DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1998 str. 41     <-- 41 -->        PDF

Zato postoji samo moralno-stručno opredjeljenje u
izboru naše šumarske politike i naših razvojnih ciljeva.


Minimalni udio šuma u krajoliku, koji još uvijek
jamči ekološku ulogu šume, kreće se od 40 % površine
na više. Sadašnja naša šumovitost od 36, 5 % državne
površine, uz već spomenutu strukturu po stupnjevima
kvalitete šumskog fonda, nameće nam određenje prema
obvezipošumljavanja novih površina i dakako sve
radove na sanaciji postojećih devastiranih šuma.


Šumarstvo Hrvatske mora težiti zaustavljanju propadanja
šuma, povećati temeljnu drvnu zalihu, a lime i
prirast, obaviti rekonstrukciju i pretvorbu degradiranih
šuma u viši, produktivniji i stabilniji uzgojni oblik,
te u zajednici sa cijelim Društvom pošumiti najmanje


200.000 ha šumom neohraslih površina, a kao rezultat
svega toga bit će povećanje etata i rast kvalitete proizvedenih
drvnih sortimenata.
Temeljna politička odrednica ovih ciljeva mora biti
opredjeljenje prema ulaganju na jako dugo vrijeme, tj.
ono, što do sada nismo bili naviknuti činiti.


U idućih 40 godina šumarstvo Hrvatske povećat će
šumske površine, poduzimati mjere za zaustavljanje
propadanja šuma, razumnom politikom etata osigurati
povećanje temeljnih drvnih zaliha i prirasta te povećanje
etata u budućnosti. Samim tim, rasti će i stabilnost
naših šuma, a onda i njihova ekološka funkcija.


Put uzgajanja prirodnih, stabilnih šuma sa zakonitom
strukturom i potrajnošću prihoda osigurava nam
maksimalnu produktivnost, prirodnu obnovljivost i čvrsto
ekološko uporište, bez kojeg bi bilo nemoguće zamisliti
normalan i kvalitetan život na ovim prostorima.


Takav, uistinu ambiciozan program zahtijeva mobilizaciju
šumarske znanosti, šumarske operative i Države.
On istovremeno dugoročno nudi i jamči povećanje
drvnih zaliha, prirasta i etata. Ono što sigurno proizlazi
iz svega je značajan rast zaposlenosti.


Jedino pravo opredjeljenje je ono za dugoročne, ozbiljne
i skupe poslove gospodarenja šumom, ali tada uz
jamstvo potrajnog, utemeljenoga i za generacije zajamčenoga
života u budućnosti.


(završen citat)
Stav šumarske znanosti o ispaši i brstu koza, mogao
bi se sažeti u nekoliko rečenica iz izvornog znanstvenog
rada:


Ispaša i brst koza u šikarama submediteranskog
područja hrvatske (Vlado Topic, Dane Supe)


Citat (3)
Racionalno gospodarenje šumskim fondom na submediteranskom
krškom području Dalmacije ima prioritetan
zadatak ne samo zbog njegove nepovoljne strukture
i golemog prostranstva koje pokriva, nego i zbog
općekorisnih funkcija koje obavlja. Kako se u novije


vrijeme ponovno intenzivira uzgoj koza na tom području,
i to na krajnje ekstenzivan način -pustopašiea, prijeti
iznova devastacija šuma, ali sada s mnogo ozbiljnijim
štetnim posljedicama. Takav način držanja koza
trebalo bi zabraniti, jer je u suprotnosti sa Zakonom o


šumama i Zakonom o stočarstvu.


(završen citat)


Poscgnemo li za podacima o poljoprivrednim površinama
u Hrvatskoj po kategorijama korištenja (SLJH 97),
upasti će nam u oči izrazito krupan podatak o površinama
pašnjaka:


- kod poslovnih subjekata 678.000 ha
- kod individualnih proizvođača
459.000 ha
Ukupno 1.137.000 ha
Umjesto zaključka:
Kako ne bi bili isključivi u raspravi o problemu paše,
žirenja i brsta u (državnim) šumama Hrvatske, sigurno
je da uvijek postoje rješenja koja najmanje destabiliziraju
šumske ekosustave, pa sve do socijalnih ili
političkih potresa na razini Hrvatske.
Upozorit ću samo na neke činjenice:


1.
Da li se ovako velike površine pašnjaka u Hrvatskoj
racionalno ili barem dovoljno koriste za potrebe stočarstva?
2.
Koliko poštivamo smjernice iz Programa razvoja
šumarstva od 1991. do 2025. godine?
3.
Možda bi struka morala pomišljati na izmjene Zakona
o šumama (čl. 45) da se i ta, istina kao izuzetna
mogućnost korišćenja šuma za žirenje, pašu ili brst
isključi.
4.
Nije li prisutnost zaraznih bolesti (svinjska kuga,
bjesnoća) i parazitnih oboljenja (trihinela, salmonela
i dr.) dovoljan razlog da isključimo korišćenje šume
u prehrani domaće stoke?