DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1998 str. 50 <-- 50 --> PDF |
D. Getz: ZAŠTITA PRIRODE BELJSKOGA LOVIŠTA (PARKA PRIRODE I POS. ZOO REZERVATA "KOPAČKI RIT") Šumarski list br. 5-6, CXXII (1998), 245-260 poticala, i nesvijesni toga, oni bi joj se ponovno vraćali čim bi im se pružila prilika. Za uzgoj i zaštitu jelenske divljači, njeno rasplođivanje i ostvarenje trofeja vrhunske ljepote i vrijednosti, nesumnjivo velike zasluge ima Koloman Schaler . Na "Belju" je započeo raditi još u vrijeme nadvojvode Fridricha. Pažljivim praćenjem razvoja pojedinih vrijednijih grla, ali i cijele populacije jelenske divljači te selekcijom svih trofejno lošijih jedinki, uspio je uzgojiti jelene vrhunske ljepote rogovlja. Nažalost, nije bio vičan pisanju pa nije ostavio nijedan pisani rad.*25 Jedan od Schalerovih pomoćnika bio je Ferdo Sti le n t i ć . Za razliku od Schalera, Sulentić (1988) je bio dobar pisac. Svoje službovanje u lovištu "Belje" (od 1935-1938 i od 1946-1948) susrete s divljim životinjama, prirodom i ljudima koji su u to vrijeme živjeli, opisao je u prigodnim publikacijama "Lovačkoga vjesnika" i drugim časopisima. Pod kraj života (1988), u vlastitom izdanju tiskana je knjiga "Na šumarskim i lovačkim stazama". Nekoliko poglavlja knjige posvećeni su i lovištu, ljudima i događajima, u koje se nažalost, često uplitala politika, bacajući tamnu sjenu na idiličnu sliku prirode, divljači i svih onih čulnih uprizorenja ovoga kraja. BIOLOŠKA STANICA "ALBERTINA", "BELJE" ZA VRIJEME KRALJEVINE MAĐARSKE od 1941 do 1944. godine Za razvoj znanosti i zaštite prirode, od posebne je važnosti bilo osnivanje biološke stanice u Bilju. Naime, u travnju 1941. godine, Baranju i Vojvodinu zaposjela je vojska Kraljevine Mađarske. U činu pukovnika četvrte pukovnije vratio se Albrecht Habsburg Tescheni, nepriznati vlasnik Beljskoga veleposjeda*26 (Nova k o v i ć, 1986), nadajući se povratu imovine oduzetu Saint-Gcrmanskim mirovnim ugovorom 1920. godine. Princ Albrecht bio je osnivač Biološke stanice "Albertina", koja je djelovala u okviru Mađarskoga narodnog muzeja iz Pešte, sa sjedištem u dvorcu Eugena Savojskoga u Bilju. Biološka stanica "Albertina"okupila je, za ono vrijeme, vrlo poznate mađarske biologe, specijaliste za pojedina znanstvena područja, koji su ubrzo započeli s istraživanjima. Homo n a y Nandor, ornitolog, napisao je izvrstan rad o orlovima štekavcima i crnim rodama, kao i pregled ekoloških prilika na poplavnom području Kopačkoga rita. Woynarovich E., istraživao je ekološke čimbenike (temperaturu, prozirnost, boju, kemizam) vode Kopačkoga i Biljskoga jezera, Drave i Dunava u odnosu na opstojnost praživotinja, kolnjaka, rakova i nekih vrsta kukaca (Chironomus); Pongratz Sandor, bavi se vretencima (Odonata) i ravnokrilasima (Orthopteroida). Evidentirao je 40 vrsta; Hortobagyi Tibor, nadovezao se na istraživanja Woynarov i c s a, istraži vao je fitoplanktonske alge; zabilježio je 172 vrste od kojih neke koje nisu bile na popisu flore Ugarske; S z e n t 1 vany Joszef, skupljao je leptire na hrvatskoj strani Drave; na "Belju" je u pet dana ulovio i odredio 60 vrsta leptira; S z e 1 e n y i Gustav, istraživao je faunu gnijezda bijele pliske (Motacilla alba), bijele rode i domaćeg goluba; posebno je opisao vrstu kukca (Cephalonomia nidicola); Szekessy Vilmos, bavio se faunom gnijezda bijele rode; pronašao je 94 vrste beskralježnjaka. Wagn e r Janos, u jednom radu opisuje velikoga puža Kopačkog rita (Viviparus hungaricus), a u drugom stradanja ptica od školjki; Rotaride s Miliary, napisao je kraći rad o ribarstvu; osvrnuo se na ulov velike morune (Huso huso) i hibride riba; B o ro s Adam, opisuje kijevsku koprivu (Urtica kioviensis) i njezina nalazišta. Osnivanje Biološke stanice bio je prvi ozbiljniji znanstveni napredak na ovom području, nažalost kratkotrajan, jer su već krajem mjeseca studenog (27. 11. 1944) Baranju okupirali Titovi partizani i neke jedinice Crvene armije. Nadvojvoda Albrecht, kao i mnogi drugi plemići napustili su Baranju i Mađarsku i potražili utočište u prekomorskim zemljama Latinske Amerike. Umro je u Argentini 1955. godine. Za to vrijeme Dvorac i Muzej su opljačkani, nestao je cjelokupan inventar, te biblioteka zajedno s preostalim dermoplastičnim preparatima životinja. Do 1944. godine tiskanje samo jedan broj časopisa "Albertina", dvojezično na mađarskom i njemačkom jeziku. S današnjeg gledišta, ovi znanstveni radovi i danas predstavljaju osnovna počela za daljna istraživanja na ovom području. Iako ne raspolažemo nekim zvaničnim dokumentima, nekom naredbom, ukazom i sličnim zakonodavnim aktom Kraljevine Mađarske o zakonskoj zaštiti ovoga područja, što ne isključuje njegovo postojanje, pretpostavka je daje Albrecht ponukan primjerima iz drugih europskih zemalja (ili zbog nekog drugog raz "´ Navodno je postojala knjiga odstrjela divljači i popis lovaca koja je izgubljena. Moguće da se nalazi kod obitelji Ivana lsakovića u Beogradu "26Saint-Germainskim ugovorom o miru između Kraljevine SHS i Mađarske i razgraničenju, veći dio posjeda "Bclja" pripao je Kraljevini SIIS. Nezadovoljan takovim ishodom Fridrich je tužio Kraljevinu SMS Međunarodnom sudu i tražio povrat imovine koja mu nakon presude nije vraćena. Nadajući se povratu imovine. Albrccht upućuje zamolbu ministru pravosuđa Bardossyiju, koji 1942. godine donosi rješenje kojim se Državno dobro "Belje" prenosi s državnog erara Kraljevine Jugoslavije na državni erar Kraljevine Mađarske zbog čega nastaje imovinsko-pravni spor s Albrechtom koji nije riješen do završetka Drugog svjetskog rata. |