DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1998 str. 27 <-- 27 --> PDF |
1. Trinajstić: NOMENKLATURNO-S1NTAKSONQMSK.A REVIZIJA SUBMEDITERANSKH I ŠUMA Šumarski liši br. 3-4, CXXII (1998), 147-154 Shvaćanje da pojedina od crnogoricnih šumskih vrsta ulazi u okvire različitih sintaksona višega ranga nije neuobičajeno, jer npr. jela (Abies alba) na karbonatima izgrađuje šumske zajednice reda Fagetalia, a na silikatima zajednice reda Piceetalia abietis. Slično i obični bor {Pinus sylvestris) ulazi na dolomitima u okvire reda Erico-Pinetalia, a na silikatima, također, u okvire reda Piceetalia abietis (usp. S e i b e r t 1992). Na kraju je potrebno još jednom naglasiti da između redova Erico-Pinetalia i Quercetalia pubescentis, pridržavamo li se standardne florističke metode u analizi šumskih zajednica, postoji vrlo velika povezanost. Samo su razmjerno malobrojne isključive "pinetalne" vrste i nešto brojnije tipične "pubescentalne" vrste. Mnogo je veći broj zajedničkih vrsta, pa to znatno komplicira sintaksonomsku raščlambu onih šumskih zajednica u kojima znatnije učešće imaju takve "tipične" vrste. Samo primjera radi i bjelogorične šume hrastova sa crnim grabom (Querco-Osryetum carpinifoliae) i šume crnoga graba s risjem (Erico-Ostryetum) po svom su flornom sastavu bliže redu Erico-Pinetalia, nego Quercetalia pubescentis. Slična je situacija i s istočnoalpskom zajednicom Cytisantho-Ostryetum. ZAKLJUČAK Šumska zajednica koju na primorskim padinama sjevernog Velebita izgrađuje crni bor bila je prvotno opisana kao as. Pinetum nigrae submediterraneum. Kako ni ime ni opis nisu u skladu s važećim nomenklaturnim propisima, izvršena je nomenklaturno-sintaksonomska revizija navedene šumske zajednice. Ona je opisana pod imenom Ostryo-Pinetum nigrae i uvrštena u svezu Ostryo-Carpinion orientalis, red Quercetalia pubescentis i razred Querco-Fagetea. S obzirom na sveukupni florni sastav as. Ostryo- Pinetum nigrae, kao i na slabu zastupljenost tipičnih LITERATURA Anić , M., 1957: Crni boru sjevernom Velebitu. Glas. Šum. pokuse 13: 461-508. Barkman, J., Moravec, J. & Rauschert, S., 1986: Code of Phytosociological Nomenclature, 2nd ed. Vegetatio67: 145-195. Horvat , I., 1959: Sistematski odnosi termofimih hra stovih i borovih šuma. Biol. Glasn. 12: 1-40. K u š a n, F., 1971: Novo nalazište svojte Sibiraea laevigata subsp. croatica Degen na Velebitu. Acta Bot. Croat. 30: 131-134. Može se stoga postaviti i pitanje autoktonosti crnoborovih šuma na sjevernom Velebitu. Naime, poznato je da su crni bor intenzivnije širili već od 15. stoljeća, a njegovom je širenju pogodovala i antropogena degradacija listopadnih šuma. Sve današnje crnoborove sastojine sjevernoga Velebita, ako se izuzmu poznate crnoborove kulture, očito nisu primarne. One sastojine u kojima je zabilježena bukva, jela, smreka i druge mezofilne vrste svakako su se razvile sekundarno na bukovom ili bukovo-jelovom staništu. Slična će situacija biti i s najtermofilnijim sastojinama na manjim nadmorskim visinama. Međutim, treba naglasiti daje u sklopu crnoborovih sastojina na Visibabi u sjevernom Velebitu otkrivena naša endemična i reliktna vrsta Sibiraea croatica (usp. Kušan 1971), što ide u prilog autoktonosti i reliktnosti bar pojedinih šumskih sastojina, koje na sjevernom Velebitu izgrađuje crni bor. Pojedina su takva uža područja mogla poslužiti kao refugij za preživljavanje nepovoljnih ekoloških uvjeta, iz kojih su se kasnije pojedine vrste, pa tako i crni bor, mogli proširiti i na susjedna, znatno veća područja. Tomu je, osim poboljšanja klimatskih prilika, znatno pridonijela i antropogena degradacija razmjerno skiofilnih listopadnih šuma. Conclusion "pinetalnih" vrsta, može se pretpostaviti da se crni bor u sjevernom Velebitu, pod utjecajem antropogene degradacije, djelomično proširio i na površine prvotno medunčevih šuma na nižim položajima, te bukovih, odnosno bukovo jelovih šuma, na višim položajima. U pogledu autoktonosti šuma crnoga bora na Velebitu, može se zaključiti da su one bar u jednom dijelu svoga areala autoktone i reliktne. To se u prvome redu odnosi na one sastojine u flornom sastavu kojih pridolazi naša reliktna vrsta Sibiraea croatica. - References Seibert, P., 1992: Klasse: Erico-Pinetea Horvat 59. In E. Oberdorfer: Süddeutsche Pflanzengesellschaften ed. 2.4 (Wälder und Gebüsche): 42-52. Trinaj stić , I., 1986: Šume dalmatinskog crnog bora -Pinus nigra Arnold subsp. dalmatica (Vis.) Franco - sredozemnog područja Hrvatske. Poljopr. Šum. (Titograd) 31(4): 43-50. Wendelberger, G., 1963: Die Relikt-Schwarzföhrenwälder des Alpenostrandes. Vegetatio 11:265-287. |