DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1998 str. 46     <-- 46 -->        PDF

D. Getz: ZAŠTITA PRIRODE BELJSKOGA LOVIŠTA (PARKA PRIRODE I ZOP REZERVATA "KOPAČKI RIT") Šumarski list br. 5-6, CXXI1 (1998), 245-260
Slika 1. Dvorac u Bilju, nekadašnje sjedište Beljskog vlastelinstva.
Kasnije Mađarski muzej (Biološka stanica) i O.N. Institut
LŠG "Jelen"


njegove carske visosti nadvojvode Albrechta,*5,
Beč, 1883.godine" koji je često koristio Mojsisovics i
drugi prirodoslovci toga vremena. Drugi rad je rad
Josepha Payra (1954)*6 "Opis Vlastelinstva "Bellya" iz
1824. godine, s puno korisnih podataka. Sa stajališta
ekologije, vrlo je zanimljiv iskaz površina, opis nekih i
danas postojećih lokaliteta u Kopačkome ritu. Opisuje
šume, vrste drveća, divljač i ptice. Dok još nisu bili izgrađeni
glavni nasipi, Dunav je redovito poplavljivao
veći dio posjeda (oko 55.000 kj). Na "otoku"*7 Petrešu
živjelo je 60-80 jelenske divljači i mnogo barskih ptica.


Zvanično o zaštiti prirode u Europi, u okvirima zakonske
regulative, može se govoriti tek od 1853. godine
kada je francusko Zakonodavno vijeće Druge
Republike (Napoleona III) šumu Fontainebleau kraj
Pariza proglasilo rezervatom prirode. Dvadeset godina
kasnije (1872) Amerikanci proglašavaju područje
Yellowstone nacionalnim parkom. Međutim, to
promotivno vrijeme početka zaštite prirode bilo je još


*5 Nadvojvoda Albrecht Teschen - Habsburg (1817-1895) posjednik
Vlastelinstva "Bcllyc", vojskovođa, vojni inspektor. Zajedno s
Radctzkyjem (Johann Joseph, 1766-1858) austrijskim feldmaršalom
bio je u vojnom pohodu u Italiji (Custozze, Novare). Obnašao
je dužnost Generalnoga guvernera u Ugarskoj (1851-1860). Nakon
Revolucije 1848. i uspostave Austro- Ugarske Monarhije biva degradiran
na dužnost generalnoga vojnog inspektora.


*´´ Iako je ovo nesumnjivo originalno djelo koje je preveo August
Horvat 1954. godine, original nije pronađen. Navodno se nalazi u
posjedu obitelji Pcšić (Beli Manastir) s ostalom arhivskom dokumentacijom,
koju je jedan od članova obitelji prikupljao u Pcčuhu i
Budimpešti za PIK"Beljc".


*´ Najvjerojatnije daje u prošlom stoljeću Petreški kanal bio moćan
vodotok koji je oplakivao današnji Petreš, pa je on ličio na neku izdvojenu
površinu, nalik "otoku" ili na veliku dunavsku "adu"
(sprud).


Slika 2. Obitelj Fridricha Habsburga Sasko-Tešenskoga (1856-1936)


i njihovi prijatelji. Prvi s desna: Fridrich, četvrti (gospodin s


bradom) šumar Phcnnigberger.


daleko od ovoga kraja i ljudi i njihove svijesti. U to vrijeme
Kopački rit našao se u opasnosti da se promjeni i
nestane. Gradnja glavnih obrambenih nasipa, "Zmajevac-
Kopačevo" i drugih bila je u tijeku (Maj s toro vić,
1988). Bagerima i drugim strojevima presjecani
su dunavski meandri, kako bi se riječni tok usmjerio u
pravac; obala bi se nakon toga učvršćivala kamenom i
drugim materijalom. Mogućnost razlijevanja rijeka postojala
je sve manja, a silina toka kroz zaobalje sve
slabija. U branjenom području prokopavali su se melioracijski
kanali, kojima se postupno isušivalo tlo.
Jedna za drugom nestajale su poznate bare, jezera i ritovi,
koji bi zatim bili preorani i zasijani poljodjelskim
kulturama.


Izgradnja nasipa započetih još u 18. stoljeću postepeno
se tijekom druge polovice 19. stoljeća privodila
kraju. Za nepunih 160 godina Dunav je dobio novo korito;
razlijevanje rijeke ograničeno je na pojas zaobalja,
čija širina od mađarsko-hrvatske državne granice do
ušća Drave varira od 0,4 km do 12,5 km. Računa se da
je izgradnjom nasipa područje slobodnoga razlijevanja
rijeka Dunava i Drave umanjeno za 44.000 hektara
(Getz, 1988). S druge strane tok rijeke Dunav od državne
granice do ušća Drave skraćen je za 19 kilometara.
Međutim, posljedice gradnje nasipa na ekosustav
Kopačkoga rita nisu se još dugo zapažale, tako da su
ondašnji sakupljači životinja, lovci, istraživači bili
oduševljeni bogatstvom i raznolikošću živoga svijeta i
nisu isticali ovaj problem bitnim.


Brojnost i raznolikost ptica močvarica,: gnjuraca
(Podicipedidae), čaplji (Ardeidae), ibisa i žličarki
(Threskiornithidae), divljih pataka i gusaka (Anatidae),
liskarica (Rallidae), vivčarica (Charadriidae), šljukarica
(Scolopacidae), galebova (Laridae), čigri {Sternidae)
te orlova i sokolova (Falconiformes) i ostalih močvarica,
bila je još uvijek impresivno velika. O tome u