DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1998 str. 62     <-- 62 -->        PDF

Kako je pitanje utvrđivanja pravog počinitelja štete,
pesebice kad se radi o tri krupna predatora -vuku,
risu i smedem medvjedu, čije tragove na žrtvi i oko nje
možemo lako zamijeniti s tragovima drugih grabežljivaca,
poput lisice, čaglja ili krupnog domaćeg psa,
Upravi za zaštitu kulturne i prirodne baštine bila je
glavna briga kako osposobiti stručne osobe koje obavljaju
očevid da znalački i pouzdano po tragovima i
znacima prepoznaju počinitelja štete. To je posebice
došlo do izražaja kada je uz risa i divlju mačku, i do tada
omraženi vuk došao na popis posebno zaštićenih životinjskih
vrsta (1995.), buduću da se glavnina budućih
šteta očekivala upravo od tog predatora.


Uz održana dva stručna seminara (prvi u NP Risnjak
u Crnom Lugu siječnja 1996. i drugi u NP Krka u Novigradu
i Šibeniku u srpnju 1997.)´, zacijelo najveća pomoć
ovlaštenim vještacima ali i šumarima, lovcima,
veterinarima kao i svima onima koji se u svom radu
susreću s problematikom identifikacije predatora, pristigla
je objavom brošure "Čije je to djelo?" ili, kako
to stoji u podnaslovu, priručnika za prepoznavanje
tragova predatora na žrtvi. Autori originalnog austrijskog
izdanja tiskanog na njemačkom jeziku travnja


A. Frković: 2. Seminar o metodologiji utvrđivanja šteta od krupnih
zaštićenih predatora, Šum. list 7-8 1997., str. 434-436.
1994. su dipl. biolozi Petra Kaczensky i Thomas
Hub er iz bečkog Institut für Bodenkultur. Uz opis
ugriznih rana pričinjenih od risa, lisice, psa i smeđeg
medvjeda te ptica grabljivica i gavrana, hrvatsko izdanje
dopunjeno je uputama o identifikaciji za vuka i čaglja
autoraAlojzijaFrko vica, dipl. inž. šum., savjetnika
za lovstvo Direkcije "Hrvatskih šuma" Zagreb.


Urednici hrvatskog izdanja su prof. dr. Đuro H u b e r i
Dinko N o v o s e 1 s Veterinarskog fakulteta Sveučilišta
u Zagrebu, dok se kao izdavači, uz spomenuti bečki
Institut i Zentralstelle Österr. Landesjagdvebände, vodi
i naše Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu kulturne i
prirodne baštine.


Brošura je obima 44 stranice, a zbog praktičnog
džepnog formata lako ju je ponijeti na teren. Ilustrirana
je s 56 fotografija, pretežito u boji, čiji poduži potpisi
uspješno nadopunjuju osnovni tekst brošure. Preveli s
njemačkog Božidar Panić i Ankica J e 1 i n č i ć .


Uz predgovore austrijskom i hrvatskom izdanju
(potonji je iz pera višeg inspektora zaštite prirode dipl.
ing. Željka Stahana), hrvatsko izdanje brošure sadrži
ovih pet poglavlja: Pribor potreban za dokumentaciju;
Dokumentacija pregleda na licu mjesta s podnaslovima:
Pregled mjesta događaja, Fotografska dokumentacija
ozljeda, Dokumentacija tragova, Opis ugriznih
rana, Pregled ozljeda i Izvođenje zaključka. Hrvatsko
izdanje sadrži i obrazac Zapisnika očevida u svezi s
utvrđivanje štete koju nanose zaštićene životinjske vrste,
koji je obrazac, usput rečeno, u međuvremenu doživio
neke izmjene i dopune.


Kako je uz ugriznu ranu od osobite važnosti za identifikaciju
predatora izgled otisaka šapa i slijed tragova,
potpoglavlje Prepoznavanje sadrži i tablicu sa značajkama
tragova (širina/dužina, oblik, dužina koraka, broj
prstiju, panđe) risa, lisice, vuka, psa, čaglja, medvjeda i
jazavca. Uz potvrdu već znanog da risovi poput ostalih
divljih mačaka uvlaće panđe kod kretanja, pa se na otisku
i ne vide, lovce i šumarnike će zasigurno iznenaditi
nova saznanja da se trag odraslog vuka može zamijeniti
s tragom krupnijeg psa! Naime, otisci srednja dva prsta
koja su često u vuka smješteni više naprijed, nisu pouzdana
razlika prema kojoj se može dokazivati porijeklo
traga. Da bi se moglo razlikovati trag vuka i psa, treba
dulje slijediti trag. Vukovi se naime kreću u koloni,
ravno i bez mijenjanja tempa hoda, dok psi vole krivudati
i trčkarati njuškajući objekte u blizini. Određena
pozornost posvećena je opisu izmeta i dlaka te njihovom
skupljanju i čuvanju.


Opis ugriznih rana, kao glavno poglavlje brošure,
obrađeno je na 15 stranica i ilustrirano sa 38 slika. Za
uspješno reintegriranog risa u Hrvatskoj tu je jasno
rečeno daje ova najveća europska divlja mačka "lovac
iznenađenja", koja svoju žrtvu lovi iz zasjede na zemlji,
a ne sa drveta. Dajući prednost mišićju, ris će prvo na