DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1998 str. 87     <-- 87 -->        PDF

cijsko jezero na Dunavu koje se prostire praktično od
južnog predgrađa Bratislave pa u dužni od 25,6 km do
hidrocentrale Gabčikovo, na površini od 4200 ha, gotovo
u cjelosti je obloženo betonom. Takav neprirodni objekt
onemogućava prirodno kretanje životinjskim vrstama
koje žive u vodenim ekosustavima. To je ujedno
problem koji je uzbunio biologe i ekologe te su gledišta
da treba na takvim objektima izgraditi "Biokoridor"
koji bi omogućio komunikacije životinjskoga svijeta


budućim susretima. Nesumnjivo je bio u pravu prof.
Heidecke , vodeći europski stručnjak za dabrove,
kada je na kraju Simpozija izjavio da će ova grupa stručnjaka
koja se okuplja zbog dabra uskoro postati jedna
brojna obitelj. To je dijelom potvrdio i ovaj Simpozij,
jer se veliki broj sudionika već dobro poznaje od ranije,
dobro surađuje, a i ovom prilikom sklopljena su brojna
nova poznanstva koja će zasigurno rezultirati plodnom
suradnjom.


Hrvatska se na ovom Simpozju
po prvi puta uključila u rad
skupine europskih stručnjaka koji
se bave istraživanjima dabra i
njegovih staništa. Referat, čiji su
autori Marijan G r u b e š i ć, Gerhard
Schvvab i Dominik Raguž
pod naslovom "Ponovno
naseljavanje dabra u Hrvatsku"
("Wiedcransiedlung des Bibers
in Kroatien"), praćenje s velikim
zanimanjem, što se vidjelo nakon
izlaganja po brojnim upitima o
radu, a posebice upitima o staništima
dabra u Hrvatskoj te mogućnostima
njegovoga prirodnog
širenja. Posebno su pozitivno i
pohvalno ocijenjena dva detalja
u našem radu a to su:


Slika 3. Sudionici Simpozija na starim rukavcima Dunava u posjetu novim staništima dabra


Na taj bi se način ublažile posljedice ovako megalomanskih
objekata na riječnim tokovima. Upravo je i
ovaj skup upoznat s problemima takve vrste, te su sudionici
na kraju podržali ideju i nastojanje tamošnjih
stručnjaka da se pristupi izgradnji biokoridora. Takav
koridor omogućio bi lakše i brže širenje dabra na nizvodno
dijelove Dunava, odnosno u Mađarsku.


U sklopu ekskurzije obišli smo i preostali dio dunavskih
ritskih šuma koje su još ostale uz stari tok Dunava
nakon izgradnje hidrocentrale Gabčikovo.


Petak, 19. rujna 1997.


Posljednji dan Simpozija, u prijepodnevnom programu
imao je još nekoliko preostalih referata, potpisana
je zajednička rezolucija o biokoridoru, te sačinjen
kratak presjek i zaključci Simpozija.


Predloženo je da se ovakvi skupovi organiziraju
svake treće godine, a sljedeći ovakav skup najvjerojatnije
će se održati 2000 godine u Poljskoj.


Glede broja sudionika ovoga Simpozija, raznolikost
i aktualnost iznijetih referata, te ponajprije ozbiljnost
svih sudionika u radu Simpozija, daje jamstvo uspjeha i


1.
Metode hvatanja, transporta i ispuštanja dabrova
zbog nastojanja da se uhvaćeni dabrovi u najkraćem
mogućem roku dopreme i ispuste u prikladna
staništa
2.
Lokaliteti ispuštanja, jer su Lonjsko polje i Drava
poznati diljem Europe kao očuvana prirodna
staništa s bogatom i raznolikom florom i faunom,
te je i ovaj projekt doprinos povećanju biološke
raznolikosti i povećanju stabilnosti ekosustava.
Dobroj prezentaciji našeg projekta, dosadašnjih dostignuća
i ljepotama naših staništa pomogli su brojni
sudionici Simpozija iz Njemačke koji su u proljeće
1997 godine posjetili Hrvatsku i upoznali se s novim
obitavalištima njihovih dabrova.


Na Sipoziju među četrdesetak sudionika našli su se
znastvenici iz sljedećih Zemalja: Finske, Norveške,
Švedske, Švicarske, Poljske, Njemačke, Austrije, Hrvatske,
Češke, Slovačke, Mađarske, Rumunjske, Litvanije,
Latvije i Danske, Sjedinjenih Američkih Država.


Simpozij je okupio predstavnike 14 europskih zemalja
i SAD.