DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1998 str. 63     <-- 63 -->        PDF

četi but. U mirnim predjelima pojest će, primjerice srnu,
kroz tjedan dana. Kako vuci svoj plijen najčešće
ubijaju u čoporu, žrtva obično pada nakon dužeg ili kraćeg
progona, hvatanjem za grkljan. Za razliku od pasa,
koji na vratu žrtve ostavljaju jako krvareće i rastrgane
rane, ugriz vuka je "čist", s razmakom ozljeda od očnjaka
oko 44 (33-53) mm. Kako svaka ozljeda ima svoja
specifična obilježja, na kraju brošure otisnuta je tablica
načina određivanja počinitelja prema rasporedu i izgledu
ozljeda i hranjenja.


Slika 2. Ris ubija svoju žrtvu točno usmjerenim ugrizom za grkljan
pri čemu se svojim oštrim pandžama uhvati za žrtvu (prema


J. Copu)
Na predstavljanju priručnika za prepoznavnje tragova
predatora na žrtvi "Čije je to djelo?" 9. prosinca
1997. godine u Zagrebu, u svojoj pozdravnoj riječi u
ime Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne i
prirodne baštine dipl. inž. biologije Jasminka Rado vić
između ostalog je naglasila:


"Svrha ove knjižice je olakšati raspoznavanje ozljeda
koje različite vrste grabežljivaca ostavljaju na svojoj
lovini. Ovo je posebice važno u slučajevima kad je načinjena
šteta na domaćim životinjama. Prepoznavanje
počinitelja štete omogućuje da se utvrdi tko je dužan
nadoknaditi štetu oštećeniku. Osim toga, analizom lešina
nađenih nakon napada grabežljivaca, moguće je prikupiti
podatke o njihoj prisutnosti u nekom području.


Vuk i ris su dvije vrste tzv. krupnih predatora koje su
posebno zaštićene temeljem Zakona o zaštiti prirode pa
su u izravnoj nadležnosti ovoga Ministarstva. Radi se o
vrstama koje je čovjek u prošlosti na našim prostorima
ili istrijebio (ris) ili im je u vrlo kratkom roku drastično
smanjio brojnost (vuk -još prije tridesetak godina u
Hrvatskoj je živjelo od 600 do 1.000 vukova, a danas ih
ima između 50 i 100, što znači daje vrsta doslovce desetkovana).


Temeljni cilj zaštite prirode je očuvati što veću prirodnu
biološku raznolikost, odnosno ne dopustiti nestanak
niti jedne vrste koja je prirodni, zavičajni član nekoga
ekološkog sustava. U vrednovanju prirode posebno je
važna prisutnost tzv. "vrhunskih grabežljivaca", to jest
vrsta koje su na vrhu hranidbene piramide, jer su one
najbolji pokazatelj daje ekološki sustav u velikoj mjeri
zdrav, prirodan i stabilan. Na razini Europe drži se da su
najvredniji šumski ekološki sustavi upravo oni koji sadrže
tri velika grabežljivca — vuka, risa i smeđeg medvjeda.
Nakon reintrodukcije risa u Sloveniju, ova se vrsta proširila
i zauzela svaja nekadašnja prirodna staništa u Hrvatskoj.
Tako danas ovdje ponovno obitavaju sve tri vrste,
što je jedan od najvažnijih pokazatelja velike vri


jednosti biološke raznolikosti u Hrvatskoj.


Slika 3 Današnja rasprostranjenost triju velikih predatora- risa, vuka
i smeđeg medvjeda u nekim zemljama Europe


Međutim, prisutnost velikih grabežljivaca u prostorima
kojima gospodari čovjek, izaziva i velike probleme
jer njihovim prirodnim plijenom gospodare lovci,
pa su im grabežljiva izravni konkurenti. Ipak zaštita
vrste podrazumijeva i njezino pravo na prirodni plijen,
što u slučaju vuka i risa uključuje i divlje životinje, dakle
divljač, koja je država povjerila na upravljanje
lovcima.


No, glavni problemi nastaju u područjima gdje grabežljivci
nemaju dovoljno prirodnog plijena, pa čine
štete na domaćim životinjama koje su privatno vlasništvo
pojedinaca. To se posebice odnosi na vuka u području
Dalmatinske Zagore...


Budući da veliki postotak šteta čine i drugi grabež-
Ijivci, kao što su čagljevi i podivljali psi, nužno je tije