DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1998 str. 47 <-- 47 --> PDF |
Kažimo na kraju da u Crvenoj knjizi životinjskih svojti Republike Hrvatske-Sisavci (Zagreb 1994.), ris uživa status rijetke vrste. Izvori 1. Čop, J., 1994.: Spremljanje naselitve risa (Lynx lynx L.) v Sloveniji 1973-1993. Projekt Gozd-Divjad. Gozdarski institut Slovenije Ljubljana. 2. Čop, J., 1995.: Po dvehdesetletjih od naselitve risov v Sloveniji. Lovec 6, str. 231 -238. 3. Frković , A., 1973.: Ali je ris dobrodošcl v Gorskem kotarju? Lovec 8, str. 231-238. 4. Frković , A., 1978.:Unatoč zaštićenosti odstrjeljen prvi ris. Drvosječa 82, str. 23. 5. Krystufek, B., 1991.: Ris - Lynx lynx (Linnaeus 1758). Sesalci Slovenije, Ljubljana, str. 227-229. 6. Mirić,Đ., 1972.: Morfometrijske karakteristike risa iz Jugoslavije. Simpozijum o lovstvu, Beograd, str. 60-70. KNJIGE T ČASOPISI 7. Mikulić,Z.,Tvrtković,N., 1982.: Život s prirodom. Ris. Priroda 2, str. 60-61. 8. Stani ša, C, 1996.: Ko umolknejo telemetrični signali. Lovec 9, str. 345-347. 9. Staniša, C, Huber, T., 1997.: Kolikšen je življenski prostor največje evropske mačke. Lovec 2, str. 59-62. 10. St an i š a, C, 1998.: Četvrt stoletja po naselitvi risa v Sloveniji (umnoženo kao radni materijal). 11. Strumbelj, C, 1994.: Na Kočevskem smo pričeli raziskavami risa s pomočjo telemctrije. Lovec 4, str. 144-145. 12. Str umbel j , C, 1998.: Od sedmih najuspješnejša v Evropi. Ob 25-letnici vrnitve risa v Slovenijo najuspešnejše akcije slovenskega lovstva. Lovec 3, str. 96. Alojzije Frković MEDVJED - DRAGULJ HRVATSKE PRIRODNE BAŠTINE Nakon, grafički uspjelog i već gotovo raspačanoga plakata S.O.S. - MEDVJED iz veljače 1997., krajem veljače ove godine, u ruke je dijela naših šumarnika, lovaca i školske mladeži došao novi poučni letak Medvjed - dragulj hrvatske prirodne baštine, propagirajući i na taj način učinkovitiju zaštitu ugroženog europskog smedeg medvjeda. Kao izdavači letka - prospekta potpisani su Ministarstvo znanosti i tehnologije Republike Hrvatske (u okviru projekta "Velike zvijeri Hrvatske"), European Natural Heritage Fund i International Bear Association "John Sheldon Bevins Memorial Foundation". Autor teksta, idejnog rješenja i većine slikovnih priloga, posebno uspjelih snimaka medvjeda te željenog i neželjenog "ambijenta" u kojem živi ovaj "najveći od trojke s vrha piramide", naš je uvaženi znanstvenik- medvjedolog prof dr. Đuro Hub er s Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Prospekt je tiskan u nakladi od 2000 primjeraka, a tiskala ga je tiskara "Impress" iz Zagreba. Ponovivši već znanu brojku od procijenjenih 400 grla medvjeda u gorskoj Hrvatskoj, a ta brojka odgovara kapacitetu raspoloživog staništa te je više-manje stabilna u posljednjih četvrt stoljeća, autor upozorava daje usprkos tomu budućnost medvjeda u našoj zemlji nesigurna. Što to ugrožava stabilnost populacije medvjeda u Hrvatskoj? U prvom redu to su razne promjene u staništu, potom pojačani odstrjelni zahvati i konačno krivolov! Loše gospodarenje prebornim šumama Svojevremeno široko rasprostranjen grupimičan i skupinast preborni način gospodarenja mješovitim sastojinama Gorskoga kotara, (sječa dogola u krugove veličine 0,2 - 0,4 ha s pošumljavanjem kruga smrekovim sadnicama) i konverzije, učinile su da su se na uštrb zrele bukve stale povećavati površine pod smrekom. Valja naime znati daje plod bukve tzv. "bukvica" glavna medvjeda hrana, koja pospješuje stvaranje prijeko potrebnih rezervnih masti za nesmetano zimsko brloženje medvjeda. Nasreću, s tim se načinom gospodarenja u novije vrijeme prekinulo (doduše ne zbog medvjeda već zbog šume!), čime je anuliran jedan od glavnih čimbenika promjene u staništu. Ostaju još dva, šumske prometnice i smetlišta u šumi. Dok je početkom 1980. prosječna otvorenost gospodarskih šuma u tadašnjem Šumskom gosporstvu Delnice (87.086 ha) iznosila 17,6 km/1000 ha danas je ona (1998.) dostigla brojku od gotovo 21,5 km/1000 ha. U razdoblju od 1960. do 1969. na području Gorskog kotara i dijela Hrvatskog primorja izgrađeno je 182 km šumskih cesta, a u sljedećem 10godišnjem razdoblju (1970-1979) novih 296 km ili prosječno godišnje 29,6 km*. Zbornik Šumsko gospodarstvo Delnice 1960-1980. Delnice 1981. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1998 str. 48 <-- 48 --> PDF |
Ako tome dodamo sekundarne šumske prometnice, šumske vlake po kojima se više ne kreću konji nego traktori, onda svakom mora biti jasno do koje je mjere to komadanje staništa, uz buku i druge opasnosti, naškodilo medvjedu. Divlja pak smetlišta u šumi, upozorava dr. H u b e r, "izuzetna su opasnost, jer se tamo medvjedi navikavaju na hranu iz ljudskih izvora, te gube strah od čovjeka. Medvjed koji ne bježi od čovjeka potencijalno je opasan, jer većina ljudi ne zna kako se ponašati u takvim situacijama. Takve medvjede ljudi češće susreću, pa stječu pogrešan dojam o "prenamnoženosti" medvjeda ". Medvjed i čovjek Uz pojačani odstrjel svake godine sve više medvjeda stradava u prometnim nezgodama. Tako je primjerice od 1986. do 1995. samo u Gorskom kotaru stradalo u prometu 48 medvjeda (25 od vlaka i 13 od automobila) ili 18 % ukupne smrtnosti medvjeda na ovom području. "Zeleni mostovi" na poznatim premetima divljači, pa tako i medvjeda, nameću se kao nužnost. Kao lovna divljač medvjedi se u Hrvatskoj u okviru Zakona o lovu i važećih lovnogospodarskih osnova nesmetano odstreljuju. No, njihova je prava vrijednost, poruka je prospekta, daleko iznad cijene trofeje, lubanje i krzna. Danas sve više ljudi dolazi da bi pokušalo vidjeti medvjeda u njegovom prirodnom staništu, a ne mali broj europskih zemalja poduzima skupe i nesigurne projekte vraćanja medvjeda u svoja već narušena staništa. Kako se u nas s vremena na vrijeme u dnevnom tisku pojavi po koja vijest o napadu medvjeda na ljude, dobro je upamtiti što prof. dr. Đuro H u b e r piše u prospektu pod naslovom Medvjed i čovjek. "Medvjedi ne napadaju ljude. Oni se sklanjaju i od pogleda čovjeka. Tijekom stoljeća istrebljivanja naučili su da su za njih ljudi jedina opasnost. Ipak, u nekim vrlo posebnim okolnostima, medvjed može osjetiti da mu je aktivna obrana jedini izlaz iz dane situacije. Ako je medvjed "pritiješnjen " iznenadnim susretom, ranjen ili ako majka s mladima ne vidi siguran uzmak, može pokušati maknuti čovjeka sa svoga puta. Treba sve poduzeti da se takve situacije izbjegnu, a snagu i brzinu medvjeda treba poštivati. Pri hodanju staništem medvjeda, gdje je zbog guste vegetacije ili neravnog terena vidljivost ograničena, treba biti dovoljno glasan da vas medvjed može čuti na udaljenosti do oko 30 metara. Ako spazite medvjeda, nemojte mu pokušavati prići . Promatrajte ga i slikajte s udaljenosti. U slučaju susreta na blizinu nemojte bježati već se samo pomaknite toliko da medvjedu date prostora za uzmak i govorite mirnim glasom da mu pomognete da se orijentira. Nikada ne hranite medvjeda i ne ostavljajte jestivi otpad u njihovom staništu " Stoga ću ovo kratko predstavljanje uspjelog prospekta MEDVJED završiti s porukom otisnutoj na naslovnici: ČUVAJTE GA I DIVITE MU SE S OPREZOM! Zainteresirane šumarske organizacije i pojedinci prospekt Medvjed - dragulj hrvatske prirodne baštine, mogu naručiti u Zavodu za biologiju Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Heinzelova 55, 10000 Zagreb ili na broj telefona 01 /2390-141 Alojzije Frković |