DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1998 str. 10     <-- 10 -->        PDF

1. Tiiniiij: "PROMIŠLJANE O STANJU ŠUMARSTVA HRVATSKE NA PRAGU 21. STOLJEĆA" Šumarski list br. 7 X. CXXI1 (1998), 303-308
Kada se naša zemlja našla na udaru velikosrpske
agresije, sve što se domoljubno osjećalo stavljalo se u
službu obrane. I mi se šumari, svoga udjela u tome časnom
činu ne moramo stidjeti. Dapače. Zbog karaktera
djelatnosti, koja nas između ostalog čini narodu bliskima,
mnogi od nas našli smo se i bukvalno u prvim redovima
(političkim, vojnim, organizacijsko-logističkim i
radnim) stvaranja i obrane svoje zemlje.


Ne pomućuje to određenje i činjenica daje, istina i
Bog, bilo i takvih koji su dezertirali no, ovdje želim reći
samo to da se to zna, pa čak da se znaju i sva imena takvih
danas "velikih Hrvata".


Ti pojedinci nisu nikada bili od posebnog značenja, i
čini mi se bolje ih je prepustiti povijesnoj ocjeni, nego da
danas, pod još uvijek snažnim emocijama raspravljamo


o tome.
Držim, međutim, za zabrinjavajuću činjenicu da je
iz svakodnevnog života u našem šumarstvu isključen
marginaliziranjem velik broj stručno dokazanih ljudi.
Društvo koje si dopušta takav luksuz, osuđeno je na
propast. Sjetite se samo činjenice da danas visoko razvijene
zemlje današnjega svijeta tu svoju razvijenost
zahvaljuju u velikoj mjeri upravo obrazovanim i kreativnim
ljudima.
Što mi to činimo? Smjenjujemo ljude ne zato što su
stručno-poslovno nesposobni (iščitajmo rezultate, brojke,
za njihova mandata i usporedimo ih s današnjim, s
rezultatima njihovih nasljednika) već, najčešće bez obrazložcnja,
činilo se to komesarski, a sudski sporovi
koji se tim povodom vode (i gube "Hrvatske šume")
postaju dijelom troška poslovanja, a zakonitost izvršenja
ovrhe po presudama tek predstoji, plaćanje odšteta i
vraćanje ljudi na ranija radna mjesta. U situaciji u kojoj
se nalazi, poslijeratna Hrvatska traži maksimalnu
mobilizaciju svojih ljudskih resursa, a napose onih koji
mogu i znaju kreativno raditi. U ime i za račun kojih ciljeva
se to čini.
Znate li gospodo da je ljudsko-kadrovski resurs u
Hrvatskoj jedan od najoskudnijih, znate li da poigravanje
s ljudima i po Božjim i po ljudskim zakonima biva
pogubno za ciljeve kojima narod teži, a to je, kada smo
u pitanju mi, demokracija, ljudska prava i slobode i konačno
bolji život za sve u ovoj državi.
Sa čime i kako tako postavljene nacionalne ciljeve
postići?
Odgovor je zapravo jednostavan. S ljudima, sa sposobnim
i moralno neupitnim ljudima. Sa istim ovakvim
kovom ljudi s kojima se ova država politički
utemeljila i vojno obranila. Otvorimo pristup svima
koji žele pošteno raditi, a vođenje poslova prepustimo
najboljima među nama, bez obzira za koji hrvatski
tim navijali.
Pokušajmo se ponašati profesionalno i politički zrelo,
i okanimo se primitivizma jer je skup, poguban i šte


tan za hrvatsko šumarstvo i za hrvatsko društvo u cjelini.
Aktivirajmo te neobične mrtve kapitale u šumarstvu Hrvatske,
to je naša obveza i politička i moralna i stručna.


Izazov pred kojim se nalazi hrvatsko šumarstvo na
samom kraju 20. stoljeća, a pred zahtjevima novoga doba
u koje valja zakoraknuti, traže novo redefmiranje šumarskih
politika. Procjenjujem da će se već danas prisutan
trend valorizacije općekorisnih funkcija šuma nastaviti
još jače, i da nismo daleko od vremena kada će
uređivanje pravila korištenja šume, kao biološkog fenomena,
biti određivano izvannacionalno (EU), pa i
sveplanetarno. Tko to ne vidi i ne shvaća, suočit će se
osjećajem izgubljenosti u vremenu i prostoru.


Globalizacija ukupnog života na zemlji među prvim
mjerama ustanovit će opće standarde glede ponašanja u
gospodarenju šumama. Velike i ekološki svjesne gospodarsko-
političke asocijacije u Europi i svijetu u stanju
su nametnuti pravila ponašanja. Bezprimjerno uništavanje
šuma (Indonezija, Brazil) može biti zaustavljeno
na način da se proizvodima iz tako pribavljenih
sirovina nametne bojkot, jer već danas kao upozorenje
za tržište Europske unije mora se na deklaraciji naznačiti
sirovinska provencijencija.


Dakle, budući da težimo euro-atlanskim integracijama,
za očekivati je da u dogledno vrijeme postulati gospodarenja
šumama i za nas budu određeni na globalnoj


- Eurposkoj razini. Imajući ove činjenice na umu, valja
promišljati rješenja koja će, što se šumarstva tiče, biti
kreirana, predlagana i donošena. Iz takve spoznaje proizlazi
potreba prisutnosti u međunarodnim razmatranjima
problematike vezane za šume, šumarstvo i ekologiju.
Takvoj zadaći mogu odgovoriti samo određeni
stručni ljudi, za međunarodnu komunikaciju osposobljeni
i stručno usavršeni. Mi u Hrvatskoj takvih imamo,
no da li ih i koristimo?
Raznolikost vrsta i tipova šuma u nas traži i svestraniji
pristup u promišljanju rješenja, čiji ćemo predlagatelji
od sada biti i međunarodnim asocijacijama, čijem
članstvu težimo.


I na kraju, u pokušaju ocjene sadašnjega trenutka hrvatskog
šumarstva, sa specifičnim zahtjevima poslijeratne
obnove i cjelokupne tranzicije hrvatskog društva i
njenog gospodarstva, želio sam ukazati na neke nepoželjne,
pa time i ukupno negativne pojave i za šumarstvo
i za hrvatsko društvo u cjelini. Isto tako, na temelju
spoznaja i informacija koje imam, pokušao sam ukazati
na prisutne trendove na globalnoj Europskoj i svjetskoj
razini, s naznakom potrebe adekvatnog uključivanja u
tako prisutne procese. Upravo će ti procesi koji se vode
na globalnoj razini nesumnjivo odrediti i položaj hrvatskoga
šumarstva i "Hrvatskih šuma", p.o. Zagreb u 21.
stoljeću.