DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1998 str. 88 <-- 88 --> PDF |
Jedino je izostalo nekoliko stručnjaka iz Rusije koji su najavili dolazak, no nisu bili nazočni na ovome skupu. Sudjelovanjem predstavnika srednjeeuropskih zemalja, Skandinavije i pribaltičkih zemalja, dobio se zaista cjelovit pregled stanja dabra na prostoru Europe. Tijekom simpozija iznijeto je ukupno 26 referata, sudjelovala su 34 autora, te je predstavljeno 14 postera koja su izradila u autorstvu ili koautorstvu 23 stručnjaka. Za nas je sudjelovanje na ovom Simpoziju bilo višestruko korisno, jer smo široj javnosti predstavili svoj AKTUALNO dosadašnji rad na projektu "Dabar u Hrvatskoj", upoznali s njime gotovo sve eminentne stručnjake u Europi koji se bave istraživanjem dabrova i njihovih staništa, te putem referata i izravnih razgovora došli do vrlo vrijednih saznanja za naš daljnji rad na praćenju dabra i gospodarenju s ovom životinjskom vrstom. Dr. se. Marijan Grubešić JAVNA USTANOVA "PARK PRIRODE KOPAČKI RIT" U BARANJI Osnivanjem Javne ustanove Park prirode Kopački rit ´Hrvatske šume" su izgubile veći dio lovno-šumskog područja u Baranji. Prije nekog vremena, Vlada Republike Hrvatske donijela je Uredbu o osnivanju Javne ustanove "Park prirode Kopački rit", koja je kod zainteresiranih izazvala brojne nedoumice. Ova uredba očekivala se već ranije, kada je donijeti novi Zakon o zaštiti prirode (NN 30/94.). Kao i svaki sličan zakonski akt, možda bi ostala nezapažena da se njome samo nešto dopunjuje, pojašnjava. Međutim, ovom Uredbom mijenjaju se dosadašnji korisnici i imenuju novi, a to je ipak krupna promjena koja se tiče načina upravljanja i korišćenja većega dijela baranjskog lovno-šumskog područja. Događaji koji bi mogli uslijediti zabrinjavaju poznavatelje ovoga područja. Slika l.Ulaz u područje Posebnog zoološkog rezervata "Kopački rit" na cesti Biljc-Sakadaš-Podunavlje Beljskim se lovištem, u čijem sastavu se nalazi Posebni zoološki rezervat i Park prirode "Kopački rit" (17.770 ha) upravljalo, znanstveno rečeno, integralno. Sve aktivnosti u oblasti šumarstva, lovstva, ribarstva, poljodjelstva i u novije vrijeme turizma, manje-više od postanka Dobra "Belje", gotovo 300 godina sprovodile su se u okrilju jedne direkcije, jedne tvrtke, koja se za vrijeme Austro-Ugarske zvala Herrschaft "Bellve", za vrijeme Kraljevine Jugoslavije Državno dobro "Belje", u Titovoj Jugoslaviji Lovno-šumsko gazdinstvo "Jelen", a u Republici Hrvatskoj Javno poduzeće "Hrvatske šume". Interes za lovno-šumsko područje Osnivanjem Javne ustanove "Parka prirode Kopački rit" (članak 17. Zakona o zaštiti prirode) javlja se sumnja u pogledu daljnje učinkovitosti upravljanja ovim jedinstvenim poplavnim ritsko-šumskim područjem Baranje. Doduše, postoje uvjerenja da će baranjskim šumama i dalje gospodariti "Hrvatske šume" slično kao i u Parku prirode "Lonjsko polje". Što se tiče lovišta, mišljenja su podijeljena. Nezvanično, bez obzira na zakonsku regulativu zaštite prirode, predlaže se neki vid iznajmljivanja, koncesije. Za lovište su zainteresirani pojedini zaslužni dragovoljci i neki županijski moćnici. U sjeni su i vrlo imućni građani iz našega republičkog središta. Iako su njihova poimanja korištenja i unapređenja lovišta različita, u nečemu se svi slažu, a to je da se lovište treba oduzeti "Hrvatskim šumama". Razloge smo objasnili u jednom našem ranijem napisu 0 Beljskom lovištu. Odluku o tome kome će pripasti pravo uzgoja i korištenja divljači u Parku prirode, donijeti će nedavno formirano Upravno vijeće*1 Parka prirode "Kopački rit". 1 Tijekom studenog 1997. godine, na temelju Zakona o zaštiti prirode (cl. 20.) osnovano je Upravno vijeće Parka prirode "Kopački rit". Članovi Upravnog vijeća su: Eugen Draganović i Jasenka Radović u ime Ministarstva kulture, Uprave za kulturu i prirodnu baštinu, Mile Dodan, Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva, Zoran Balić, Državna uprava za vode, Damir Moćan, Javno poduzeće "Hrvatske šume", Darko Varga, Županija Osječkobaranjska i u ime privatnih i ostalih vlasnika zemljišta (kojih nema u Parku prirode) Eden Hrvojević, dva elana iz reda stručnih djelatnika Ustanove. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1998 str. 89 <-- 89 --> PDF |
Zakonske mogućnosti i prava koja proizlaze (iz Zakona o zaštiti prirode i dr. propisa) iz opisa poslova i aktivnosti Javne ustanove su izvan svih očekivanja, pa se u budućnosti mogu očekivati brojni nesporazumi oko korišćenja ovoga područja zbog različitih interesa. Osim "Hrvatskih šuma" i trenutno neimenovanih lovozakupnika, za Kopački rit i Park prirode zainteresirani su još ribari iz sela Kopačeva, Vardarca i Osijeka, nekoliko privatnih turističkih udruga, športski ribolovci (oko 10 tisuća), djelomično i "Hrvatske vode", itd. Svi oni imaju valjane razloge i opravdanja za pravo korištenja i obavljanja različitih poslova na ovome području. Upravljanje Beljskim lovištem Povijesno i gospodarski na području Beljskoga lovišta od posebnog značenje i važnosti (što i samo ime kaže) bilo je lovstvo, zatim šumarstvo, nešto manje ribarstvo, poljodjelstvo i na kraju zaštita prirode i posjetilački eko-turizam. Način podizanja šume bio je u funkciji velikoga broja jelenske i druge divljači. Tako se npr., netom podignuta šuma fizički zaštićivala žicanim ogradama, ili ako to nije bilo moguće, svaka sadnica se Slika 2. Glasovita bcljska ograda kojom su smanjene štete od di vljači (za 3,5 milijuna kuna godišnje) na oranieama bivšeg PIK. "Belje" zaštićivala pleterom od trstike ili žice, što je znatno poskupljivalo pošumljavanje. Glasovita beljska ograda u dužini od 60 kilometara, služila je zaštiti oranica Poljoprivredno-industrijskog kombinata "Belje". Do izgradnje ograde, štete od divljači prelazile su iznose od 3,5 milijuna kuna godišnje. Danas je ograda u vrlo lošem stanju, djelomično je odnesena (ukradena). Sreća je u nesreći što je populacija divljači u Domovinskom ratu svedena na 10% od one nekadašnje, pa se u dogledno vrijeme ne očekuju veće štete na ratarskim kulturama. Više korisnika istoga lovno-šumskog područja, više nesuglasica i sporova Nakon II. svjetskog rata, nastankom Titove Jugoslavije, lovno-šumskim područjem upravljao je Odjel za šumarstvo pri Državnom dobru "Belje", koje će 1950. godine postati samostalno Lovno-šumsko gospodarstvo "Košutnjak" sa sjedištem u Bilju. Dijelove lovišta koristili su lovačka društva iz Osijeka i Baranje. Redovito se odlazilo na Kopačko jezero u lov na divlje guske, patke i druge močvarice. Visoka divljač bila je rezervirana za poznatije drugove, borce, partijske sekretare, kotarske uglednike i direktore, koji su najčešće bez pitanja odlazili u lovne revire Kopačkoga rita i odstreljivali sve što bi im naišlo pred puščanu cijev. Za organizaciju ekskluzivnijega lova brinuo se LSG "Košutnjak" (kasnije LŠG "Jelen"). Klijentela je bila šarolika, od predsjednika republike, ministara, vojnih atašea, predstavnika konzulata, odličnika stranih država, prinčeva i poznatih europskih biznismena. Ribu su u to vrijeme u Kopačkom ritu lovili ribari Ribarske zadruge iz Kopačeva ,zatim pravo ribolova u određenim granicama imalo je Ribarstvo "Osijek" i Uprava za lovstvo, šumarstvo i ribarstvo iz Apatina (Ribolovna centrala "Apatin"). Pravo na ribolov polagali su i športski ribolovci. Praznikom ili u vrijeme kada "grize riba", ribiči bi zaposjeli gotovo sve bare u ritu, što bi znatno ometalo lovce i njihove goste. Osim ribara i lovaca, mnogi Baranjci su u Kopačkom ritu držali stoku. Posjedovali su svoje kočanje (neka vrsta svinjca) sa stotinjak i više svinja. Svinje u Kopačkom ritu u području Maloga Bajara držali su mještani Sarvaša i Bijeloga Brda. Stoka je boravila u ritu do poplave. Prehranjivala se plodinama raznolikog močvarnoga bilja te puževima, školjkama, žabama i ribom zaostalom u baricama nakon poplave. Samo povremeno bi im vlasnici donosili kukuruz da ne podivljaju. Pitome svinje parile su se s divljima, pa tako i danas, nakon više od 40 godina, lovci nailaze "na prave", divlje, ali bijele veprove. Da se tada kojim slučajem provodila anketa o pravima na Kopački rit i njegove resurse i prouzročene štete u ekosustavu, jedni bi krivili druge. Za nestanak nekih vrsta životinja bili bi krivi lovci, za pojavu babuške i smanjenje populacije šarana krivilo bi se privredne ribare, za uznemiravanje životinja, ometanje lova i drugo krivi bi bili športski ribolovci, za pojave nekih bolesti kod divljači krivicu bi snosili stočari, odnosno svatko bi svakome mogao pripisati neku štetu u ekosustavu. Zaboravili smo spomenuti vodoprivrednike, koji su neumorno gradili (u sveopćem interesu?) nasipe i kanale i uspješno isušivali bare, jezera, kanale, mijenjali korita rijeka, ispravljali prekopima krivine rijeka itd. Njihovim aktivnostima priroda je izgubila oko 44 tisuće hek |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1998 str. 90 <-- 90 --> PDF |
tara, pa se u ozračju suvremene zaštite prirode označuje kao najpogubnije za ZOO rezervat i Park prirode. Do 1952. godine na području Beljskoga lovišta: Kopačkoga rita, Menteša, Petreša, Oršoša, Bude, Kolonce, predjela sadašnjega Parka prirode, nije bilo ni mira za divljač, niti se itko pridržavao lovne etike. Nisu se poštivali zakoni kao što su Zakon o šumama, Zakon o lovu, Zakon o zaštiti prirode, sve dok nije formirana Uprava uzgajališta divljači "Jelen" (od 1959. LŠG "Jelen")." Čini nam se da se osnivanjem Javne ustanove, koncesioniranjem resursa Parka prirode i Kopačkoga rita vraćamo u prošlost, i da je to na neki način uvertira u neko buduće anarhično ozračje i račune koje će opet morati platiti priroda, ekosustav i njegov biljni i životinjski svijet. Jer, kako objasniti da se na području kojim su upravljale "Hrvatske šume" osniva još jedna institucija, Javna ustanova sa svim pravima korišćenja resursa Parka prirode, prava na prihod (čl. 19.). Doduše, znalci tvrde da dobit koju osporava čl. 17. istoga Zakona nije istovjetna prihodu (čl. 19.), odnosno sredstva iz prihoda ostvarenog korišćenjem zaštićenih dijelova prirode imaju točno određenu namjenu, tj. samo za zaštitu prirode i ne mogu se npr. koristiti za povećanje plaće uposlenika(?) Moguće daje tako i da prihode Javne ustanove ograničava zakon, no zato se privatnicima, koncesionarima, zakupcima otvaraju velike mogućnosti. Očigledno je da se povijest ponavlja. Rušenjem jedne institucije (upravljanja) s tradicijom od 300 godina, na putu smo da upropastimo jedno glasovito lovište, ne znajući pritom kako ćemo dalje. Umjesto da smo na lošim iskustvima iz prošlosti nešto naučili, ponovno se ulazi u kolotečinu pogrešaka, nažalost u ovom novom pol itičkom ozračju. Ponovno će ekosustav Kopačkoga rita i njegov biljni i životinjski svijet ispaštati za ljudske nesporazume i neznanja zbog odbacivanja tradicije, nepoznavanja funkcioniranja ekosustava atropogenih utjecaja i sebične i pogubne lokalne politike. Uredbom o osnivanju Javne ustanove razvlašćuju se "Hrvatske šume" na području zaštićenih objekata prirode. U blažem smislu, dosadašnji način upravljanja morat će se prilagoditi zaštiti prirode. U postojeće gospodarske osnove morat će se ugraditi svi zahtjevi zaštite prirode, što će znatno poremetiti sve dosadašnje planove i programe koje su šumari i lovci izradili još za vrijeme okupacije Baranje. LŠG "Jelen" spominjemo u kontekstu integralnog upravljanja lovno-šumskim područjem, koje povijesno proizlazi iz Hcrrschaft "Bellva" Državnog dobra "Belja", isključujući pritom njegov antihrvatski ustroj i ponašanje prema Zagrebu, Zagrebačkom sveučilištu i Hrvatima Optimisti se nadaju da će doći samo do blagog usuglašavanja smjernica gospodarenja šumom i divljači s posebnim naglaskom na zaštitu prirode, i da sve to neće bitno utjecati na dosadašnje prihode i odnose koji su vladali na ovom području. Međutim, stvarnost može biti potpuno drukčija ako se upletu, za sada samo naslućivani i mogući županijski i općinski čelnici, kojima je ponajmanjc stalo do zaštite prirode, a više do iskoristivosti ovoga područja. Za ovu tvrdnju imamo brojne dokaze. Očekivane promjene upravljanja zaštićenim objektima prirode Usuglašavanje; šumarstvo i zaštita prirode Svi poslovi, zadaci i aktivnosti u šumarstvu proizlaze iz (zakonskih propisa) gospodarskih osnova na temelju kojih se podiže, njeguje, zaštićuje i koristi šuma. Upravljanje šumom po gospodarskim osnovama je uhodana praksa na ovom području i sprovodi se već više od 200 godina. Slika 3. Stari brijest (Ulmus campestris L., 1758) u šumi pored lovačkog dvorca "Tikvcš" (Koriscrdo) |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1998 str. 91 <-- 91 --> PDF |
Slika 4. Vrbak u predjelu Nadhata(Kopački rit) zaposjednut gnijezdima velikog vranca (Phalacrocorax carbo sinensis (Blumenbach) 1796-1810. Suvremena zaštita prirode utjecala je na neka dosadašnja načela šumarske teorije i prakse. Primjerice, već se godinama na ovom području zaštićuju prastara stabla Slika 5. Orlovo gnijezdo nakon čiste sječe. Zaštitnici prirode shvatili su to kao izrugivanje zaštiti prirode. Šumski predjel Budvaj, 1989. godina hrasta lužnjaka, zatim hrastovi "žiraši" (za divljač) u poplavnom području, stari brijestovi, vrbaci u kojima gnijezde veliki vranci, čaplje i druge močvarice. Zbog gnijezda sivih čaplji, internom zaštitom izdvojen je jedan cijeli topolik (euroamerička topola, šuma stara sada više od 20 godina), koji je manje-više osuđen na propast. Zbog zaštite rijetkih crnih roda (Ciconia uigra) i orlova štekavaca (Haliaeetus albicilla) izuzimale su se cijele površine gospodarski zrelih sastojina hrasta lužnjaka, u veličini od najmanje jednoga do dva hektara (2 ha, R = 100 m), kako bi se pticama osiguralo gnježđenje. Nadalje, zbog zaštite i zadržavanja visoke divljači (jelenske) neki šumski reviri bili su prepušteni prirodnoj evoluciji, tako da su s vremenom poprimili izgled prašume itd. Ovi primjeri govore nam da će najvjerojatnije i Javna ustanova inzistirati na zaštiti pojedinih vrsta i skupina životinja, te neće dozvoliti upravljanje po postojećim gospodarskim osnovama. U gospodarske osnove, kako smo rekli, ugraditi će se zahtjevi zaštite prirode. Moguće da će površine za zaštitu crnih roda, orlova štekavaca (i drugih orlova), sokola golubaša biti veličine odjela. Govori se i o zaštiti crnih topola (genofonda), koje u pojedinim odjelima izgledaju prekrasno, zdravo, prsni promjer im je veći od 1,5 metra, a visina i više od 32 metra. Krošnje visokih topola često koriste za gnježdenje orlovi štekavci i sokolovi (Falco cherrug). Slika 6. Stara crna topola na kojoj se nalazi gnijezdo orla štekavca (Haliaeetus albicilla (L.) 1758 u krošnji stabala Za pretpostaviti je da će se zbog osobitih estetskih i ekoloških razloga izuzeti od sječe stare hrastove šume Tikveša (G. J. "Dvorac-Siget"), a možda i neke druge šumske površine. Zbog zaštitarskih razloga upitno je podizanje šuma plantažama i općenito korišćenje kultivara topola i vrba. Zaštita prirode utjecat će na planove uzgoja, zaštite i sječa. Vjerojatno će ekonomski najvrijednija stabla biti prepuštena prirodnom umiranju. Inzistirati će se na obnovi mladika (malada) bijele vrbe zbog gnježdenja čaplji i drugih močvarica. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1998 str. 92 <-- 92 --> PDF |
Usuglašavanje; lovstvo i zaštita prirode O obnovi nekadašnjega fonda visoke divljači (jelenske 4.000, srneće 1.200, divljih svinja 2.500, - prebrojavanje u 1991 .g.) postoje dosta oprečna mišljenja. Dok se neki zalažu za obnovu lovišta i gustoću divljači od prije Domovinskog rata (1991-1992.), drugi su mišljenja, a to su prije svega najgrlatiji zaštitnici prirode, da se divljač treba prepustiti prirodnoj selekciji, evoluciji. Po njima, divljač bi u budućnosti trebala biti samo objekt promatranja i istraživanja. Stoga i obnova lovačkih kuća, dvoraca, lovačkih puteva, hranilišta i promatračnica postaje upitna, i prestaje biti obvezom lovstva "Hrvatskih šuma" u obimu koji je planiran. Bez lovaca, posebice onih iz etablissementa europskog političko-prinčevskog okružja koji su redovito posjećivali ovo područje, lovište će izgubiti na značenju (ali i prihod od 1,5 -2 mil. DEM) od prije rata. Koliko će pak nestanak predratne gustoće divljači utjecati na populaciju orlova štekavaca i drugih rijetkih i prorijeđenih grabljivica, teško je reći. Podsjetimo, istraživanja prehrane orlova štekavaca koja su obavljena od 1985. do 1990. godine pokazala su daje uginula divljač (prasci, lanad, odbačene iznutrice u lovu, ranjene ptice močvarice) bilo važan i značajan čimbenik za opstanak ovih ptica. Smanjenje obima poslova u lovstvu sigurno će utjecati na obnovu i oživljavanje naselja Zlatna Greda i Tikveš. Stanovnici sponenutih šumskih naselja, protjerani za vrijeme domovinskoga rata, koji su se nastanili u Osijeku i drugim gradovima Hrvatske, ne namjeravaju se vratiti u lovište prije nego što im se osigura izvor prihoda. Park bez ljudi postat će šumo-šikara, bez nekog posebnog interesa za obične posjetitelje. Bez priliva sredstava neće se moći obnoviti glasoviti lovački dvorac "Tikveš" (ranije Koriserdo), stara lovačka kuća i sve ostale prateće zgrade koje su ovaj objekt činile izuzetnim u Baranji i Slavoniji (vidi "Šumarski list" 12/ 97.). Usudili bi se prognozirati da Država Hrvatska neće, bez obzira na veliku podršku Javnoj ustanovi i njenim ciljevima, moći financirati potrebe Parka, zbog čega će se za relativno kratko vrijeme još više obezvrijediti njegova estetska, kulturološka i materijalna vrijednost. Usuglašavanje; posjetilački turizam i ribarstvo Iako se nismo upoznali s prednacrtom programa zaštite i korištenja resursa Parka prirode, čini se da će pravo ribolova pripasti isključivo općini Bilje, mještanima Kopačeva i Vardarca. Korisne vodene površine Parka su manje nego u Zoorezervatu, ali su ribolovno zanimljive za vrijeme poplave. Kroz Park teče Vemeljski Dunavac, a i Dunav je u blizini. Kao i do rata, ribolov će biti ograničen lovostajama i interesima zaštite prirode. Neki ribolovni reviri, zbog ptica i divljači bit će strože čuvani i vjerojatno isključeni od ribolova o dijelu godine. Kopačevski ribari povremeno će koristiti u izlovu prenamnožene babuške i održavanje plovnosti kanala, posebice Čonakuta, Hulova, Renova, Nađfoka i drugih. Zasada je nepoznanica tko će se baviti posjetilačkim turizmom? Moguće je da će se raspisati natječaj ili će se prepustiti, stoje veća vjerojatnost, za sada nepoznatim županijskim i općinskim moćnicima. Korisnik u turizmu morat će poštivati zakonske propise koji su u nekim svojim dijelovima ograničavajući čimbenik "razvoja". Neće biti dopuštena bilo kakva izgradnja, a moguće je da će se i turistička kuća na Sakadašu, koja je tijekom rata opljačkana i znatno oštećena, premjestiti na neku drugu lokaciju izvan Zoorezervata. Predlaže se i ograničeni broj posjeta i plovila. Svi značajni turistički sadržaji, moteli, recepcije, restorani, tenis i golf igrališta, gradit će se najvjerojatnije na lokalitetu Topolik, pored Stare biljske Drave, u blizini poznate gostionice Cingi-lingi-čarda. Osnivanje Javne ustanove povlači pitanje što sa zaposlenim djelatnicima "Hrvatskih šuma". Mnogi prognanici, a uposlenici "Hrvatskih šuma", ponadali su se da će uspostavom Hrvatske države nastaviti obnašati dužnosti od prije rata, međutim, Javnu ustanovu ne obvezuje ni jedan zakonski akt kojim je prisiljena primiti u radni odnos te iste djelatnike "Hrvatskih šuma", pa to ostaje problem Sindikata i Dragoga Boga. Javnoj je ustanovi prilikom osnivanja dat veći značaj, funkcija i zakonske ovlasti nego što se očekivalo. Ona je trebala obnašati ulogu koordinatora, pomiritelja interesa zaštite prirode, šumarstva, lovstva, ribarstva. Međutim, kako, kada i zašto je nešto izmaklo kontroli, pa sada htjeli mi to priznati ili ne, Javna ustanova "Park prirode Kopački rit" uz svesrdnu potporu zakonskih propisa i podakta Vlade Republike Hrvatske postaje službeno (de jure i de facto) NOVO PODUZEĆE, GOSPODARSTVO ILI TVRTKA, nasljednik nekadašnjega Herrschafta "Bellve", Državnoga dobra "Belje", PIK-a "Belje" LŠG "Jelen", JP "Hrvatske šume" itd., što ne mora biti tako tragično i loše u nekom sveopćem kontekstu unapređenja i korištenja ovoga područja. Javnoj ustanovi bi se možda prilikom određivanja novih granica trebao dodijeliti cjelokupan prostor nekadašnjega "Beljskog lovišta" s cjelokupnim osobljem koji su "Hrvatske šume" preuzele od nekadašnjega LŠPG "Jelen". Zapravo, povijesno gledajući, određena autonomnost upravljanja ovim područjem sa sposobnim upraviteljima, službama i osobljem, doprinjeli su očuvanju ovoga jedinstvenog područja te biljnog i životinjskog svijeta. I na kraju, umjesto zaključka preporuka: 1. Da se pod hitno amandmanom dopuni članak 17. Zakona o zaštiti prirode, umanji uloga ustanove (gospodarstva, tvrtke), a istakne samo uloga koordinatora, pomiritelja interesa zaštite prirode s interesima šumar |