DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1998 str. 97     <-- 97 -->        PDF

djeca. Mi kolege ćemo im pomoći


gdje god to budemo trebali i mogli,


jer čovjek ne može sam na svijetu, a


uz pomoć prijatelja je lakše.


U ime svih zaposlenika Hrvat


skih šuma, prijatelja i znanaca kojih


si toliko imao, iskrena sućut obitelji


i ostaloj rodbini.


Dragi Mijo, hvala ti za svaku


Tvoju riječ i lahka Ti bila


hrvatska zemlja.


Hrvatsko šumarsko društvo
ogranak Bjelovar
predsjednik Milan Presečan


1998)


Odabrao je pravi način borbe za


Domovinu, struku i obitelj, kako u


miru, tako i u Domovinskom ratu,


iz kojeg se vratio obogaćen mnogim


prijateljstvima sklopljenim onda


kadje bilo najteže.


Svoju je stranačku pripadnost


HKDU-u, uskladio sa vlastitom sa


vješću, svjetonazorom i tradicijom


kršćanskog odgoja, te se bez kalku


lacija već na početku uključio u njen


rad.


Biranim su se riječima od njega o


prostili i predstavnik stranke i pred


stavnik Udruge dragovoljaca Do


movinskog rata.


Pred njim su bili jasni i plemeniti


ciljevi, brižnog oca, dobrog supruga i


sina, pouzdanog prijatelja, skromnog


i nadarenog čovjeka, čija su djela


govorila više od riječi.


Nažalost te su subote tragično


prekinuti svi njegovi planovi i snovi.


Bio je omiljen i među mađarskin,


šumarima, koji su jednako bolno kao


i mi doživjeli ovu tragediju i odali


posljednju počast našem Ivi.


I na kraju opraštajući se od Tebe


dragi Ivo, mogu samo još jednom, u


ime svih kolega šumara koji su Te


poznavali, izraziti duboku sućut


Tvojoj obitelji, a Tebi zahvaliti za


sve što si učinio u svom kratkom ali


sadržajnom životu.


Počivao u miru Božjem i neka Ti
je lahka hrvatska zemlja.


Josip Gregurec, dipl. inž. šum.


Domovine. Šteta što nije uspio.


NE-NE živimo i ne čuvamo svoju
prirodu, svoju okolinu, svoje izvore
i vode. Ostavljamo u njoj svoje
odbačene i nepotrebne stvari. Koristimo
više no što smijemo. Umire
nam priroda! Bolesna je! Umiru
nam šume!. Bolesne su! Jesmo li i
sami bolesniji ali i krivi za to? Da.
jesmo.


Mijo je teško obolio u ljeto prošle
1997. godine. Nastojao je, bio
uporan, sve do samog kraja. I vjerovao
je. Vjerovali smo i mi!


Hvala svima koji su nesebično
pomagali njegovoj supruzi Dragici
u najtežim trenucima bolesti i rastanku.
Hvala njegovim susjedima,
prijateljima, lječnicima i osoblju
naše bolnice u Bjelovaru.


Ovo je sve tragičnija godina, u
kojoj uz šume nestaju i umiru naši
najbolji šumari. Što će šuma bez šumara?


Ostadoše, uz našu kolegicu Dragicu
dipl. inž. šumarstva, srednjoškolka
Mirna i Damir u 8 razredu
osnovne škole! Odlični đaci i dobra


IVAN SVARC, dipl. inž. šum. (1960


Dana 13. lipnja 1998. godine tragično
je preminuo Ivan Svare ,
dipl. inž. šum. Okrutna sudbina otela
gaje obitelji i struci u zanosu stvaranja
i u naponu snage.


Dvoje djece ostalo je bez brižnog
oca, koji je nažalost u nezavršenu
kuću ugradio i vlastiti život.


Naglo zaustavljen, ostao je bez
šanse da do kraja izbrusi svoj nesumnjivi
dar poduzetnosti, te da u struci
dođe do kraja dobro započetog
puta.


Rođen uzdali 11.prosinca 1960.
godine, djetinjstvo je proveo uz rijeku
Dravu, Čambinu i Repaš, te i nije
čudo da se vrlo rano odlučio za šumarsku
struku. Srednju je Šumarsku
školu završio u Karlovcu, a Šumarski
fakultet 1986. godine u Zagrebu.


Iste se godine zaposlio u bivšem
Šumskom gospodarstvu Bjelovar,
Šumariji Koprivnica. Tamo je pro


veo pripravnički staž i radio na poslovima
uzgoja i iskorištavanja šuma
do 1991. godine.


Od osnutka javnog poduzeća
"Hrvatske šume" radio je na mjestu
revirnika u Šumariji Koprivnica do
1995. godine.


Od tada, pa sve do tragičnog udesa,
Ivo je radio u Proizvodnom odjelu
Uprave šuma Koprivnica, na radnom
mjestu stručnog suradnika za
uzgajanje šuma.


Kao mlad šumar suočio se sa
ogromnom problematikom obnove,
kako nizinskih šuma hrasta lužnjaka,
jasena i johe, tako i brdskih šuma
hrasta kitnjaka bukve i graba.


Prihvatio je to kao šansu za potvrdu
vlastitog iskustva, ali i mogućnost
sticanja novih spoznaja vezanih
za problematiku gospodarenja
šumama.


Svojom komunikativnošću i dobrim
poznavanjem mađarskog jezika,
pomogao je da se suradnja hrvatskih
i mađarskih šumara, kao i profesora
Šumarskih fakulteta Zagreba i
Šaprona, odvija u spontanoj i ležernoj
atmosferi, u kojoj je olakšana
razmjena iskustava i informacija.


Pogotovo je to došlo do izražaja
u susretima predstavnika Uprava šuma
Koprivnica i Kapošvar, koje veže
zajednička problematika gospodarenja
šumama uz rijeku Dravu i u
njenom širem pojasu.


Svojim je djelovanjem utjecao
da granicu ne doživimo kao crtu koja
razdvaja, već crtu koja spaja.