DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1998 str. 92     <-- 92 -->        PDF

Usuglašavanje; lovstvo i zaštita prirode


O obnovi nekadašnjega fonda visoke divljači (jelenske
4.000, srneće 1.200, divljih svinja 2.500, - prebrojavanje
u 1991 .g.) postoje dosta oprečna mišljenja. Dok
se neki zalažu za obnovu lovišta i gustoću divljači od
prije Domovinskog rata (1991-1992.), drugi su mišljenja,
a to su prije svega najgrlatiji zaštitnici prirode, da
se divljač treba prepustiti prirodnoj selekciji, evoluciji.
Po njima, divljač bi u budućnosti trebala biti samo objekt
promatranja i istraživanja. Stoga i obnova lovačkih
kuća, dvoraca, lovačkih puteva, hranilišta i promatračnica
postaje upitna, i prestaje biti obvezom lovstva
"Hrvatskih šuma" u obimu koji je planiran.


Bez lovaca, posebice onih iz etablissementa europskog
političko-prinčevskog okružja koji su redovito
posjećivali ovo područje, lovište će izgubiti na značenju
(ali i prihod od 1,5 -2 mil. DEM) od prije rata. Koliko
će pak nestanak predratne gustoće divljači utjecati
na populaciju orlova štekavaca i drugih rijetkih i prorijeđenih
grabljivica, teško je reći. Podsjetimo, istraživanja
prehrane orlova štekavaca koja su obavljena od
1985. do 1990. godine pokazala su daje uginula divljač
(prasci, lanad, odbačene iznutrice u lovu, ranjene ptice
močvarice) bilo važan i značajan čimbenik za opstanak
ovih ptica.


Smanjenje obima poslova u lovstvu sigurno će utjecati
na obnovu i oživljavanje naselja Zlatna Greda i
Tikveš. Stanovnici sponenutih šumskih naselja, protjerani
za vrijeme domovinskoga rata, koji su se nastanili u
Osijeku i drugim gradovima Hrvatske, ne namjeravaju
se vratiti u lovište prije nego što im se osigura izvor prihoda.
Park bez ljudi postat će šumo-šikara, bez nekog
posebnog interesa za obične posjetitelje. Bez priliva
sredstava neće se moći obnoviti glasoviti lovački dvorac
"Tikveš" (ranije Koriserdo), stara lovačka kuća i sve
ostale prateće zgrade koje su ovaj objekt činile izuzetnim
u Baranji i Slavoniji (vidi "Šumarski list" 12/
97.). Usudili bi se prognozirati da Država Hrvatska
neće, bez obzira na veliku podršku Javnoj ustanovi i njenim
ciljevima, moći financirati potrebe Parka, zbog čega
će se za relativno kratko vrijeme još više obezvrijediti
njegova estetska, kulturološka i materijalna vrijednost.


Usuglašavanje; posjetilački turizam i ribarstvo


Iako se nismo upoznali s prednacrtom programa zaštite
i korištenja resursa Parka prirode, čini se da će pravo
ribolova pripasti isključivo općini Bilje, mještanima
Kopačeva i Vardarca. Korisne vodene površine Parka
su manje nego u Zoorezervatu, ali su ribolovno zanimljive
za vrijeme poplave. Kroz Park teče Vemeljski
Dunavac, a i Dunav je u blizini. Kao i do rata, ribolov će
biti ograničen lovostajama i interesima zaštite prirode.
Neki ribolovni reviri, zbog ptica i divljači bit će strože


čuvani i vjerojatno isključeni od ribolova o dijelu godine.
Kopačevski ribari povremeno će koristiti u izlovu
prenamnožene babuške i održavanje plovnosti kanala,
posebice Čonakuta, Hulova, Renova, Nađfoka i drugih.


Zasada je nepoznanica tko će se baviti posjetilačkim
turizmom? Moguće je da će se raspisati natječaj ili će se
prepustiti, stoje veća vjerojatnost, za sada nepoznatim
županijskim i općinskim moćnicima. Korisnik u turizmu
morat će poštivati zakonske propise koji su u nekim
svojim dijelovima ograničavajući čimbenik "razvoja".
Neće biti dopuštena bilo kakva izgradnja, a moguće
je da će se i turistička kuća na Sakadašu, koja je tijekom
rata opljačkana i znatno oštećena, premjestiti na
neku drugu lokaciju izvan Zoorezervata. Predlaže se i
ograničeni broj posjeta i plovila. Svi značajni turistički
sadržaji, moteli, recepcije, restorani, tenis i golf igrališta,
gradit će se najvjerojatnije na lokalitetu Topolik,
pored Stare biljske Drave, u blizini poznate gostionice
Cingi-lingi-čarda.


Osnivanje Javne ustanove povlači pitanje što sa zaposlenim
djelatnicima "Hrvatskih šuma". Mnogi prognanici,
a uposlenici "Hrvatskih šuma", ponadali su se
da će uspostavom Hrvatske države nastaviti obnašati
dužnosti od prije rata, međutim, Javnu ustanovu ne obvezuje
ni jedan zakonski akt kojim je prisiljena primiti
u radni odnos te iste djelatnike "Hrvatskih šuma", pa to
ostaje problem Sindikata i Dragoga Boga.


Javnoj je ustanovi prilikom osnivanja dat veći značaj,
funkcija i zakonske ovlasti nego što se očekivalo. Ona je
trebala obnašati ulogu koordinatora, pomiritelja interesa
zaštite prirode, šumarstva, lovstva, ribarstva. Međutim,
kako, kada i zašto je nešto izmaklo kontroli, pa sada
htjeli mi to priznati ili ne, Javna ustanova "Park prirode
Kopački rit" uz svesrdnu potporu zakonskih propisa i
podakta Vlade Republike Hrvatske postaje službeno (de
jure i de facto) NOVO PODUZEĆE, GOSPODARSTVO
ILI TVRTKA, nasljednik nekadašnjega Herrschafta
"Bellve", Državnoga dobra "Belje", PIK-a "Belje"
LŠG "Jelen", JP "Hrvatske šume" itd., što ne mora
biti tako tragično i loše u nekom sveopćem kontekstu
unapređenja i korištenja ovoga područja. Javnoj ustanovi
bi se možda prilikom određivanja novih granica trebao
dodijeliti cjelokupan prostor nekadašnjega "Beljskog
lovišta" s cjelokupnim osobljem koji su "Hrvatske
šume" preuzele od nekadašnjega LŠPG "Jelen". Zapravo,
povijesno gledajući, određena autonomnost upravljanja
ovim područjem sa sposobnim upraviteljima,
službama i osobljem, doprinjeli su očuvanju ovoga jedinstvenog
područja te biljnog i životinjskog svijeta.


I na kraju, umjesto zaključka preporuka:


1. Da se pod hitno amandmanom dopuni članak 17.
Zakona o zaštiti prirode, umanji uloga ustanove (gospodarstva,
tvrtke), a istakne samo uloga koordinatora,
pomiritelja interesa zaštite prirode s interesima šumar