DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1998 str. 63     <-- 63 -->        PDF

IZAZOVI I SUPROTSTAVLJANJA


ZAKONU O LOVU, SUDIT ĆE VRIJEME!


Iskreno sam se nadao i vjerovao, kako će se s dolaskom
slobode i unutar šumarsko-lovne struke organizirati
i osigurati mjesto, gdje će se uistinu uljudno, ali ne
zato i manje otvoreno, suprotstavljati mišljenja i otvoreno
boriti za razvoj lovačke misli i lovstva u Hrvatskoj.
Ne iznenađuje me kod nas ni prosječan tempo razvoja
slobode misli ni njenog javnog iskazivanja, kao ni metode
kojima se služe polemičari bez izgrađene uljudbe,
odašiljući masu uvreda, sumnji, optužbi i omalovažavanja
na adresu sugovornika. Krivnja za ton i tijek njihove
javne polemike ne leži u njima, nego u okolnosti što su
uopće dobili priliku da javno vode takve polemike.


Sve ovo lako je pretpostaviti, kada se zna naš tužni
povijesni hod, u kome smo uistinu vrlo dugo za svoj opstanak
s vlasti morali biti istomišljenici ili njeni poslušnici,
spremni da u svakom trenutku djelima dokazujemo
svoju odanost.


Moja neodoljiva žudnja i potreba za suprotstavljanjem
i borbom u traženju prave istine, svoje ishodište
sigurno nalazi u prirodi i šumi, gdje čitav svoj vijek radeći
učim i spoznajem kako se ništa dobro i kvalitetno
nije, niti se dogodilo bez poštene borbe. Šumu sam prepoznao
kao nezamjenjivo, najbolju školu slobode.


U odnosima suprotstavljenih sugovornika kod nas se
rijetko pokušava razumijeti pravi smisao onoga što sugovornik
kaže, pa taj sraz više sliči ratu u kome se druga
strana zove neprijatelj, pa se prema njoj odašilju paketi
krcati uvredljivih etiketa, a suprostavljenu stranu proglašava
se nemoralnim i zlonamjernim neprijateljem.


To je tako i biti će tako dugo dok ne stasamo u značajnijem
broju oporbenih sudionika, koji će biti naoružani
hrabrošću istine, toliko nužne u svakom dijalogu
koji pretendira na oblikovanje duha zajednice, na ostvarivanje
slobode, a ona je nezamisliva bez spontanosti.
U ozračju pomanjkanja hrabrosti kod izricanja svojih
stavova, svakodnevno se deformira naše javno djelovanje,
što sigurno ne vodi ozbiljnom iskoraku ka slobodnijoj,
angažiranijoj i humanijoj sutrašnjici.


Zakon o lovu, napuštajući regalni sustav, vraća se na
davno prekinutu tradiciju dominalnoga sustava na našim
prostorima, pa u tom pogledu kvaliteta njegove
koncepcije nije upitna. Ono stoje moglo i svakako moralo
biti drukčije, to je određenost u mnogim detaljima,
temeljitija priprema provedbe, uvažavajući i regionalne
razlike u razini stvorenih odnosa lovac - lovište - lov i
divljač. Svaki zakon, pa i onaj teoretski najbolji, bit
će u životu osuđen na neprovođenje ne uzme li se u
obzir, dosadašnje odnose, navike, tradiciju, socijalnu
problematiku, mentalitet ljudi, razinu opće kulture
i svijesti te čvrstoću pravne države, i na kraju
stupanj moralnosti i stručnosti onih koji će ga provoditi
u život.


Zakon o lovu i njegova provedba, očito je do sada
izdržao sve pokušaje kritičke analize, pa ni ja osobno
nemam iluzija kako je ovoga trenutka moguće bilo što
učiniti na njegovom poboljšanju. No, tračak nade ipak
se nazire. Dala mi ju je odluka Ministra poljoprivrede i
šumarstva o osnivanju Povjerenstva za izradu Prijedloga
Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o lovu, od


3. prosinca 1997. godine.