DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1998 str. 127     <-- 127 -->        PDF

MILJENKO COP (1960 - 1997)


jeg što jedan čovjek može imati, poTeško
je i sada shvatiti bolnu isštenje,
skromnost, ljubav prema blitinu
daje smrt i ovog puta bila jača
žnjima, razumijevanje za svakoga od života i mladosti. Miljenko ili
kome je trebalo pomoći... Mika, kako su ga odmila zvali oni


t
t
-fm^šIfiiP^K^;7


Uoči blagdana Božića i Nove
godine, među zaposlenicima Uprave
šuma Delnice bolno je odjeknula
vijest o preranoj smrti upravitelja
šumarije Tršće Miljenka Čopa ,
dipl. inž. šumarstva.


Svi njegovi kolege i prijatelji koji
su ga dobro poznavali i s njim poslovno
surađivali, svijesni su velikog
i nenadoknadivog gubitka njegovim
preranim odlaskom. Živio je
prekratko, ali se pokazao i dokazao
kao vrstan šumarnik, rukovoditelj, a
nadasve kao veliki čovjek, kolega i
prijatelj.


Cijeli njegov životni i radni vijek
bio je oličenje onog najvrijedni-


Zarana je zavolio prirodu, goranske
šume, a zahvaljujući obiteljskoj
tradiciji i izabrao svoj životni
poziv - šumara.


Miljenko Čop dipl. inž. šum. rodio
se 16. travnja 1960. g. u Gerovu.
Nakon okončane osnovne škole u
rodnom mjestu, Srednju šumarsku
školu u Delnicama upisuje 1975. g.
i završava je 1979. g. Nakon toga
upisuje Šumarski fakultet Sveučilišta
u Zagrebu, koji završava 1985.


g. i stječe zvanje diplomiranog šumarskog
inženjera.
Po okončanju studija, 1. ožujka
1985. zapošljava se u Goranskoprimorskom
ŠG Delnice, a od 1. si


ječnja 1991. g. radi u Javnom poduzeću
"Hrvatske šume" p.o Zagreb,
Uprava šuma Delnice. U šumarstvu
se zapošljava u svojstvu pripravnika,
a nakon toga jedno vrijeme radi
kao referent pripreme i referent za
uzgajanje šuma. Od 1990. g. radi
kao revirnik, a od 1. rujna 1990. g.
počinje obnašati odgovornu dužnost
upravitelja šumarije Tršće. Na
ovoj odgovornoj dužnosti zadesila
gaje i prerana smrt.


koji su ga poznavali, otišao je tiho i
dostojanstveno Stao što je i živio.
Iza sebe je ostavio obitelj, male sinove
Tomislava i Josipa, roditelje,
suprugu, u trenutku kada im je bio
najpotrebniji ne samo kao oslonac u
savladavanju životnih teškoća, već i
kao njihov voljeni član obitelji.


I sada, kao i na posljednjem
oproštaju s Mikom, želimo mu zahvaliti
za sve ono dobro i lijepo što
je za svoga života napravio za svoje
kolege i prijatelje, za svoje Poduzeće
"Hrvatske šume", šumarije Gerovo
i Tršće u kojima je radio i, za
sva ona dobra djela po kojima ćemo
ga pamtiti i imati u vječnom sjećanju,
a sadašnjim i budućim generacijama
šumara njegov lik i njegovo
dijelo bit će putokaz, u ostvarenju
svih onih zamisli u struci i radu koje
ne bi ostvario i Mika daje poživio.


Neka mu je vječna slava i hvala,
neka mu je laka goranska gruda u
kojoj počiva!


Vesna Pleše


KAZIMIR LOKNAR, dipl. inž. šumarstva (1913 - 1998)


U obiteljskom domu u Delnicai">´´
V**« ma u četvrtak, na samu Novu godinu
1. siječnja 1998., nakon duge i
teške bolesti umro je u 85. godini
života dipl. ing. šumarstva Kazimir
Mirko Loknar .
Rođenje 22. listopada 1913. u
Čabru, u Gorskom kotaru, u obitelji
obrtnika, oca Miroslava i majke
Vjekoslave r. Žurga. Dok je pučku
školu završio u svom rodnom Čabru,
gimnaziju je pohađao u Sušaku
i Subotici. Veliku maturu položio je
u Realnoj gimnaziji u Sušaku 1932.
godine.


Poput mnogih Gorana i mladi se
Kazimir opredjeljuje za poziv šumarnika.
Studij šumarstva upisao je
1933. godine na Poljoprivredno-šumarskom
fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Diplomirao je na šumarskom
odjelu neposredno pred početak
Drugog svjetskog rata 1940. godine.


Prvo zaposlenje dobiva u Glavnom
ravnateljstvu za šumarstvo u
Zagrebu kao honorarni tehnički
dnevničar. Stekaviši elementarna
praktična znanja, unaprijeđen na
poslove pomoćnog inženjera, vraća
se u svoj Gorski kotar. To je vrijeme