DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1998 str. 13     <-- 13 -->        PDF

L. Susmel: ŠUME GORSKOG KOTARA JUČER I DANAS Šumarski list br. 7 X, CXXII (1 WS). 309-3 14
Iznad sloja niskoga rašća šuma ujedinjuje poznatu
floru, u pravilu udruženu s bukvom, koja među ostalim
vrstama sadrži Cardamine, Asperulu, Asarum, Arum,
Daphne laureolu, itd.; na nezasićenim humusima dominira
jedna druga serija od koje su česti Hieracium,
Lycopodium, Blechnum, itd.


Ekosustav Gorskoga kotara može se pohvaliti sadržajnom
strukturom prehrambeno-energetskih lanaca.
Posebice npr. plemenitom divljači (onom od lovnoga
interesa, registriranom i po broju odstrijeljenih komada)
koja broji pedesetak kičmenjaka biljojeda i mesojeda:
od domaćih vrsta (lasice, psi, ptice), sezonskih vrsta
i selica (ptice) i zaštićenih vrsta (od vuka do risa, od nekih
grabljivica do orla i raznih drugih ptica), uz sisavce
kopitare, smeđega medvjeda, vepra, velikoga tetrijeba,
a svi su priželjkivana lovina lovaca, i ukoliko se radi o
izuzetnim primjercima, njihov se ulov slavi uz povijesni
ritual.


2. Sve šume Gorskoga kotara u sastavu su poduzeća
iz Delnica (smještenoga u srcu regije) koje gospodari državnim
šumama, a i privatnim (21,5 tisuća hektara), sve
u svemu sa 118 tisuća hektara. U ovim su šumama od polovice
šesnaestoga stoljeća primjenjivane različite normativne
odredbe kojima se u osnovi htjelo sačuvati prirodno
dobro disciplinom sječe. Istinsko uređenje bilo je
provedeno za vrijeme Austrije uslijed zakona o šumama
iz 1852., (primjenjivanoga na cijeloj Carevini), koji je
uveo princip potrajnoga prihoda i propisao obvezu da se
u općinskim šumama izrade različiti planovi za svaku
šumsko-gospodarsku jedinicu. Tako se nastojao stvoriti
permanentni instrument kojim bi se osiguralo optimalno
(normalno) stanje: stanje koje je u to vrijeme simbolizirano
standardnim modelom cenoze obične jele. No nakon
istraživanja provedenih krajem devetnaestoga i početkom
dvadesetoga stoljeća u Francuskoj (De Liocourt,
Schäffer-Gazin- D´Alverny, itd.), Švicarskoj (Knuchel,
Leibundgut, itd.) i Njemačkoj (Koestler, Plochmann,
itd.) nova činjenica u ovoj grani dogodila se 1961., kada
se norma (model) mogla odrediti ne više empirijski kao
u prošlosti, nego racionalno, uz uporabu parametra šume,
definiranoga srednjom visinom stabala koja dominiraju
(Susmel, 1956., 1980.).
Nova koncepcija, temeljena na odnosu drvne zalihe
i osnovnih parametara (koeficijent K, obrast, maksimalni
promjer, itd.) bila je prihvaćena i u Hrvatskoj,
gdje ju je uveo prof. Dušan K1 e p a c, eminentni istraživač
i redoviti profesor za uređenje šuma na Sveučilištu
u Zagrebu, i razvio je dajući originalni doprinos u djelu
stoje služilo, a i danas služi kao uzor (Novi sistem uređivanja
prebornih šuma (1). Poljoprivredno-šumarska
komora, Zagreb, 1961.; II. izd. 1997.). Njegova nova
knjiga koja se nedavno pojavila (Iz šumarske povijesti
Gorskoga kotara u sadašnjost (2). Hrvatske šume, Za


greb, 1997.) uz obilnu brojčanu i slikovnu dokumentaciju,
u cjelini je posvećena šumama Gorskoga kotara,
gdje on već desetljećima djeluje sa svojim suradnicima,
raspolažući eksperimentalnim pokazateljima i njihovom
primjenom u praksi (didaktikom), što je također
prihvaćeno na Sveučilištu u Zagrebu. Sva prethodno
navedena istraživanja potkrijepljena osobnim iskustvom
razrađuju se u recentnoj knjizi, koja se doima kao
hvalospjev autora rodnoj zemlji, a talijanskim je znanstvenicima
poznat po svojoj koherentnoj vjeri u prirodan
uzgoj šuma.


3. U jednom šumskom kompleksu tako velikih razmjera,
koji je dugo vremena bio izložen promjenjivim
(javnim i privatnim) intervencijama za iskorištavanje,
ne iznenađuje što se tu nalaze, kao i manje-više svugdje,
različite strukture. One su raznodobne, jednodobne
i preborne. Među njima postoje primjeri vrlo dobre pre-
borne strukture koji daju sigurne indicije o mogućnostima
postizanja cilja kojemu već odavno teže najupućeniji
uzgajatelji šuma. Brojevi koji se odnose na sječu
državnih šuma tijekom posljednje polovice stoljeća,
skoro 21 milijun kubičnih metara četinjača i listača
(prosječno 409 tisuća kubičnih metara godišnje), govore
o precjenjivanju produktivnosti sjedne strane, a
s druge o redukciji prosječne drvne zalihe, s 320 na 282
Tablica 3. Prosječna normala za jelove prebornc šume


Gorskoga kotara po jednom hektaru* (s primjesom
bukve do 20 %)
Prsni promjer (d) (cm) Broj stabala
15 139
20 104
25 76
30 58
35 44
40 32
45 23
50 17
55 13
60 9
Ukupni broj stabala po
1 hektaru 376
Statura (S) ili srednja
visina domonantnih 33
stabala (H)(m)
Temeljnica (mVha) 32
Drvna zaliha (mVha) 350
Desetgodišnji etat (mVha) 100


* Za jelove preborne šume formulirano je 1961. pet normala za pet
bonitetnih razreda prema S. Šuriću (D. Klepae, 1997.).