DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1998 str. 78     <-- 78 -->        PDF

kojemu su na sažet i pregledan način date sve radnje koje
bi u lovištu valjalo provesti, od prihranjivanja divljači
(zimi), prebrojavanja (u proljeće), izgradnje i održavanja
lovnih objekata, do udarnih termina lova i nekih
osobitosti pojedinih vrsta divljači. Tekstovi su popraćeni
crtežima (siluetama) divljači i tragova, skicama pojedinih
skupnih lovova (prigon, pogon, kružni lov), crtežima
trofeja s naznakama uzimanja mjera te položajima
tijela unesrećenika u pojedinim hitnim slučajevima.
Kao ilustracije korišteni su i neki stari crteži divljači i
prizori iz lova poznatih slikara animalista, od Hansa
von Gagerna i Vladimira Filakovca do suvremenika
Davora Žilica, koji je ilustrator "Lovačkoga vjesnika"
danas. Preostalih 85 stranica rokovnika namijenjeno
je za bilješke.


Kako nakladnik Hrvatski lovački savez ima namjeru
da "Lovački rokovnik HLS" postane stalna publikacija
- "priručnik i podsjetnik koji će lovca uistinu pratiti
cijelu godinu", u nastojanju da svako novo izdanje
bude što potpunije, zanimljivije i korisnije, nakon ovo


ga prikaza sadržaja rokovnika iznijet ću i neka svoja
kritička zapažanja. Po uzoru na u uvodniku spomenutog
prof. dr. Đuru Nenadića, koji je u predgovoru svog
izmijenjenog i nadopunjenog XXIII. godišta "Sumarsko-
lovačkog kalendara" za godinu 1927. napisao "da
ne može biti praktičnoga šumarskog/lovačkog pitanja,
a da se za njegovo rješenje ne bi u kalendaru našli potrebni
podaci/odgovori", i urednici "Lovačkoga rokovnika",
zajedno s nama suradnicima, trebaju težiti tom zahtjevu.
Stoga, čega u prvijencu HSL ima previše, a čega
premalo? Iako od viška glava ne boli, za publikaciju kakva
je rokovnik, smatram preopširnim, inače odlično
sročen tekst o lovačkim psima. U knjižici koju će lovopazitelj
i čuvar lovišta nositi svakoga dana sa sobom u
lovište, uistinu su nepotrebni povijesni prikazi kinološke
organizacije u svijetu i u nas, podaci o razvrstavanju
pasa, standardima i ocjenjivanju. Iz tog poglavlja
najkorisnije bi bilo, uz koju riječ o držanju, hranidbi i
odgoju pasa, predstaviti lovačke pse kroz lovne propise,
stoje u rokovniku za 1998. i dobro urađeno. Na isti
način trebalo bi "prepričati" važnije zakonske odredbe
važećeg Zakona o lovu (iz 1994.), Zakona o zaštiti prirode
(iz 1994.), Zakona o oružju (iz 1997.), kao i propisa
koji su doneseni na temelju tih zakona, a odnose se
na lov i korišćenje divljači i njenih dijelova, prava, dužnosti
i obveze lovaca, posebno čuvara lovišta, pravila
lovačkoga ponašanja i lovačke etike, obveza lovaca
oko držanja i korišćenja lovačkoga oružja i streljiva i
dr. Lovački rokovnik trebao bi sadržavati sve propise,
odnoseći se na lovočuvarsko osoblje, način i postupak
vođenja dnevnika (službene knjige), zapažanja u lovištu,
metode utvrđivanja brojnoga stanja divljači. Iz područja
prirodnoga uzgoja divljači trebao bi sadržavati
neke uobičajene normative oko prehrane i prihrane divljači,
zaštite i sprečavanja šteta na divljači i od divljači,
a kod sitne divljači tablični prikaz šumskoga drveća
i grmlja podesnoga za podizanje remiza i najvažnijega
plodonosnoga bilja za hranu divljači. Rokovnik bi trebao
sadržavati sažet prikaz najvažnijih i najčešćih bolesti
divljači, način njihova utvrđivanja (prepoznavanja),
postupak oko prijave bolesti i slanja materijala na pretragu.
Poglavlje o uređenju lovišta trebalo bi biti popraćeno
s mjerama pojedinih u praksi potvrđenih modela
hranilišta, solista, čeka. U sklopu toga poglavlja koristan
bi bio dodatak o provođenju zaštite sitnih ptičjih
vrsta, pružanju prehrane, izgradnji umjetnih duplji
("kućica") za gniježđenje, postupka s nalazom prstenovane
ptice, zakonskim mjerama. U "Lovačkom rokovniku"
za 1998. iz područja postupka s odstrijeljenom
divljači obrađen je samo postupak s divljačinom (mesom
divljači), dok bi u sljedećim izdanjima taj tekst trebalo
nadopuniti s postupkom gulenja i svlačenja koža,
pravilnog sušenja i prepariranja. Kako štete koju domaćoj
stoci nanosi zaštićeni vuk i ris snosi država, valja
uputiti korisnika rokovnika kako će po ostacima žrtve