DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1998 str. 82 <-- 82 --> PDF |
kida s Moskvom reformirano je zakonodavstvo i organizacija. Jedan dug proces, (česta reorganizacija šumarstva).! Slika 1: Predsjednik njemačkog šumarskog društva dr. VVolfgang Dertz sa predsjednikom Hrvatskoga šumarskog društva profesorom dr. Slavkom Matićem. U pozadini prof. dr. Branimir Prpić, glavni urednik časopisa "Šumarski list". (Foto: Hans-Jurgcn Wcgener) Država Hrvatska sa svojim mediteranskim obalnim područjem, dinarskim gorskim predjelima i panonskom ravnicom, daje na zemljovidu sliku jedne "kišne duge". Sasvim pojednostavljeno: Dalmacija čini zapadni luk, Slavonija istočni, Istra i sjeverno hrvatsko gorski predjeli tjeme (luka). Od 15. do 18. stoljeća mnogo šume u Dalmaciji, Istri i na otocima (1185 otoka leži pred obalom!) iskorišćivala je Venecije. Drvo je koristila uglavnom za brodove i pilote (stupove) na kojima stoji Venecija. Domoroci su rado tome pomagali, a za uzvrat dobivali livade za ispašu. Preostala je gotovo iskrčena mediteranska, primorska krška površina s makijom, garigom i kamenjarom. U višim položajima poluotoka Istre i sličnim staništima dinarskoga gorja s bukovo-jelovim-smrekovim šumama, iskorišćivalo se isto kao i u srednjoj Europi (Harz-, Pech-, Holzteer-, Kienruss-, Holzkohlegewinnung itd). Težište je ležalo na proizvodnji potaše za venecijansku staklarsku industriju. U istarskome gorskom području i sjevernije u Gorskome kotaru, kao i u drugim sličnim predjelima zemlje, koja su u tadašnje vrijeme bila neprohodna, sačuvale su se krasne preborne šume, kojima se danas stručno gospodari. U čuvenim slavonskim listopadnim poplavnim šumama već u 19. i početkom 20. stoljeća razvijenije europske gospodarske zemlje prekomjerno su iskorišćivale lužnjakove šume, pilile, a i trgovale. Slika 2: Pošumljavenjc borom na otoku Pagu. Iza svake sadnice slo žen je suhozid (kameni zid) protiv hladnog, suhog i jakog sjeveroistočnog vjetra bure. (Foto: Hans-Jiirgen Wcgencr) U prvoj polovici 19. stoljeća to su uglavnom francuski trgovci drvetom, kojima je bila zanimljiva dužica za Njemačku i Francusku. Izgradnjom željeznice, primjenom parnog stroja i početkom razvojačenja Vojne Krajine, od druge polovice 19. stoljeća, investirale su Njemačka, Engleska, Francuska, Italija i Austro-Ugarska u pilane i eksploataciju. Slavonske lužnjakove šume bile su još početkom prve polovice ovoga stoljeća siguran izvor prihoda za svoje posjednike. Danas prirašćuju na oko 200 000 ha "potomci" starih lužnjakovih sastojina. Šumari su zabrinuti da će današnje vodograđevne i hidroenergetske mjere još jače sniziti razinu podzemne vode i nanijeti štetu osjetljivim hrasticima. Da bi u ovome prostoru postigli odgovarajući kapacitet modernih poduzeća za preradu drva, treba uložiti velik kapital i mnogo napora. Iz mnoštva šumarsko-povijesnih podataka, još jednanapomena o šumsko-posjedovnoj politici: U 17. stoljeću osnovala je Austro-Ugarska Monarhija na svojoj južnoj i jugoistočnoj granici sustav utvrđenih naselja za obranu od Turaka, to je tzv. Vojna Krajina (to su bile hrvatsko-slavonske, srpsko-banatske i transsilvanske |