DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/1998 str. 63 <-- 63 --> PDF |
IZAZOVI I SUPROTSTAVLJANJA ZAKONU O LOVU, SUDIT ĆE VRIJEME! Iskreno sam se nadao i vjerovao, kako će se s dolaskom slobode i unutar šumarsko-lovne struke organizirati i osigurati mjesto, gdje će se uistinu uljudno, ali ne zato i manje otvoreno, suprotstavljati mišljenja i otvoreno boriti za razvoj lovačke misli i lovstva u Hrvatskoj. Ne iznenađuje me kod nas ni prosječan tempo razvoja slobode misli ni njenog javnog iskazivanja, kao ni metode kojima se služe polemičari bez izgrađene uljudbe, odašiljući masu uvreda, sumnji, optužbi i omalovažavanja na adresu sugovornika. Krivnja za ton i tijek njihove javne polemike ne leži u njima, nego u okolnosti što su uopće dobili priliku da javno vode takve polemike. Sve ovo lako je pretpostaviti, kada se zna naš tužni povijesni hod, u kome smo uistinu vrlo dugo za svoj opstanak s vlasti morali biti istomišljenici ili njeni poslušnici, spremni da u svakom trenutku djelima dokazujemo svoju odanost. Moja neodoljiva žudnja i potreba za suprotstavljanjem i borbom u traženju prave istine, svoje ishodište sigurno nalazi u prirodi i šumi, gdje čitav svoj vijek radeći učim i spoznajem kako se ništa dobro i kvalitetno nije, niti se dogodilo bez poštene borbe. Šumu sam prepoznao kao nezamjenjivo, najbolju školu slobode. U odnosima suprotstavljenih sugovornika kod nas se rijetko pokušava razumijeti pravi smisao onoga što sugovornik kaže, pa taj sraz više sliči ratu u kome se druga strana zove neprijatelj, pa se prema njoj odašilju paketi krcati uvredljivih etiketa, a suprostavljenu stranu proglašava se nemoralnim i zlonamjernim neprijateljem. To je tako i biti će tako dugo dok ne stasamo u značajnijem broju oporbenih sudionika, koji će biti naoružani hrabrošću istine, toliko nužne u svakom dijalogu koji pretendira na oblikovanje duha zajednice, na ostvarivanje slobode, a ona je nezamisliva bez spontanosti. U ozračju pomanjkanja hrabrosti kod izricanja svojih stavova, svakodnevno se deformira naše javno djelovanje, što sigurno ne vodi ozbiljnom iskoraku ka slobodnijoj, angažiranijoj i humanijoj sutrašnjici. Zakon o lovu, napuštajući regalni sustav, vraća se na davno prekinutu tradiciju dominalnoga sustava na našim prostorima, pa u tom pogledu kvaliteta njegove koncepcije nije upitna. Ono stoje moglo i svakako moralo biti drukčije, to je određenost u mnogim detaljima, temeljitija priprema provedbe, uvažavajući i regionalne razlike u razini stvorenih odnosa lovac - lovište - lov i divljač. Svaki zakon, pa i onaj teoretski najbolji, bit će u životu osuđen na neprovođenje ne uzme li se u obzir, dosadašnje odnose, navike, tradiciju, socijalnu problematiku, mentalitet ljudi, razinu opće kulture i svijesti te čvrstoću pravne države, i na kraju stupanj moralnosti i stručnosti onih koji će ga provoditi u život. Zakon o lovu i njegova provedba, očito je do sada izdržao sve pokušaje kritičke analize, pa ni ja osobno nemam iluzija kako je ovoga trenutka moguće bilo što učiniti na njegovom poboljšanju. No, tračak nade ipak se nazire. Dala mi ju je odluka Ministra poljoprivrede i šumarstva o osnivanju Povjerenstva za izradu Prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o lovu, od 3. prosinca 1997. godine. |