DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1998 str. 44 <-- 44 --> PDF |
Karantena u Trnovcu (1000 mnm) izrađena je po švicarskom modelu. Predstavljala je ograđeni objekt veličine 10x9x3 m s tri međusobno odvojena prostora (boksa), dimenzije 3x 10x3 m za već ranije u zoološkom vrtu Stromovka, formirane parove. Na taj se način pokušalo da u karanteni (boksu) dođe do parenja, koje se u prirodi odvija od sredine veljače do kraja ožujka. U karanteni Trnovac risevi su hranjeni konjskim i goveđim mesom, domaćom peradi i kunićima. Hranila ih je samo jedna osoba na koju su se ubrzo navikli i na koju nisu "puhali". Nakon 46 dana boravka u karanteni risevima su nakon večernjeg obroka otvorili vrata, i oni su se "po dobrih sto letih" vratili u šume Kočevske. Migracija riseva i zahvati u populaciju Na slobodu ispušteni risevi prvih su se mjeseci pretežito zadržavali na području Roga, kočevske Male gore i Male gore ponad Ribnice, približno 15 km uokrug karantene. Tih se dana samo jedan ris udaljio oko 30 km od mjesta ispuštanja. Kasnija premještanja išla su u svim smjerovima, posebno u pravcu jugozapada prema obližnjem kanjonu Čabranke, gornjem toku rijeke Kupe i Gorskom kotaru. U kolovozu 1973. po prvi je puta viđena ženka s mladima, a godinu dana kasnije registrirano je već 9 mladih, iz čega možemo zaključiti da su se te godine već kotile ženke koje su tu došle na svijet. Slika 2. Ispušteni risovi uhvaćeni u Slov. Rudogorju (Slovačka) pripadaju karpatskoj podvrsti europskog risa (Lynx lynx carpathicus), a odlikuju se naročitom krupnoćom. Na slici odrasli mužjak. Izvor: Knoll Deutschland GmbH, Ludwigshafen Godine 1975., risevi su već zauzeli prostor od oko 64.000 ha s tendencijom daljnjeg širenja. J. Cop tako bilježi daje veličina središnjeg teritorija riseva naseljavanja u Sloveniji iznosila: 1978. godine - 90.000 ha, 1981. g.- 140.000 ha, 1983. g. -200.000 ha, 1989.g.300.000 ha i 1993. g. - 370.000 ha. Tvore ga pretežito šume na Visokom kršu (Kočevska, Notranjska) na nadmorskoj visini od 450 do 1100 mnm. Za uspjeh naseljavanja riseva na Kočevskem, odlučujuće je bilo puštanje riseva na slobodu za vrijeme parenja, do kojeg je došlo u slobodnoj prirodi odmah po ispuštanju. U Austriji primjerice, gdje su risevi bili ispušteni u rujnu (u namjeri da skotne ženke polegu u karanteni), pune dvije godine nije bilo prinova. Iako je prvi ulov risa u Sloveniji zabilježen 7. veljače 1974. g. ili nepunu godinu dana po ispuštanju (radilo se o odraslom mužjaku, jednom od triju unešenih iz Slovačke, koji se uhvatio u stupicu u reviru Mala Gora LD Ribnica), do službene regulacije populacije riseva odstrjelom doći će tek 1978. g. Novim Zakonom o varstvu, gojitvi in lovu divjadi iz 1976. g., ris je zajedno s izvornom divljom mačkom svrstan u popis zaštićene divljači, uz napomenu da temeljem članka 10, stavak 4 istog zakona, resorni ministar iznimno može dozvoliti odstrjel određenog broja divljači navedene u tom članku. Vrata legalnom odstrjelu riseva bila su tako odškrinuta. Tako je već prve 1978/79. g. na molbu Lovske zveze Kočevje, odobren odstrjel 4 riseva, a realizirano 5, 1979/80. odobreno 4, realizirana 3 itd. Slika 3. Prvi ris koji se uhvatio u gvoždja 7. veljače 1974. u lovištu LD Ribnica, jedan je od triju mužjaka koji su dopremljeni iz Slovačke i ispušteni ožujka 1973. na Kočevskem. Ris sije odgrizao prednju desnu šapu s kojom je aktivirao gvoždja. Foto: D. Bojović Najveći ulovi riseva tijekom minulog 25-godišnjeg razdoblja zabilježeni su u 1988/89. g. - 15 grla, u 1990/91. -13,1986/87. -11, 1985/86. - 10 itd. Od godi |