DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/1998 str. 92 <-- 92 --> PDF |
Usuglašavanje; lovstvo i zaštita prirode O obnovi nekadašnjega fonda visoke divljači (jelenske 4.000, srneće 1.200, divljih svinja 2.500, - prebrojavanje u 1991 .g.) postoje dosta oprečna mišljenja. Dok se neki zalažu za obnovu lovišta i gustoću divljači od prije Domovinskog rata (1991-1992.), drugi su mišljenja, a to su prije svega najgrlatiji zaštitnici prirode, da se divljač treba prepustiti prirodnoj selekciji, evoluciji. Po njima, divljač bi u budućnosti trebala biti samo objekt promatranja i istraživanja. Stoga i obnova lovačkih kuća, dvoraca, lovačkih puteva, hranilišta i promatračnica postaje upitna, i prestaje biti obvezom lovstva "Hrvatskih šuma" u obimu koji je planiran. Bez lovaca, posebice onih iz etablissementa europskog političko-prinčevskog okružja koji su redovito posjećivali ovo područje, lovište će izgubiti na značenju (ali i prihod od 1,5 -2 mil. DEM) od prije rata. Koliko će pak nestanak predratne gustoće divljači utjecati na populaciju orlova štekavaca i drugih rijetkih i prorijeđenih grabljivica, teško je reći. Podsjetimo, istraživanja prehrane orlova štekavaca koja su obavljena od 1985. do 1990. godine pokazala su daje uginula divljač (prasci, lanad, odbačene iznutrice u lovu, ranjene ptice močvarice) bilo važan i značajan čimbenik za opstanak ovih ptica. Smanjenje obima poslova u lovstvu sigurno će utjecati na obnovu i oživljavanje naselja Zlatna Greda i Tikveš. Stanovnici sponenutih šumskih naselja, protjerani za vrijeme domovinskoga rata, koji su se nastanili u Osijeku i drugim gradovima Hrvatske, ne namjeravaju se vratiti u lovište prije nego što im se osigura izvor prihoda. Park bez ljudi postat će šumo-šikara, bez nekog posebnog interesa za obične posjetitelje. Bez priliva sredstava neće se moći obnoviti glasoviti lovački dvorac "Tikveš" (ranije Koriserdo), stara lovačka kuća i sve ostale prateće zgrade koje su ovaj objekt činile izuzetnim u Baranji i Slavoniji (vidi "Šumarski list" 12/ 97.). Usudili bi se prognozirati da Država Hrvatska neće, bez obzira na veliku podršku Javnoj ustanovi i njenim ciljevima, moći financirati potrebe Parka, zbog čega će se za relativno kratko vrijeme još više obezvrijediti njegova estetska, kulturološka i materijalna vrijednost. Usuglašavanje; posjetilački turizam i ribarstvo Iako se nismo upoznali s prednacrtom programa zaštite i korištenja resursa Parka prirode, čini se da će pravo ribolova pripasti isključivo općini Bilje, mještanima Kopačeva i Vardarca. Korisne vodene površine Parka su manje nego u Zoorezervatu, ali su ribolovno zanimljive za vrijeme poplave. Kroz Park teče Vemeljski Dunavac, a i Dunav je u blizini. Kao i do rata, ribolov će biti ograničen lovostajama i interesima zaštite prirode. Neki ribolovni reviri, zbog ptica i divljači bit će strože čuvani i vjerojatno isključeni od ribolova o dijelu godine. Kopačevski ribari povremeno će koristiti u izlovu prenamnožene babuške i održavanje plovnosti kanala, posebice Čonakuta, Hulova, Renova, Nađfoka i drugih. Zasada je nepoznanica tko će se baviti posjetilačkim turizmom? Moguće je da će se raspisati natječaj ili će se prepustiti, stoje veća vjerojatnost, za sada nepoznatim županijskim i općinskim moćnicima. Korisnik u turizmu morat će poštivati zakonske propise koji su u nekim svojim dijelovima ograničavajući čimbenik "razvoja". Neće biti dopuštena bilo kakva izgradnja, a moguće je da će se i turistička kuća na Sakadašu, koja je tijekom rata opljačkana i znatno oštećena, premjestiti na neku drugu lokaciju izvan Zoorezervata. Predlaže se i ograničeni broj posjeta i plovila. Svi značajni turistički sadržaji, moteli, recepcije, restorani, tenis i golf igrališta, gradit će se najvjerojatnije na lokalitetu Topolik, pored Stare biljske Drave, u blizini poznate gostionice Cingi-lingi-čarda. Osnivanje Javne ustanove povlači pitanje što sa zaposlenim djelatnicima "Hrvatskih šuma". Mnogi prognanici, a uposlenici "Hrvatskih šuma", ponadali su se da će uspostavom Hrvatske države nastaviti obnašati dužnosti od prije rata, međutim, Javnu ustanovu ne obvezuje ni jedan zakonski akt kojim je prisiljena primiti u radni odnos te iste djelatnike "Hrvatskih šuma", pa to ostaje problem Sindikata i Dragoga Boga. Javnoj je ustanovi prilikom osnivanja dat veći značaj, funkcija i zakonske ovlasti nego što se očekivalo. Ona je trebala obnašati ulogu koordinatora, pomiritelja interesa zaštite prirode, šumarstva, lovstva, ribarstva. Međutim, kako, kada i zašto je nešto izmaklo kontroli, pa sada htjeli mi to priznati ili ne, Javna ustanova "Park prirode Kopački rit" uz svesrdnu potporu zakonskih propisa i podakta Vlade Republike Hrvatske postaje službeno (de jure i de facto) NOVO PODUZEĆE, GOSPODARSTVO ILI TVRTKA, nasljednik nekadašnjega Herrschafta "Bellve", Državnoga dobra "Belje", PIK-a "Belje" LŠG "Jelen", JP "Hrvatske šume" itd., što ne mora biti tako tragično i loše u nekom sveopćem kontekstu unapređenja i korištenja ovoga područja. Javnoj ustanovi bi se možda prilikom određivanja novih granica trebao dodijeliti cjelokupan prostor nekadašnjega "Beljskog lovišta" s cjelokupnim osobljem koji su "Hrvatske šume" preuzele od nekadašnjega LŠPG "Jelen". Zapravo, povijesno gledajući, određena autonomnost upravljanja ovim područjem sa sposobnim upraviteljima, službama i osobljem, doprinjeli su očuvanju ovoga jedinstvenog područja te biljnog i životinjskog svijeta. I na kraju, umjesto zaključka preporuka: 1. Da se pod hitno amandmanom dopuni članak 17. Zakona o zaštiti prirode, umanji uloga ustanove (gospodarstva, tvrtke), a istakne samo uloga koordinatora, pomiritelja interesa zaštite prirode s interesima šumar |