DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1998 str. 72     <-- 72 -->        PDF

bolje sporazumijevati sa svojom subraćom po struci. I
jedan i drugi razlog bez sumnje vodi povećanju djelotvornosti
djelatnika u struci, a kroz jasnoću u pojmovnom
smislu, izbjegava se mogućnost nesporazuma.


Ovo je prilika da se prisjetimo ranijih radova na
ovom području. Ne činimo to stoga da bi preuveličavali
ili podcijenjivali ulogu bilo koga, već da bi ukazali na
veliko bogatstvo našega hrvatskog jezika, mar hrvatskih
šumarnika i dugotrajan kontinuitet stručnog šumarskog
jezikoslovlja.


Prve stručne riječi iz šumarstva sežu u najdalju
prošlost i najveći njihov dio došao je k nama kroz stoljetnu
uporabu narodnog jezika i njegovog razvoja, kao
uostalom svakog jezika.


Prva stručna terminologija o šumarstvu javlja se u
priručnim prijevodima i interpolacijama uredaba o
šumarstvu, koje je za područje Hrvatskog primorja izdavala
venecijanska uprava u 15 i 17 stoljeću, te austrijske
vlasti u područjima sjeveroistočne Hrvatske, odnosno
Hrvatskog sabora za područje Banske Hrvatske.


Tek uvođenjem hrvatskog jezika kao jedinog službenog
na području Trojedne Kraljevine 1861., kada je
bansku vlast preuzeo veliki hrvatski ban, general i
feldmaršal barun Josip Š o k č e v i ć, stvorene su realne
mogućnosti za sustavnu tvorbu hrvatske šumarske leksike.
Već godinu dana nakon preuzimanja banske
dužnosti, barun Sokčević određuje de se na području
Trojedne Kraljevine ima primjenjivati Državni šumarski
zakon iz 1852. U tom prijevodu s njemačkog, po prvi
put su sustavno nalažene stare hrvatske riječi ili kovane
nove za niz pojmova iz šumarstva, ali isto tako i šireg
područja gospadarskog, socijalno-ruralnog i socijalnourbanog
života Hrvata.


U istom zanosu i brzini, kao daje znao da mu predstoji
samo nekoliko godina banovanja, ban Sokčević
požuruje stvaranje Kraljevskog poljodjelskog i šumarskog
učilišta u Križevcima, vidjevši de se ne samo
Državni šumarski zakon iz 1852., već ni lijepe, gotovo
djevičanske šume u Hrvarskoj ne mogu očuvati ako nije
osigurana o njima stručna skrb, stoje istini za volju
bila bit tog Reichforstgesetz-a. Pod banovanjem Josipa
Sokčevića uspjelo se još osnovati Hrvatsku akademiju
znanosti i umjetnosti. Odstupio je ne želeći činiti kompromise
se svojom patriotskom savješću: Ugri su sklopili
s Austrijancima nagodbu. Austrijsko je carstvo time
prestalo postojati, postade to Austro-Ugarska Monarhija,
koja je imala životariti još pola stoljeća da bi nestala.
Hrvatska pak potpade pod Ugre, poslije bi predana
kao ratni plijen Srbiji. Sto trideset godina od nastupnog
govora Josipa Sokčevića u Hrvatskom državnom
saboru trebat će proći da bi Hrvatska konačno, uz silne
žrtve, dobila svoju samostalnost.


No, šumarska se leksika unatoč uzletima i padovima
nastavila. Prvi hrvatski šumarnici, obrazovani na visokim
učilištima, bijahu đaci visokih šumarskih učilišta


diljem Europe, vrativši se kući, skupljahu hrvatsku
šumarsku stručnu i znanstvenu terminologiju, po kojoj
je hrvatski jezik danas bogat kao i jezici daleko većih
naroda i u gospodarskim i političkim prilikama neusporedivo
boljim od hrvatskoga križnog puta u razvoju.


Spomenimo samo neka velika imena Tomića,
Kozarca, Kesterčaneka, Hlavinke, Petračića,
Ugrenovića, Nenadića i mnogih drugih
koji će slijediti.


U vremenima druge polovice prošlog i četrdesetak
godina ovog stoljeća, potreba za višejezičnim šumarskim
rječnikom bijaše manja zbog toga što su mnogi
šumarnici, a posebno tehničari i trgovci iz šumske industrije
vladali stranim jezicima imali predodžbe o značenju
hrvatskih šumarskih termina na stranim jezicima
s kojima su komunicirali sa svojim mušterijama. Poznavanje
stranih jezika u tim vremenima bijaše uopće
pretpretpostavkom zapošljenja u onovremenim, potpuno
stranim tvrtkama u šumskoj industriji. Dvadesetih
godina ovoga stoljeća, naš poznati profesor i akademik


A. Ugrenović u svojim knjigama o trgovini i tehnologiji
drveta, gdjegod je za to imao priliku uz hrvatske
stručne termine dodaje značenja na stranim jezicima:
francuskom, njemačkom i engleskom, te povremeno
talijanskom. Za sve one koji nisu vladali stručnom terminologijom
na stranim jezicima, bijahu knjige prof.
Ugrenovića nezaobilaznom priručnom literaturom, a to
su još i danas.
Za svjetski Kongres IUFRO 1981. izdali su Japanci
mali multilingualni riječnik stručnih šumarskih termina,
koji je bio velikom pomoći u međusobnom sporazumijevanju
među šumarnicima svijeta, uz sve njegove
nedostatke. Taj džepni riječnik na japanskom, engleskom,
njemačkom i francuskom dakako daje mogao i
može slabo poslužiti hrvatskim šumarnicima koji ne
vladaju kojim od tih jezika, pa čak i ako vladaju, a ne
znaju stručne šumarske termine.


Godine 1980. izlazi Rječnik iz područja iskorišćivanja
šuma i šumskih komunikacija u izdanju Delo
iz Ljubljane, a priredio gaje glavni urednik Z. Turk
(Ljubljana) u suradnji s velikim brojem stručnjaka i
znanstvenika (iz Hrvarske prof. dr. S. B o j a n i n i prof,
dr. R. Benić) te obuhvaća 3865 riječi i termina na
hrvatskom, srpskom, slovenskom, makedonskom, njemačkom
i engleskom.


Konačno, sada je pred nama leksikografski višejezični
šumarski rječnik, 1. dio. kojeg su na više jezika
priredili znanstvenici na Visokom šumarskom učilištu
u Eberswalde pokraj Berlina. Hrvatski dio priredio je
prof. dr. sc. Vjekoslav Mladen Glavač i njegov sin
prof. Hrvoje Glavač.


Prof. dr. sc. Vjekoslav Mladen Glavač, sveučilišni
profesor u miru, rodio se 1930. u Zagrebu, gdje je završio
osnovnu školu i gimnaziju, te diplomirao na Poljoprivredno-
šumarskom fakultetu u Zagrebu i promo