DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1998 str. 126 <-- 126 --> PDF |
Na pripravnički staž u Šumarskom institutu, Jastrcbarsko, primljen je 1. listopada 1992. godine. Odmah je raspoređen kao suradnik dr. se. Branimira Mavera i od tada počinje razdoblje Goranova bavljenja pedologijom. Bila je to znanstvena disciplina u kojoj je Goran pronašao sebe. Svoju osobnost, svoje znanje i ljubav prema biologiji i kemiji iz srednje škole te prema šumi i šumarstvu koje je nosio u sebi s Fakulteta, uspio je Goran idealno spojiti radeći kao pedolog. Silnim je žarom učio i s radošću upoznavao kolege diljem Hrvatske. Cilj mu je bio: "naučiti pedologiju i upoznati ljude". Od samoga se početka izgrađivao kao šumarski pedolog koji šumu i tlo promatra jedinstveno. Na terenu je detaljno upoznao šume gornje i donje Podravine, šumske bazene Česme, Kupčine, Žutice, Varoškoga i Turopoljskoga luga, Spačve, zatim Crnoga luga, Istre te krške goleti otoka Paga. Nakon polaganja stručnog ispita 1. srpnja 1993. godine primljen je u Odjel za ekologiju na znanstveno područje šumarske pedologije. Akademskegodine 1993/94. upisao je poslijediplomski studij iz znanstvenog područja Silvikultura na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, uz dodatne specijalističke pedološke kolegije na Agronomskom fakultetu. Rezultat je spomenuti magistarski rad pod naslovom "Proizvodnost fluvisola Varaždinske podravine u odnosu na uspijevanje bijele topole (Populus alba L.)", koji je zapravo briljantna ekološka studija ritskih šuma gornje Podravine. Svi ćemo pamtiti Goranovu obranu magistarskoga rada "u jednom dahu", otkrivši kako je hrvatsko šumarstvo tada dobilo vrsnog pedologa. Aktivno je sudjelovao u istraživačkim zadacima svoga Instituta, u programu trajne istraživačke djelatnosti Ministarstva znanosti i tehnologije te na istraživačkim projektima Javnog poduzeća "Hrvatske šume" p.o. Zagreb. U okviru nave denih projekata poglavito se bavio problematikom određivanja i vrednovanja šumsko proizvodnih sposobnosti tala te hidropedologijom. Rezultati njegove sliradnje s dr. se. Branimirom M ay e ro m objavljeni su u 8 znanstvenih članaka i nekoliko specijalističkih studija. Na temelju monitoringa podzemnih i površinskih voda u nizinskim šumama, zajedno su stvorili djelo neprocjenjive vrijednosti za šumarsku znanost i praksu - šumarski hidropedološki informacijski sustav, prvi takve vrste u šumarstvu uopće. Izlagao je na nekoliko domaćih i međunarodnih znanstvenih i stručnih skupova, od kojih se ističu njegov prvi javni nastup na znanstvenom simpoziju "Znanstveno-istraživački rad i razvoj šumarstva Hrvatske" u Stubičkim toplicama 1993. godine, "Prva hrvatska konferencija o vodama" u Dubrovniku 1995. godine, prvi međunarodni nastup na simpoziju "Application of Geographic Information Svstems in Hydrology and Water Resources Management" u Beču 1996. godine, znanstveno stručno savjetovanje u povodu 150. obljetnice Hrvatskoga šumarskog društva i 120. obljetnice šumarskog lista u Zagrebu 1996. godine i Goranov posljednji javni nastup na 6. kongresu biologa Hrvatske, u Opatiji 1997. godine. Na natječaj Ministarstva znanosti i tehnologije za dodijelu poticajnih projekata mladim istraživačima prijavio je projekat "Vodni odnosi u tlima nizinskih šuma biđ-bosutske ravnice". Projekat je odobren, ali sudbina je htjela da Goran ne započne istraživanja. Zajedno s mr. se. Zlatkom P e ri ćem i drugim mladim istraživačima, izradio je projekt za "Hrvatske šume" p.o. Zagreb, pod naslovom "Pripremni projekt pošumljavanja degradiranih šumskih i izvanšumskih površina", koji je u postupku razmatranja i prihvaćanja, ali na njemu neće raditi Goran i Zlatko. U izdavačkoj djelatnosti Šumarskoga instituta sudjeluje kao teh nički urednik časopisa "Radovi" te tehnički urednik-koordinator u izdavanju Znanstvene knjige 1 povodom 150. obljetnice Hrvatskoga šumarskog društva. Novo, prepoznatljivo ruho znanstvenoga časopisa "Radovi" Goranova su ideja i djelo. Goran je bio član Hrvatskoga društva za proučavanje tla, Hrvatskoga šumarskog društva, Hrvatskoga društva za zaštitu voda i mora, Hrvatskoga ekološkog društva i Sekcije za geokemiju pri HAZU. Kao mlad čovjek, pun snage i mladenačkog zanosa ponavljao je: "imam puno posla i ne znam kako ću sve stići". Tako je Goran govorio, ali je istodobno sve htio, mogao i stizao. U 1998. godini planirao je objaviti magisterij, započeti izradu disertacije, sudjelovati na simpoziju "Prilagodba poljoprivrede i šumarstva klimi i njenim promjenama" u HAZU, put na Svjetski pedološki kongres u Montpellier, specijalistički studij u Wageningenu, izbor u zvanje asistenta, učlaniti se u lovačku udrugu, jedrenje oko srednjođalmatinskih otoka, porodicu,... i onda je stalo. U 15 sati i 13 minuta 10. veljače 1998. godine stalo je Goranovo srce, njegov zanos, planovi i ideje. Tog smo trenutka u grču i bolu stali i svi mi koji smo Te poznavali i voljeli i koji smo ostali da bi se sjećali Tvojih koraka u Nazorovoj, Radićevoj, na obalama Korane i Kupe, na slapovima Mrežnice i Dobre, na Baniji, u Šancu, na Cvjetnom, u Teslinoj i Gajevoj, u Našičkoj, na siciji, u uvalama Bošane, na Zrču, na Dubovcu gdje si se vratio tlu kojeg si volio, učio i poznavao. Tvoja golema energija nije nestala, već je prešla u nas, Tvoje bližnje, Tvoje prijatelje i kolege. Mi je osjećamo i daje nam snage za nastavak. Bio si s nama i zauvijek ćeš ostati s nama. Do viđenja, dragi naš prijatelju. IgorAnić Boris Liović |