoga ekološkog društva i
Sekcije za geokemiju pri HAZU.


Kao mlad čovjek, pun snage i
mladenačkog zanosa ponavljao je:
"imam puno posla i ne znam kako
ću sve stići". Tako je Goran govorio,
ali je istodobno sve htio, mogao
i stizao. U 1998. godini planirao je
objaviti magisterij, započeti izradu
disertacije, sudjelovati na simpoziju
"Prilagodba poljoprivrede i šumarstva
klimi i njenim promjenama"
u HAZU, put na Svjetski pedološki
kongres u Montpellier, specijalistički
studij u Wageningenu, izbor
u zvanje asistenta, učlaniti se u
lovačku udrugu, jedrenje oko srednjođalmatinskih
otoka, porodicu,...
i onda je stalo. U 15 sati i 13 minuta


10. veljače 1998. godine stalo je
Goranovo srce, njegov zanos, planovi
i ideje.
Tog smo trenutka u grču i bolu
stali i svi mi koji smo Te poznavali i
voljeli i koji smo ostali da bi se sjećali
Tvojih koraka u Nazorovoj,
Radićevoj, na obalama Korane i
Kupe, na slapovima Mrežnice i Dobre,
na Baniji, u Šancu, na Cvjetnom,
u Teslinoj i Gajevoj, u Našičkoj,
na siciji, u uvalama Bošane, na
Zrču, na Dubovcu gdje si se vratio
tlu kojeg si volio, učio i poznavao.
Tvoja golema energija nije nestala,
već je prešla u nas, Tvoje bližnje,
Tvoje prijatelje i kolege. Mi je osjećamo
i daje nam snage za nastavak.
Bio si s nama i zauvijek ćeš
ostati s nama.


Do viđenja, dragi naš prijatelju.


IgorAnić
Boris Liović