DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1998 str. 43 <-- 43 --> PDF |
ČETVRT STOLJEĆA USPJEŠNE REINTRODUKCIJE RISA (Lynx lynx L.) U SLOVENIJU Da danas i Hrvatska, pa i susjedna Bosna i Hercegovina, gotovo nakon stoljetne nenazočnosti imaju risa (Lynx lynx L.) na popisu svojih životinjskih vrsta, zasluga je slovenskih šumara i lovnih djelatnika. U ožujku 1998. navršilo se punih 25 godina od kada je šest riseva, tri mužjaka i tri ženke, 2. ožujka 1973., ispušteno iz karantene na slobodu u revir Trnovcc, u Uzgojnom lovištu "Rog" (danas "Medved") na Kočevskom u Sloveniji. Tim činom se nekada izvorna, u prošlosti istrijebljena vrsta, ponovno našla u društvu ostalih dvaju krupnih predatora- smeđeg medvjeda i vuka. Značenje slovenske reintrodukcijc ogleda se i u činjenici daje to, od sedam poznatih naseljavanja u Srednjoj Europi, najuspješnije od sviju. Slika 1. Zarasle napuštene sjenokoše Kočevske (Slovenija), idealno stanište za rcintroduciranog risa. Foto: A. Frković Vratiti prirodi izgubljenu vrstu Ideja da se pokuša naseliti risa na Kočevskem rodila se ljeti 1972., u već spomenutom Uzgojnom lovištu "Medved" Kočevje. Nju je zapravo prvi započeo Karl Weber iz Švicarske, gost lovišta, koji je "bubu u uho" stavio čelnim ljudima lovišta, direktoru Lađi Švige lju i šumarniku Cirilu Stru m be Iju. Naime 1971. prvo takvo naseljavanje riseva provedeno je baš u Švicarskoj. Rizičnost odluke za "povrat prirodi izgubljene vrste", kada je u pitanju ris, ogledala se ne samo kroz pitanja odakle nabaviti riseve za naseljavanje, odnosno samog financiranja projekta, već ponajprije u nedoumici kako će to primiti lovačka javnost, kojoj uz "sivog razbojnika" vuka, sada unose novog predatora kao ozbiljnog konkurenta za sve prorijeđenije viškove divljači namijenjene odstrjelu. Da se pristupi reintrodukciji, odluka je donesena ujesen iste godine, kada je uprava lovišta angažirala dipl. biologa Janeza Č o p a iz Odsjeka za lovstvo Instituta za gozdno in lesno gospodarstvo u Ljubljani, koji se od prvoga dana aktivno uključio u projekt, izradio elaborat te kasnije po ispuštanju riseva permanentno pratio sva zbivanja s novom mini populacijom riseva na slobodi. Posredstvom Šumarskog instituta u Zbraslavu, rise- vi su nabavljeni u Zoološkom vrtu Stromovka, kod Os- trave u Čehoslovačkoj (danas Slovačka), koji se jedini u Europi specijalizirao za hvatanje i prodaju riseva. U poglavlju "Historijat naseljavanja riseva na Kočevskem" projekta Gozd-Divjad J. Co p je napisao: "U karanteni u zoološkom vrtu čekalo je 6 riseva - 3 mužjaka i 3 ženke, namijenjenih za ispuštanje u gorje Harz u Zapadnu Njemačku. Sretne okolnosti išle su u prilog lovišta u Kočevju: Nijemci se kod kuće nisu mogli dogovoriti da li uzeti i ispustiti riseve ili ne, a stoje bilo vezano uz plaćanje uhvaćenih životinja. Te okolnosti bile su uzrok da je vrlo brzo došlo do sporazuma (i plaćanja) u našu korist. Risevi su umjesto u njemačke šume, prvih dana siječnja 1973. prebačeni zrakoplovom do Zagreba, a zatim prevezeni kamionom do već pripremljene karantene usred šume, blizu lovačke kuće u reviru Trnovec lovišta "Medved ". Dopremljeni risevi bili su uhvaćeni u slobodnoj prirodi u Slovenskom Rudogorju, sastavnom dijelu prostranih Karpata, gdje obitava jedna od najraširenijih populacija te divljači u Europi. Inače središte populacije risa u Slovačkoj, čine zapadni i istočni Beskidi, Visoke i Niske Tatre, Mala i Velika Fatra te spomenuto Slov. Rudogorje, gdje su, na lokalitetu Slovensky Kras, bili uhvaćeni risevi za naseljavanje u Sloveniju. Tu, uz risa, od lovne divljači obitavaju: vuk, smeđi medvjed i divlja mačka od zvjeradi, te jelen obični, srna, uneseni muflon i divokoza od papkara. Cijena riseva fco Stromovka, iznosila je za ženski primjerak 2000 DEM, a za muški 1500 DEM, pri čemu je itekako zaslužan pok. K. We b e r. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1998 str. 44 <-- 44 --> PDF |
Karantena u Trnovcu (1000 mnm) izrađena je po švicarskom modelu. Predstavljala je ograđeni objekt veličine 10x9x3 m s tri međusobno odvojena prostora (boksa), dimenzije 3x 10x3 m za već ranije u zoološkom vrtu Stromovka, formirane parove. Na taj se način pokušalo da u karanteni (boksu) dođe do parenja, koje se u prirodi odvija od sredine veljače do kraja ožujka. U karanteni Trnovac risevi su hranjeni konjskim i goveđim mesom, domaćom peradi i kunićima. Hranila ih je samo jedna osoba na koju su se ubrzo navikli i na koju nisu "puhali". Nakon 46 dana boravka u karanteni risevima su nakon večernjeg obroka otvorili vrata, i oni su se "po dobrih sto letih" vratili u šume Kočevske. Migracija riseva i zahvati u populaciju Na slobodu ispušteni risevi prvih su se mjeseci pretežito zadržavali na području Roga, kočevske Male gore i Male gore ponad Ribnice, približno 15 km uokrug karantene. Tih se dana samo jedan ris udaljio oko 30 km od mjesta ispuštanja. Kasnija premještanja išla su u svim smjerovima, posebno u pravcu jugozapada prema obližnjem kanjonu Čabranke, gornjem toku rijeke Kupe i Gorskom kotaru. U kolovozu 1973. po prvi je puta viđena ženka s mladima, a godinu dana kasnije registrirano je već 9 mladih, iz čega možemo zaključiti da su se te godine već kotile ženke koje su tu došle na svijet. Slika 2. Ispušteni risovi uhvaćeni u Slov. Rudogorju (Slovačka) pripadaju karpatskoj podvrsti europskog risa (Lynx lynx carpathicus), a odlikuju se naročitom krupnoćom. Na slici odrasli mužjak. Izvor: Knoll Deutschland GmbH, Ludwigshafen Godine 1975., risevi su već zauzeli prostor od oko 64.000 ha s tendencijom daljnjeg širenja. J. Cop tako bilježi daje veličina središnjeg teritorija riseva naseljavanja u Sloveniji iznosila: 1978. godine - 90.000 ha, 1981. g.- 140.000 ha, 1983. g. -200.000 ha, 1989.g.300.000 ha i 1993. g. - 370.000 ha. Tvore ga pretežito šume na Visokom kršu (Kočevska, Notranjska) na nadmorskoj visini od 450 do 1100 mnm. Za uspjeh naseljavanja riseva na Kočevskem, odlučujuće je bilo puštanje riseva na slobodu za vrijeme parenja, do kojeg je došlo u slobodnoj prirodi odmah po ispuštanju. U Austriji primjerice, gdje su risevi bili ispušteni u rujnu (u namjeri da skotne ženke polegu u karanteni), pune dvije godine nije bilo prinova. Iako je prvi ulov risa u Sloveniji zabilježen 7. veljače 1974. g. ili nepunu godinu dana po ispuštanju (radilo se o odraslom mužjaku, jednom od triju unešenih iz Slovačke, koji se uhvatio u stupicu u reviru Mala Gora LD Ribnica), do službene regulacije populacije riseva odstrjelom doći će tek 1978. g. Novim Zakonom o varstvu, gojitvi in lovu divjadi iz 1976. g., ris je zajedno s izvornom divljom mačkom svrstan u popis zaštićene divljači, uz napomenu da temeljem članka 10, stavak 4 istog zakona, resorni ministar iznimno može dozvoliti odstrjel određenog broja divljači navedene u tom članku. Vrata legalnom odstrjelu riseva bila su tako odškrinuta. Tako je već prve 1978/79. g. na molbu Lovske zveze Kočevje, odobren odstrjel 4 riseva, a realizirano 5, 1979/80. odobreno 4, realizirana 3 itd. Slika 3. Prvi ris koji se uhvatio u gvoždja 7. veljače 1974. u lovištu LD Ribnica, jedan je od triju mužjaka koji su dopremljeni iz Slovačke i ispušteni ožujka 1973. na Kočevskem. Ris sije odgrizao prednju desnu šapu s kojom je aktivirao gvoždja. Foto: D. Bojović Najveći ulovi riseva tijekom minulog 25-godišnjeg razdoblja zabilježeni su u 1988/89. g. - 15 grla, u 1990/91. -13,1986/87. -11, 1985/86. - 10 itd. Od godi |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1998 str. 46 <-- 46 --> PDF |
padnici su istočno-karpatskog soja europskog šumskog risa (Z. Mikulić i N. Tvrtković 1982) ili, kako to pojašnjava B. Krystufek (1991), pripadaju karpatskoj podvrsti (Lynx lynx carpathicus), koja se odlikuje posebnom krupnoćom. Dvadeset godina od prvog ulova risa u Hrvatskoj Ispuštanjem triju obitelji riseva slovačke provenijencije iz karantene u Kočevskem, u ožujku 1973., ova je najveća europska divlja mačka, spontanim širenjem nakon gotovo jednog stoljeća, ponovno pristigla u Hrvatsku. Prvi odrasli primjerak osmotren je u gorskoj livadi Lazac u Gorskom kotaru, na području Nacionalnog parka Risnjak, 16. lipnja 1974. Godinu dana ranije, točnije 21. ožujka 1973., predstavnik Instituta za gozdno in lesno gospodarstvo i kasnije voda "Projekta ris", već spomenuti dipl. biolog Janez Čop, na sastanku u Dclnicama upoznao je nazočne šumarske i lovne djelatnike Gorskog kotara o provedenom ispuštanju riseva na slobodu i mogućnosti da ovaj kraj Hrvatske uz izvornog smedeg medvjeda i vuka uskoro dobije i trećeg krupnog predatora - risa. Od tada potpisani kao stručni lovni djelatnik bivšeg Šumskog gospodarstva Delnice, sa zadovoljstvom prihvaća suradnju s ljubljanskim institutom, prikupljajući podatke o tijeku naseljavanja, odstrijeljenim ili na druge načine usmrćenim risevima, štetama i dr. Slika 5. Gorska livada Lazac u NP Risnjak (Gorski kotar) u kojoj je 16. lipnja 1974. osmotren prvi ris u Hrvatskoj nakon ispuštanja triju obitelji riseva u Sloveniji Foto: A. Frković Prvi dokazni primjerak ulovljenog risa u Gorskom kotaru, a otud i u Hrvatskoj, stečen je odstrjelom u lovištu "Snježnik", lokalitet Kašljevac (općina Čabar) točno prije 20 godina ili točnije 27. rujna 1978. Radilo se o odrasloj risovici, staroj dvije godine, mase (bez utrobe) 16 kg. Iste godine, ali neutvrđenog datuma, saznati ću mnogo kasnije, jedan je ris ustrijeljen na Žumberku, lo kalitet Blaževo brdo (danas područje Županije zagrebačke), nedaleko slovenske granice. Već 1979. g. ulovljena su dva risa, 1980. -5, 1981.-9 itd. Kako se areal risa postupno širi na druga gorska područja Hrvatske (Lika, Sjeverni Velebit), tadašnji Savjet za zaštitu prirode Hrvatske 1. lipnja 1982. donosi Odluku o posebnoj zaštiti risa. Njome se ris proglašava posebno zaštićenom životinjskom vrstom i stavlja pod zaštitu Zakona o zaštiti prirode. Od tada se ris u Hrvatskoj lovi na temelju posebnih rješenja Republičkog zavoda za zaštitu prirode (danas Državne uprave za zaštitu kulturne i prirodne baštine), a na prijedlog stalnog Povjerenstva za praćenje populacije risa. Donošenjem novog Zakona o lovu (1994.), ris u Hrvatskoj, protivno očekivanjima, nije uvršten u popis divljači. Pravilnikom o zaštiti pojedinih vrsta sisavaca (Mammalia) od 9. svibnja 1995., Državna uprava za zaštitu kulturne i prirodne baštine proglasila je risa (kao i do tada) zaštićenom životinjskom vrstom na temelju novog Zakona o zaštiti prirode (iz 1994.). Slika 6. Prvi dokazni primjerak ulovljenog risa u Hrvatskoj odstrijeljcn 27. rujna 1978. u lovištu Snježnik, općina Čabar, Županija primorsko-goranska. Risovicu drže lovni djelatnici Šumskog gospadarstva Delnice Josip Malnar st. i Alojzije Frković. Foto: A. Frković |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1998 str. 45 <-- 45 --> PDF |
ne 1978. do zaključno lovne 1996/97. g., u Sloveniji je odstrijeljeno ili na druge načine stečeno (promet, uginuća i dr.) ravno 130 riseva. Računa se da danas (proljeće 1998.) u naših susjeda obitava 50-60 riseva (prema statističkim podacima Lovske zveze Slovenije u proljeće 1997. brojnost im je ocijenjena na 100 grla). Činjenica je da u posljednje tri godine realizacija odstrjelnih kvota zaostaje za onim odobrenim (1994/95. odobreno 9, realizirano 5 riseva, 1995/95. i 1996/97. odnos je bio 5:3), što ima za posljedicu da u minuloj sezoni lova 1997/98. nije bio odobren odstrjel riseva u Sloveniji. Po nekima se to tumači rastom populacije vukova, koji postupno zauzimaju svoja stara obitavališta, potiskujući riscve. Projekt Ris Kočevska Počevši od 1994., na Kočevskem se počelo s telemetrijskim praćenjem riseva. Uz ljubljanski Institut za gozdarstvo in lesarstvo u ovim istraživanjima, pod nazivom "Projekt Ris Kočevska", sudjelovao je i bečki Institut für Wildbiologie und Jagdkunde (nosioci zadatka Petra Kaczensky i Thomas Huber). Tijekom dvije godine koliko su trajala istraživanja, uhvaćeno je i s radio-ogrlicama obilježeno 5 odraslih riseva (prvi je ulovljen i obilježen 30. siječnja 1994.) te 7 mladih životinja, koje su obilježene samo usnim markicama. Na 70.000 ha velikom istraživačkom području na jugozapadu Slovenije, na pet obilježenih odraslih riseva izračunato je da veličina areala njihove aktivnosti iznosi od 13.200 do 22.200 ha, uz napomenu da se u vrijeme parenja taj areal gotovo udvostručuje. Krajnje točke areala aktivnosti jednog odraslog samca iznosile su puna 34 km. Ris je bio ulovljen i obilježen radio-ogrlicom na visoravni Stojna, oko 4 km sjeverno od Kočevske Reke, a njegova nazočnost evidentirana je i na hrvatskoj strani u lovištu "Risnjak", delničke Uprave šuma. Na projektu telemetrijskog istraživanja riseva sa slovenske strane sudjelovao je mladi istraživač Cvetko Stani š a, dipl. inž. šumarstva, koji je za svoj diplomski rad iz tog područja primio prestižnu Prešernovu nagradu. Prema njegovim riječima projekt je pored spomenutih rezultata otvorio i brojna nova pitanja. Je li ris zaista kriv za niže brojno stanje srneće divljači posljednjih nekoliko godina, ili tome "kumuju" lošiji prehrambeni odnosi (znatno veći udio suvislih šuma, bez šumskih čistina i grmlja, veća brojnost jelenske divljači...)? Kako je jaka konkurencija u prehrani između tri velika predatora, risa, vuka, medvjeda pa i druge zvjeradi? Postoji li povezanost među brojnosti tih triju predatora? Što je sa zdravstvenim stanjem populacije risa u Sloveniji imajući na umu daje nastala od samo triju parova slovačke provenijencije? Slika 4. Istraživači Projekta Ris Kočevska pri opremanju uspavanog risa s radio-ogrlicom. Foto: P. Kaczensky Zagovornik je izrade management plana za sva tri krupna predatora, a koji bi sadržavao gospodarenje i aktivnu zaštitu tih vrsta. Kako je Slovenija relativno mala zemlja za dugoročni opstanak stabilne populacije velikih zvijeri, S tan i š a je mišljenja daje bez suradnje sa susjednim državama, poglavito s Austrijom i Hrvatskom, njihov opstanak nesiguran. Na problem prostorne i genetske izoliranosti sadanje populacije riseva ukazao je već ranije J. C o p. Kako se s istim problemom bore i ostale europske zemlje koje su. naselile risa, rješenje vidi u međusobnoj prisnoj suradnji i nastojanjima da što prije dođe do spajanja danas izoliranih populacija. U Europi žive dvije vrste risa. Pored nama najbližeg europskog risa (Lynx lynx L.), čija najmanja podvrsta ili dinarski soj risa i danas obitava u Grčkoj, Makedoniji i Kosovu, a najkrupnija ili karpatska na Karpatima, poznamo i pirinejskog risa (Lynx pardina) koji, kako mu i samo ime kazuje, naseljava Pirinejski poluotok. Ispušteni risevi u Sloveniju uhvaćeni u Slov. Rudogorju, pri |