DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/1998 str. 43 <-- 43 --> PDF |
ČETVRT STOLJEĆA USPJEŠNE REINTRODUKCIJE RISA (Lynx lynx L.) U SLOVENIJU Da danas i Hrvatska, pa i susjedna Bosna i Hercegovina, gotovo nakon stoljetne nenazočnosti imaju risa (Lynx lynx L.) na popisu svojih životinjskih vrsta, zasluga je slovenskih šumara i lovnih djelatnika. U ožujku 1998. navršilo se punih 25 godina od kada je šest riseva, tri mužjaka i tri ženke, 2. ožujka 1973., ispušteno iz karantene na slobodu u revir Trnovcc, u Uzgojnom lovištu "Rog" (danas "Medved") na Kočevskom u Sloveniji. Tim činom se nekada izvorna, u prošlosti istrijebljena vrsta, ponovno našla u društvu ostalih dvaju krupnih predatora- smeđeg medvjeda i vuka. Značenje slovenske reintrodukcijc ogleda se i u činjenici daje to, od sedam poznatih naseljavanja u Srednjoj Europi, najuspješnije od sviju. Slika 1. Zarasle napuštene sjenokoše Kočevske (Slovenija), idealno stanište za rcintroduciranog risa. Foto: A. Frković Vratiti prirodi izgubljenu vrstu Ideja da se pokuša naseliti risa na Kočevskem rodila se ljeti 1972., u već spomenutom Uzgojnom lovištu "Medved" Kočevje. Nju je zapravo prvi započeo Karl Weber iz Švicarske, gost lovišta, koji je "bubu u uho" stavio čelnim ljudima lovišta, direktoru Lađi Švige lju i šumarniku Cirilu Stru m be Iju. Naime 1971. prvo takvo naseljavanje riseva provedeno je baš u Švicarskoj. Rizičnost odluke za "povrat prirodi izgubljene vrste", kada je u pitanju ris, ogledala se ne samo kroz pitanja odakle nabaviti riseve za naseljavanje, odnosno samog financiranja projekta, već ponajprije u nedoumici kako će to primiti lovačka javnost, kojoj uz "sivog razbojnika" vuka, sada unose novog predatora kao ozbiljnog konkurenta za sve prorijeđenije viškove divljači namijenjene odstrjelu. Da se pristupi reintrodukciji, odluka je donesena ujesen iste godine, kada je uprava lovišta angažirala dipl. biologa Janeza Č o p a iz Odsjeka za lovstvo Instituta za gozdno in lesno gospodarstvo u Ljubljani, koji se od prvoga dana aktivno uključio u projekt, izradio elaborat te kasnije po ispuštanju riseva permanentno pratio sva zbivanja s novom mini populacijom riseva na slobodi. Posredstvom Šumarskog instituta u Zbraslavu, rise- vi su nabavljeni u Zoološkom vrtu Stromovka, kod Os- trave u Čehoslovačkoj (danas Slovačka), koji se jedini u Europi specijalizirao za hvatanje i prodaju riseva. U poglavlju "Historijat naseljavanja riseva na Kočevskem" projekta Gozd-Divjad J. Co p je napisao: "U karanteni u zoološkom vrtu čekalo je 6 riseva - 3 mužjaka i 3 ženke, namijenjenih za ispuštanje u gorje Harz u Zapadnu Njemačku. Sretne okolnosti išle su u prilog lovišta u Kočevju: Nijemci se kod kuće nisu mogli dogovoriti da li uzeti i ispustiti riseve ili ne, a stoje bilo vezano uz plaćanje uhvaćenih životinja. Te okolnosti bile su uzrok da je vrlo brzo došlo do sporazuma (i plaćanja) u našu korist. Risevi su umjesto u njemačke šume, prvih dana siječnja 1973. prebačeni zrakoplovom do Zagreba, a zatim prevezeni kamionom do već pripremljene karantene usred šume, blizu lovačke kuće u reviru Trnovec lovišta "Medved ". Dopremljeni risevi bili su uhvaćeni u slobodnoj prirodi u Slovenskom Rudogorju, sastavnom dijelu prostranih Karpata, gdje obitava jedna od najraširenijih populacija te divljači u Europi. Inače središte populacije risa u Slovačkoj, čine zapadni i istočni Beskidi, Visoke i Niske Tatre, Mala i Velika Fatra te spomenuto Slov. Rudogorje, gdje su, na lokalitetu Slovensky Kras, bili uhvaćeni risevi za naseljavanje u Sloveniju. Tu, uz risa, od lovne divljači obitavaju: vuk, smeđi medvjed i divlja mačka od zvjeradi, te jelen obični, srna, uneseni muflon i divokoza od papkara. Cijena riseva fco Stromovka, iznosila je za ženski primjerak 2000 DEM, a za muški 1500 DEM, pri čemu je itekako zaslužan pok. K. We b e r. |