DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1998 str. 128 <-- 128 --> PDF |
kad talijanski vojni okupatori sve više razaraju dotadašnju organizaciju uprave i gospodarenja šumama, uzimajući "gospodarenje" - sječu goranskih šuma u svoje ruke. Zaposlivši se kod Direkcije šuma Sušak 1944., imenovan je upraviteljem Šumarije Skrad, a 1947., u sklopu novoosnovanog Šumskog gospodarstva "Gorski kotar" Delnice upraviteljem Šumarije Mrkopalj. Iako eksploataciju šuma provode posebna poduzeća za iskorišćivanje šuma tzv. PODIŠ-i, mladom šumarniku nije bilo lako promatrati kako pred naletom ručnih pila i sjekira, najčešće u rukama nevježa, nestaju najdeblje i najkvalitetnije jele i smreke. To je dokazao 1948. g. kada je preuzeo upravu šumske manipulacije u Ogulinu, pa u Vrhovinama, odakle su, preko njegovih ruku, otpremane na tisuće i tisuće kubika najkvalitetnije oblovine, za obnovu ratom opustošene zemlje i njene poslijeratne izgradnje. Zasluga je dipl. inž. Loknara daje, gdje god je to bilo moguće, činio napore da radovi na sječi šuma i privlačenju drvnih sortimenata, pa i tako intenzivni, što manje naruše proizvodnu i zdravstvenu stabilnost sastojina. Željan svoga rodnog kraja, godine 1952. nakratko napušta službu u šumarstvu, preuzima dužnost tehničkog direktora Općepoljoprivredne zadruge Čabar. Onoga trenutka kada tadašnji Narodni odbori kotareva osnivaju šumarije kao ustanove sa samostalnim financiranjem (1954.), dipl. inž. Loknar vraća se svojoj "zelenoj" struci, postavši upraviteljem Šumarije Mrkopalj, prostorno, po sječivom etatu, a nadasve po prirodnim ljepotama, jednoj od prvih u ovom dijelu gorske Hrvatske. Propješačivši uzduž i poprijeko Bjelolasicom - krovom Gorskoga kotara, Širokom dragom, Bucalima, Bijelim stijenama, Žilavim dolcima i prelijepim gorskim poljanama - Matić, Vrbovska, Duga, Žuta... daje punu podršku državnim organima za zaštitu prirode da se Bijele i Samarske stijene stave pod zaštitu. Znajući da najveći dio prihoda od iskorišćivanja šuma odlazi za "opći razvoj zemlje", iznalazi načina da i njegov uži zavičaj dobije nešto od toga velikog "kolača". Uz novu upravnu zgradu šumarije u Mrkoplju, usporedo s počecima lovnoga turizma, gradi šumarsku kuću na Jančarici iznad Matić poljane, koja će kasnije biti poklonjena planinarskoj organizaciji. Godine 1960. odlazi za šumarskog inspektora, najprije u Ogulin, a zatim u Delnice, gdje ujedno obavlja i dužnost povjerenika za zaštitu prirode Republičkog zavoda za zaštitu prirode. S tog radnog mjesta 1. listopada 1965. prelazi u Šumsko gospodarstvo Delnice, najprije za šefa eksploatacije šuma, a potom za pomoćnika glavnog direktora, na kojoj je dužnosti i umirovljen 1973. godine. JOSIP MILETIC dipl. inž. šumarstva (1926 Posljednjeg dana protekle godine na Silvestrovo, zauvijek nas je napustio kolega Josip M i 1 e t i ć, umirovljeni inženjer šumarstva iz Zagreba. U 72. godini ugasio se plemeniti život cijenjenog i svestranog šumarskog stručnjaka, tihog, osebujnog i skromnog čovjeka. Kolega Joža, kako smo ga obično zvali, rođenje 7. veljače 1926. godine u Prvči kod Nove Gradiške. Gimnaziju završava u Novoj Gradiški, diplomira na zagrebačkom Šu marskom fakultetu, a svoje prvo zaposlenje dobiva u novogradiškoj taksaciji. Službovanje nastavlja u šumariji Pletemica, nekoliko godina prije osnutka ondašnjeg Šumskog gospodarstva Slavonska Požega. Glede osobitog zanimanja za uzgajanje i zaštitu šuma i uopće za biologiju, radi na tim poslovima kao referent, a kasnije se specijalizira na poslijediplomskom studiju za zaštitu šuma. Do kraja svog radnog vijeka ing. Pokojni Mirko, kako su ga zvali njegovi najbliži, volio je šumu, ali i ljude, rado prenoseći svoja iskustva na mlade. Volio je i umjetnost, posebno likovnu. Manje je znano daje u slobodno vrijeme uljenom bojom ukrašavao glineno posude i vaze. Provevši gotovo četvrt stoljeća u mirovini, zanemarivši lov, postao je strastveni ribolovac. Zacijelo učestalo boraveći na svježem zraku na Kupi i Čabranki u lovu na salmonidc, krijepio je za dugo svoje tjelesno i duševno zdravlje. Posljednjih godina, kad su bolesti uznapredovale, manje se kretao a više družio s knjigom. Posebnu radost, nažalost i posljednju, doživio je prelistavajuću knjigu njegova Goranina i Čabranina akademika Dušana K1 e p c a "Iz šumarske povijesti Gorskoga kotara... ", ponosan da se i njegovo ime našlo na popisu 262 Gorana - šumarska stručnjaka. U nazočnosti velikog broja mještana, Gorana i kolega šumarnika, pokopan je u petak 2. siječnja na gradskome groblju u Delnicama. Sprovodne obrede vodio je predstojnik dekanata i župnik vič. Stanko Kovačić. U ime Hrvatskog šumarskog društva, ogranak Delnice, od pokojnika se dirljivim riječima oprostio dipl. inž. Damir D e 1 a č. Alojzije Frković - 1997) Miletić se bavio bolestima i štetnicima šumskog bilja na području Požeštine. Bio je vrstan dijagnostičar, a posebice poznavatelj svijeta insekata. Preparira i opisuje najznačajnije šumske insekte ovoga kraja, a osniva i entomološku zbirku. Baveći se biologijom kukaca, postaje pčelar-amater, a kolegama je satima znao pričati o životu pčela, među koje je zalazio bez zaštitne maske i odjeće. Kao ljubitelj pisane riječi objavljuje stručne članke u "Vjes |