DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1998 str. 41 <-- 41 --> PDF |
STRUČNI ČLANCI PROFFESSIONAL PAPERS Šumarski listbr. 7 8, CXXII (1998), 339-346 UDK: 630* 226 (Abieti-Fagetum pannonicum Rauš 1969) PREBORNI OBLIK GOSPODARENJA ŠUMSKIM SASTOJINAMA BUKVE I JELE NA PAPUKU (ekološki pristup) MANAGEMENT IN SELECTION FOREST COMMUNITY ABIETI-FAGETUM PANNONICUM IN MOUNTAIN PAPUK (ecological aproach) Juraj ZELIĆ* SAŽETAK: Na području Zapadnog Papuka nalazi se šumska biljna zajednica, fitocenoza, panonska šuma bukve i jele ( Abieti -Fagetum pannonicum prov. Pelcer). Donedavno se ovom šumskom biljnom zajednicom gospodarilo kao šumom visokog, regularnog oblika, a obnova sastojina obavljala se oplodnim sječama. Dugogodišnjim praćenjem šumskih sastojina, edafskih i klimatskih čimbenika, zamijećeno je da se biljna zajednica bukva i jele rasprostire na kiselim, distričnim smeđim šumskim tlima, na eruptivno/ i efiizivnoj matičnoj podlozi. Istražvanjem vertikalne i horizontalne strukture sastojina, te pomlađivanja, zaključeno je da se jela obnavlja, pomlađuje u grupama, oponašajući vertikalnu razvedenost sastojim, preborni oblik gospodarskih sastojina. Bukva u zajednici s jelom obnavlja se na jednak način, no kao čista i u većim grupama preferira oblik visoke, regularne sastojine. Odabirom omjera smjese bukve i jele moguće je polučiti maksimalnu proizvodnost tla i sastojine, ali gospodarenje ovom šumskom biljnom zajednicom traži stručan i znanstven pristup. Temeljne prirodne zakonitosti nastanka tla i biljne zajednice te utjecaj čovjeka na reguliranje zakonitosti između anorganskog i živog svijeta date su grubim matematičkim modelima, koje bi trebalo dopuniti konkretnim istraživanjima. Razmatranja su preliminarnog karaktera a namjera je ukazati na kompleksnost problematike gospodarenja šumskim sastojinama bukve i jele na Papuku u svijetlu ekoloških čimbenika. Ključne riječi: Prebormo gospodarenje, edajški uvjeti, biljna zajednica, proizvodnost, ekološka stabilnost, aktivnost čovjeka. UVODNE NAPOMENE - Introduction Iz određene posebnosti područja Zapadnog Papuka Takav oblik gopodarenja sastojinama primjenuje se obradit ćemo dvije povezane teme. To je odnos tla, podnajčešće za šumske zajednice bukve i jele na podučju neblja i biljke, te čovjeka kao regulatora spoznatih privisokoga gorja Primorja, Like i Gorskog kotara. U konrodnih zakonitosti. tinentalnom dijelu Hrvatske preborni oblik gospo darenja nije bio uobičajen. Na temelju međusobne uvjetovanosti navedenih čimbenika, šumari su počeli primjenjivati za naše kraGeološka građa ovoga dijela Papuka je vrlo heterojeve drukčiji oblik gospodarenja šumom i šumskim sasgena. Petrografska istraživanja pokazuju daje najveći tojinama. To je tzv. preborni oblik gospodarenja šumdio stijena nastao metamorfozom eruptiva granita. U skim sastojinama. Preborna šumska sastojina je stalne klasifikaciji efuzivnih (metamorfnih) stijena najviše su strukture, ona je u vremenu malo promjenjiva, podjezastupljeni kristalasti škriljci, granodioriti, biotitski dnake starosti i uzrasta, te je ekološki prihvatljivija. gnajsi, anfiboliti, kvarciti, plagioklasi, kvarcni pješ čenjci, andeziti... U kategoriju vapnenastih stijena nas * Mr. sc. Juraj Zelić "Hrvatske šume". MilkeTrnine2. Požega talih u trijasu ističe se vapnenac na i oko vrha Papuka, |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1998 str. 42 <-- 42 --> PDF |
J. /die: PREBORN1 OBLIK GOSPODARENJA ŠUMSKIM SASTOJINAMA BUKVE I JELE NA PAPUKU Šumarski list br. 7 8. CXX11 (1998). 339-346 Ivačke glave, Koprivnatog brda. Mjestimično su unutar vapnenaca uloženi i dolomiti. U donjem dijelu, južnom prigorju Papuka, nalaze se kvartarni sedimenti nastali sedimentacijom na obodima Panonskog mora ili su organogenog podrijetla s prepoznatljivim intruzijama školjaka i puževa. To su, također, vapnenaste stijene, lapori, laporoviti vapnenci, dovine i gline, pijesci i pješčenjaci. Tlo nastalo na geološkoj podlozi silikata i karbonatna daje bitno različita obilježja koja se odražavaju na njegovu proizvodnu sposobnost, te uspijevanje šumskih i poljoprivrednih biljnih zajednica. 1. ODNOS TLA, BILJKE Granitne (eruptivne) stijene, metamorfhe stijene (efuzivi), kristalasti škriljci, kvarciti i kvarcitni pješčenjaci imaju dominantan utjecaj na razvoj humusno-si likatnih i smeđih kiselih tala. Upravo \zjizikalno-kemijskih odnosa minerala, koji sačinjavaju matičnu stijenu i na njoj razvijeno tlo, pod utjecajem podneblja razvija se adekvatno moguća biosfera sa čovjekom i njegovim svjesnim djelovanjem u prirodi. I ČOVJEKA - Interaction between, plant and man activites U odnosu tla, biljke i čovjeka važne su uzročno-posljcdične veze (lanac) u međusobnoj uvjetovanosti, hijerarhijskom odnosu, simbiozi i toleranciji, te prirodni zakoni kao univerzalna pravila neživog i živog svijeta. U sferi anorganskog svijeta događaju se odnosi uvjetovani fizikalno-kemijskim zakonima, podložni tzv. zakonu entropije kao ravnotežnom stanju, odnosno stanju aktivnosti, mirovanja i umiranja. U organskom i živom svijetu nastavlja se zakonitost iz anorganskog svijeta, no fizikalno-kemijski zakoni podvrgnuti su novoj kvaliteti, redukciji entropije, čiji se izraz ogleda u formi živog bića, koje se reproducira, vrši izmjenu tvari i energije, raste, razvija se i giba u prostoru. Živi svijet, biljke , životinje i čovjek uspostavljaju nove odnose u lancu prirode čija je bit u pozitivnom rastu, progresiji, redukciji entropije, a samo svjesnim i destruktivnim radnjama čovjeka remeti se težnja prema složenijem i savršenijem. Geneza tla i njegova svojstva Vrsta tla, tankog površinskog sloja biosfere uvjetovana je vrstom matične podloge, stijene, koja je sastavljena od različitih minerala, a ovi su sastavljeni od konačnog broja prirodnih elemenata. U grubo se stijene mogu podijeliti na silikatne i karbonatne, kao predstavnike dviju temeljnih skupina tala, po njihovoj kiselosti i lužnatosti. Između ovih krajnosti nalazi se niz prjelaznih, neutralnih skupina. Da bismo razumjeli procese, tj. fizikalno-kemijske reakcije u tlu, navest ćemo temeljne karakteristike tla, koje su relevantne za uspostavljanje neprekidnog dinamičkog međusobnog odnosa. Tla Papuka istraživala je Mirjana Kalinić (1981), a određene analize rađene su pri uređivanju šuma gospodarske jedinice "Zapadni Papuk II-Zvečevački, te B. Puača (1997) u sklopu magistarske specijalističke rad nje i znanstvenici Šumarskog fakulteta u Zagrebu i Instituta u Jastrebarskom u sklopu pedoloških, fitocenoloških i tipoloških istraživanja. Rezultati su predočeni u godišnjim izvještajima o znanstvenim istraživanjima. Cestice tla, organskog i anorganskog porijekla rastopljene u vodi, nazvane koloidnom otopinom, manifestiraju se u u fizikalnom i kemijskom obliku. Kao temeljna fizikalna svojstva tla navodimo: kapacitet tla za vodu, kapacitet tla za zrak, veličina čestica tla i stabilnost strukturnih agregata. Navedena svojstva su u međusobno upravnom ili obrnuto upravnom odnosu; tako su u upravno-ovisnom odnosu kapacitet za vodu i zrak, tj. ako je jedan veći, veći je i drugi (pore zraka popunjavaju se vodom). Obrnuto proporcionalan je odnos veličine čestica i poroznosti: što su čestice manje, to je poroznost manja, manje je moguće vezati vode u tlo, stabilnost strukturnog agregata tla je veća. Između vode, zraka i čestica tla uspostavlja se dinamična veza, osobito u slučaju uzimanja hranjiva, minerala iz tla, od strane biljke. Između čestica tla, koloida i vode postoji određeni energetski potencijal. Snaga usisavanja biljaka kao razlika kemijskih energetskih potencijala u biljci, u odnosu na fizikalno vezanu vodu na čestici koloida tla je između 6 do 16 atmosfera. Ukoliko je sila usisavanja manja od sile vezanja vode na česticu tla, dolazi do točke venuća biljke, jer više nema fiziološki aktivne vode. Kemijski odnosi, reakcije i veze u tlu, odnosno koloidnoj otopini tla, ovise o vrsti minerala i kemijskih elemenata, koji se pojavljuju u obliku iona i ionskih skupina koje mogu imati pozitivan (kation) ili negativan (anion) naboj. Ukoliko je odnos iona i ionskih skupina uravnotežen, tla su neutralne reakcije, a ukoliko je tzv. adsorpcijski kompleks tla nezasićen bazama, tlo je kisele reakcije. Adsorpcijski kopleks je ustvari skup kationa (vodika i drugih elemenata) koji imaju sposobnost vezivanja i izmjenjivaja drugih skupina iona. On je |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1998 str. 43 <-- 43 --> PDF |
J. /die: PREBORN1 OBLIK GOSPODARENJA SUMSKIM SASTOJINAMA BUKVE 1 JELE NA PAPUKU Šumarski list br. 7-8, CXXH (1998), 339-346 ujedno rezervoar hrane (minerala ) i čuva važne sastojke tla od ispiranja. U površinskom dijelu tla nalazi se organska tvar (humus), nastala kao rezultat umrlih biljaka ili životinja ili njihovih sekrecija. Glavni sastojci humusa su organski spojevi ugljika i dušika, uglavnom huminske i fulvo kiseline. Pod utjecajem virusa i bakterija ponovno se mineraliziraju i prelaze u anorganske tvari. Virusi i bakterije čine kariku u lancu živog i neživog svijeta. Pored spomenutih baza, zemnoalkalijskih elemenata, važnu ulogu u kompleksu tla imaju i tzv. fiziološki aktivna hranjiva, fosfor i kalij. Fosfor je krucijalni sastojak ribonukleinske kiseline (RNK) i dezoksiribonukleinske kiseline (DNK), temeljnih samoreplicirajućih jedinica proteina i naslijednog koda u živim stanicama. U obliku adenozin-trifosfata (ATP), fosfor koristi kao izvor energije za sintezu proteina, nukleinskih kiselina, masti i šećera. Kalij igra važnu ulogu u stvaranju koncentracije protoplazme stanice, te staničnih procesa u stanici i između stanica, osobito prilikom regulacije procesa fotosinteze biljaka. Analizom distričnog smedeg tla nastalog na silikatima, eruptivnim i efuzivnim stijenama "Zapadog Papuka", prikupljene su karakteristike tla, koje su odredile nastanak i opstanak biljne zajednice bukve i jele. Evo karakterističnih svojstava distričnog smedeg šumskog tla: - sloj listinca, 1-2 cm - humusni horzont, plitak - dubina, 50-90 cm boja, sivo smeda ili tamno smeđa porozitet, 40-60 vol. % , porozna i vrlo porozna struktura čestica, mrvičasta i krupnomrvičasta mehanički sastav, pjeskovito-ilovasta, ilovasta, glinasto ilovasta - umjereno koloidna sadržaj humusa u A - horizontu, 6,0-16,3 , znatno humozna odnos huminske i fulvo kiseline, 1:2, 1:3 odnos ugljika i dušika u humusu, C:N = 27,94 u A(B) horizontu, sirovi humus stupanj zasićenosti adsorpcijskog kompleksa bazama V = 30 % , nezasićen reakcija pH / H20, 5,2 fosfor (P2 05), 5-10 mg/100 g tla, umjereno opskrbljena kalij (K20), 18-38 mg/100 g tla, umjereno opskrbljena silicijev diosid (Si 02), oko 67% u kompleksu tla aluminijski oksid (A1203), oko 20% u kompleksu tla željezni oksid (Fe203), oko 8% u kompleksu tla kalcijev oksid (CaO), oko 1 % u kompleksu tla manganov oksid ( MaO), oko 0,5% u kompleksu tla Prema istraživanjima pedologa i fitocenologa ustanovljeno je da biljna zajednica jele i bukve (Fageto abietum pannonicum ) dolazi isključivo na silikatnim stjenama (distričnim smeđim tlima) na Papuku. To je ujedno potvrda da se životna zajednica biljaka i životinja veže za posebne i za nju svojstvene uvjete. Naravno da su na razvoj tala i biljne zajednice utjecali i drugi čimbenici; klima, reljef, inklinacija i ekspozicija, povijesni razvoj. Komparativnom analizom flornih elemenata zaključeno je da je diskontinuirani areal jele na Papuku relikt iz postglacijalnog doba (Trinajstić i drugi 1997.). Biljna zajednica kao rezultat stanišnih uvjeta Pcdogeneza tla na eruptivima i efuzivima papučkog gorja, uvjetovala je pojavu biljne zajednice bukve i jele. U takvoj šumskoj zajednici rastu specifične vrste drveća, grmlja i zeljastog bilja. Vezu s tlom biljka vrši preko korijenovog sustava, koji više ili manje prorašćuje tlo, na većoj ili manjoj dubini. Živo i mrtvo korijenje svojim dubinskim i lateralnim razvojem nalazi se, u dubljim slojevima, B - horizontu. Tako je utvrđeno da se u smedem šumskom tlu nade 50-60 korjenova kitnjaka i običnog graba po kvadratnom centimetru tla, u A - horizontu, odnosno 30-40, u B - horizontu. U zajednici bukve i jele broj korjenova je oko 60/dnf u A- horizontu i oko 40 u B- horizontu. Utjecaj na stvaranje tla vrše i drugi biološki čimbenici. To je tzv. mikroflora i mikrofauna tla, s najvažnijim predstavnicima virusima, bakterijama, algama, gljivama, lišajevima. Zbog važne spone u lancu živog i neživog svijeta zanimljivi su virusi i bakterije, kao najjednostavniji oblici života , te svoje karakteristike protežu u svaku živu stanicu viših i složenijih oblika života. Zbog karaktera ekološkog pristupa naznačenoj teme podsjećamo na njihovu temeljnu ulogu u sponi nežive i žive prirode. Virusi su ustvari makromolekule nukleinskih kiselina (RNK, DNK) s mogućnošću samoreplikacije, stvaranja i izmjene organskih tvari. Za njihov život je nužno naslanjanje na domaćina, u simbiotskom obliku. Bakterije su viši oblik živoga bića, koja mogu živjeti samostalno, naslonjenog na anorganski i organski svijet. Gledano biološki, to je također organizirana nakupina organskih molekula, tzv. prokariotska stanica. Kao prokariotska stanica nema izdiferenciranu staničnu jezgru i protopazmu, nema staničnu membranu. Svi geni sabrani su u jednu DNK, koja se replicira, a uz pomoć RNK i kemijskih procesa oksidacije, redukcije, sinteze i razlaganja provodi se red u prividnom neredu organskih makromolekula. Alge, gljive i lišajevi (kao simbionti alge i gljive), pripadaju već svijetu izdiferenciranih živih bića. Imaju tzv. 341 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1998 str. 44 <-- 44 --> PDF |
J. Zelić: PREB0RN1 OBLIK GOSPODARENJA ŠUMSKIM SASTOJINAMA BUKVH I JELE NA PAPUKU Šumarski list br. 7 X, CXXI1 (1998). 339-346 eukariotsku stanicu sa staničnom jezgrom i staničnom membranom, kromosomima, genima (DNK, RNK). Na temelju grade stanice biljke i životinje ilustrirat ćemo temeljno načelo ekologije, kao hijerathijsko načelo ustrojstva (strukture), od žive stanice do ljudskog društva. Eukariotski tip stanice viših biljaka i životinja temelji se na načelou simbiotske veze triju uvjetno rečeno prokariotskih tipova stanica. To su mitohondriji, plasticli i spirohete. Ovi sastavni djelovi stanice su djelomično autonomni, djelomično zavisni. Moglo bi se reći da su se u procesu evolucije "ugnijezdili" u vidu složenije stanice, zbog zajedničkog interesa. Mitohondrij, kao prokariotski tip stanice (stanice u stanici) služi za stvaranje potrebne energije u stanici, sagorijevanjem kisika iz zraka. Djeluje kao "kemijska tvornica", pretvara glukozu, masti i proteine u ATF adenozin trifosfat, hranu koju koristi životinjska stanica. Plastidi, kao tip prokariotske stanice u obliku kloroplasta, odnosno klorofila, služe za stvaranje organske tvari pomoću ugljičnog dioksida (C02), vode i svjetlosti. Važan su dio svake biljne stanice. Spirohete su također prokariotski tip stanice, a dolaze do izražaja u stvaranju spolnih stanica, koje trebaju biti pokretne prigodom oplodnje. Kao primjer navodimo sprermatozoide pokretane pomoću repica. Do izražaja dolaze u životinjskom svjetu. Svaki od navedena tri temeljna dijela stanice je autonoman (može se replicirati i vršiti izmjenu tvari), ali je ujedno ovisan, poput virusa, o domaćinu stanici i procesima u njoj. U slobodnoj prirodi manifestira se kao prokariotska bakterija, osim plastida koji su svojstveni biljci. Stvaranjem organskih tvari, fotosintezom, biljka postaje neophodna za život životinjskog svijeta. Integriranost i simbioza entiteta stanice predstavlja temeljno obilježje života; reprodukciju, izmjenu tvari i energije i samopokretljivost. Čovjek, regulator prirodnih procesa Protegnuvši odnose i procese od neživog k živom svijetu, sve do čovjeka kao pripadnika njegovoj vrsti i prirodi, ali i čovjeka koji po svojim spoznajama i duhu izlazi iz svijeta prirode kao globalnog okruženja, dolazi se do čovjeka regulatora prirodnih procesa. Odatle potiču i ona vječna kulturološka pitanja izražena kroz filozofiju, prirodne znanosti i religiju, danas aktualizirana kao globalna ekološka pitanja; odnos pojedinca i društva (individualnog i kolektivnog), autonomnosti i ovisnosti, dijela i cjeline, pojedinačnog i općeg. U gradi stanice svih živoh bića nalazi se i temeljno pitanje determinizma i nužnosti, te neodređenosti i slučajnosti s tzv. kaosom, "redu u neredu". No, primjer temeljnog oblika života stanice nas upućuje daje individua uvijek dio integracijske strukture. Tu je izraženo načelo hijerarhijske strukture, koja povezuje podskupove struktura u cjelinu, određene razine, a ova opet teži punini integracije. Da bi se proces održao, nužni su simbioza, tolerancija i kompromis. To je ona redukcija entropije, svojstvena živim bićima. Sira hijerarhijska simbioza je ekološka zajednica. Daje ekološka zajednica integracijska struktura živoga svijeta, svjedoči nam "zajednički građevni jezik". Za izgradnju temeljnih oganskih molekula života,proteina, sva živa bića koriste dvadeset istih aminokiselina, a za slanje inormacija koriste zajednički jezik od četiri slova četiri baze (DNK, RNK). Ta se sekvenca provlači od virusa do čovjeka. Upotrebljava se jedno pismo za sve jezike živog svijeta. Prema načelu korisnosti uspostavlja se koordinacija i kooperacija, podređenost i nadređenost. Živi organizam nije mozaik nagomilanih elementarnih fizičko-kemijskih procesa, već hijerarhija dijelova u kojoj su svaki entitet, od podstaničnih organela (mitohondriji, plazmidi, spirohete) naviše, čvrsto spojene strukture s vlastitim samoregulirajućim mehanizmom i stanovitim stupnjem samouprave. Takav entitet s dva svojstva naziva se holon. Holonje dakle entitet s dva lica, koji imaju obilježje i nezavisnih bića i međusobnih dijelova. To je onaj rimski bog Janus, koji stoji na vratima, ulazu ali i izlazu, s dva lica iste glave, koja u tijeku vremena gleda u prošlost i budućnost. Zato ekolozi i kibernetičari govore o tzv. holističkom pristupu čovjeka i prirode. Poslije ovih razmatranja trebalo bi nam biti jasnije zašto se na kamenskom Papuku, na stijenama eruptiva i efuziva (silikatima) razvilo tlo takvih svojstava (distrično smeđe tlo), koje je uz klimatske uvjete omogućilo nastanak biljne zajednice bukve i jele, kao hijerarhijska simbioza nižih i viših biljaka i životinja. Na temelju odnosa staništa i bilja u šumskoj bioeenozi osnovana je tzv. tipologija šuma ifitocenologija. Tako pod tipom šume razumijevamo "grupaciju drveća i drugog bilja koja je nastala međusobnim utjecajem jednih biljaka na druge. Svakom tipu šume, nazvanom po jednoj karakterističnoj biljci - u sloju prizemnoga rašća - odgovara određeni prirast drvne mase". U fitocenološkoj klasifikaciji osnovna je jedinica biljna zajednica (asocijacija fitocenoza) pod kojom razumijevamo "zajednicu određenog florističogsastava, jednakih stanišnih uvjeta i jednakog izgleda". Ista vrsta drveća različito prirašćuje u različitim biljnim zajednicama. Rast i prirast šumskog drveća podložan je utjecaju dviju sila, međusobno oprečnih, sila rasta i sile prigušenja rasta. Svakoj jedinki je genetskim kodom određen |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1998 str. 45 <-- 45 --> PDF |
J. Zelić: PREBORNI OBLIK GOSPODARENJA ŠUMSKIM SASTOJINAMA BUKVE I JELE NA PAPUKU Šumarski list br. 7 8, CXXI1 (1998), 339-346 njen fizički i vremenski "gabarit", a stanišnim uvjetima Sloj grmlja: Evonimus latifolia, Lonicera xylostese regulira mogući doseg toga maksimuma. um, Daphne mesereum, Daphne laureola. Ilex aquifoli- Na temelju mogućih visina stabala različitih vrsta drum, Sambucus nigra, Sambcus racemosa. veća, određena je dobrota staništa (bonitet), kao ograničavajućeg čimbenika rasta i prirasta. Dobrata staništa ovisi prije svega o edafskim čimbenicima (tlo) i klimatskim čimbenicima koji su utjecali na razvoj tla. U daljem toku formiranja biocenoze, biljka utječe na razvoj tla i klime. Tu je opet potvrđena nužna veza svih entiteta u cilju integracijskog procesa. Čovjek, kao jedini svjesni entitet u integracijskom procesu prirode, razumjeva te zakonitosti te ih svjesnim postupcima želi regulirati. Fitocenoza Abieti-Fagetum pannonicum prov. Pelcer - panonska šuma bukve i jele Na području "Zapadnog Papuka" nalazi se homogena cjelina ove zajednice na površini oko 1870 hektara. U omjeru smjese u bukva i jela prilagođene stanišnim uvjetima. Bukva preferira neutralna i slabo kisela tla, a jela podnaša kisela i jače kisela tla. Cilj šumara je regulirati uzgojnim mjerama omjer smjese, bukve (0,4) i jele (0,6). To je moguće samo suptilnim poznavanjem stanišnih uvjeta, te biološkh svojstava bukve i jele. Floristički sastav je sljedeći: Sloj drveća: Abies alba, Fagus sylvatica, Acer pseudoplatanus, Fraxsinus exscelsior, Acer platanoides, Ulmus montanus. Sloj prizemnog rašća: Lusula pilosa, Lusula lusuloides, Lusula silvatica, Vaccinium myrtilus, Blechnum spicant, Hieracium umbelatum, Aposeris foetida, Prenanthes purpurea, Dentaria bulbifera, Mercurialis perenis, Allium ursinum, Galium sylvaticum, Anemone nemorosa, Asarum europeum, Euphorbia amygdaloides, Epilobium montanum, Veronica officinalis, Senecio nemorensis, Impatiens noli- tangere, Gentiana asclepiadea, Sanicula europaea, Glechoma hirsuta, Circea luteciana, Hieracium murrorum. Kao pokazatelj kiselih tala uočljive su biljke iz roda Lusula - bekice . U klimatu relativno niže prosječne godišnje temperature, 8,9" C i relativne vlažnosti zraka oko 78%, te dužeg zadržavanja snijega, povećana je vlažnost tla i sporija organska razgradnja humusa. To je od bitnog utjecaja na regeneraciju i klijavost sjemena. Bukva i jela, dvije važne gospodarske vrste Papuka, i biološki su različite, no što se tiče sličnosti i zahtjeva prema staništu mogu se uzgajati u mješovitim šumskim sastojinama, maksimalno koristeći njihovu proizvodnu sposobnost drvne mase. Vodeći računa o proizvodnoj sposobnosti, ali i o ekološkoj funkciji šume, šumarski stručnjaci su 1996. godine odabrali tzv. preborni oblik gospodarenja. 2. PREBORNI OBLIK GOSPODARENJA KAO FUNKCIJA MAKSIMALNE PROIZVODNOSTI I EKOLOŠKE STABILNOSTI Management in uneven-aged forest as a function of maximal productivity and ecological stability Preborni oblik gospodarenja šumskim zajednicama bukve i jele na Papuku je svjesni odabir čovjeka (šumarskog stručnjaka) nakon iskustva i znanstvenih spoznaja, te ekoloških zahtjeva vremena u kojemu živimo. Praćenjem umiranja šuma u Hrvatskoj, a posebice na Papuku, registrirana je pojava sušenja jele i bukve i znakova bolesti (kloroza lista i iglica). Osobito je ugrožena jela na silikatima, kiselim tlima, koja se dodatnim zakiseljavanjem iz zraka u obliku "kiselih kiša", još više opterećuju nezasićenim adsorpcijskim kompleksom. Da bi se uzgojnim mjerama utjecalo na stabilnost edafskog čimbenika, odabran je preborni oblik gospodarenja mješovitom sastojinom bukve i jele, kao stabilniji i manje ugrožen. Preborna sastojina po svojoj strukturi je takva da na istoj površini (1 ha), rastu stabla bukve i jele različite starosti, od jedne do sto godina. Kaže se daje preborna šuma uvijek iste starosti, a stabla različite starosti čine niz različitih uzrasta (visina) i debljinskih stupnjeva (promjera stabala). U prebornim sastojinama stručnim i znanstvenim istraživanjima otkriveno je niz prirodnih zakonitosti koje se mogu izraziti u numeričkom, matematičkom obliku. Jedan od najvažnijih parametara u gospodarenju prebornom sastojinom je tzv. normalna drvna zaliha ili normala. Normalna drvna zaliha izražava se u mVha. Drugi važan parametar je broj stabala po hektaru i njihova distribucija po debljinskim stupnjevima. Poznavatelji strukture jednodobnih regularnih sastojina znaju da se distribucija broja stabala po debljinskim stupnjevima, za određenu starost, može grafički prikazati zvonolikom krivuljom, Gaussovom distribucijom. Distribucija broja stabala po debljinskim stupnjevima u prebornim sastojinama može se grafički prikazati kao hiperbola, Liocourtova distribucija. Po obliku navede |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1998 str. 46 <-- 46 --> PDF |
Zelić: PREBORNI OBI.IK GOSPODARENJA ŠUMSKIM SASTOJINAMA BUKVE I JELE NA PAPUKU Šumarski list br. 7-X. CXXII (I 998). 339-346 nih krivulja šumarski stručnjaci lako zaključuju o normalnosti konkretne šumske sastojine. Zbroj svih kružnih ploha stabala (plošnih presjeka u prsnoj visini stabla ) po jednom hektaru naziva se temeljnica. Ako se temeljnica pojedinačnog stabla pomnoži visinom stabla i korekcijskim čimbenikom (zbog koničnosti stabla) dobije se volumen stabla. Umnožak volumena pojedinačnih stabala i broja stabala po hektaru daje ukupnu drvnu masu po hektaru sastojine. Na temelju konkretnih mjerenja u prebornim sastojinama došlo se do zanimljivih matematičkih veličina pomoću kojih se može "ad hoc" odrediti temeljne elemente i stanje sastojine. Navodimo takav primjer za područje gospodarske jedinice "Zapadni Papuk": Prosječna visina dominantnih stabala jele je oko 30 m, te se slijedom toga određuje bonitet staništa stupnjem III, kao prosječna dobrota staništa. Orijentacijski Deblj. stupanj 15 20 25 30 Broj stabala 108 81 59 45 je u prebornoj sastojini visina stabla izražena u metrima jednaka temeljnici po hektaru, izraženoj u kvadratnim metrima, (H = G). Za III bonitet normalna temeljnica bila bi 30 m2. Ako se visina pomnoži sa 10, udesetorostruči, dobije se normalna drvna zaliha po hektaru (10 *H = V). To daje iznos od oko 300 m´/ha, što bi bila normala za jelu na Papuku. Točniji iznos normale dobije se matematičkim izrazom, kvadratom visine podijeljenom s 3, (V= H73). Normalan broj stabala po hektaru za III bonitet i deb- Ijinske stupnjeve od 15 do 60 cm izračuna se pomoću faktora (q), geometrijske progresije Liocourtove krivulje, koji za jelu i III bonitet iznosi 1,34 (Kl ep a c 1997). Normalan broj stabala u debljinskom stupnju 15 cm je 108 stabala. Broj stabala u višem stupnju, 20 cm, je ako broj stabala prethodnog stupnja (108), podijelimo s 1,34 (q), 108/1,34 = 81. Za sljedeći debljinski stupanj, 25 cm, normalni broj stabala bio bi 81/1,34 = 59 ,... 35 40 45 50 55 60 34 25 18 14 11 8 Ukupan, normalan broj stabala po hektaru je 403, odnosno bez prvog debljinskog stupnja 295 stabala. Ako ukupnu normalnu drvnu zalihu po hektaru podijelimo s normalnim brojem stabala dobit ćemo volumen, drvnu masu prosječnog stabla, 300/403 = 0,74, (v = 0,74 m3). Volumen prosječnog stabla, bez prvog debljinskog stupnja (15 cm) je oko lm3 (300/295). Debljinski stupanj od 60 cm u prsnoj visini odabran je kao ciljni promjersječne zrelosti, tehničke i financijske zrelosti. Kod odabiranja stabala za sječu, doznačuju se sva stabla iznad 60 cm debljine, te razlika između normalnog i konkretnog broja stabala u pojedinim debljinskim stupnjevima. Sječa se u sastojini vrši obično svakih 10 godina (ophodnjica). Pravilo je da se smije sjeći do tečajnog, desetgodišnjeg prirasta. Prirast, odnosno postotak prirasta izračuna se iz tzv. vremena prijelaza (T), potrebnog broja godina da se poveća debljina stabla za jedan debljinski stupanj, 5 cm. Tako npr. da stablo pređe iz debljinskog stupnja 30 cm u debljinski stupanj 35 cm. potrebno je 10 godina (T= 10). Postotak prirasta izračuna se tako da se 100 podijeli s trostrukim vremenom prijelaza (100/3*T), u našem slučaju to je 100/3*10 = 3,33, odnosno 3,33%. Prirast se izračuna umnoškom temeljne normalne drvne zalihe i postotka prirasta (P = M*p/100), P = 300* 3,33/100, cea 10 mVgod. To znači da bi se svakih 10 godina moglo sjeći maksimalno 100 mVha, a da se ne naruši normalitet sastojine. No, u praksi postoji niz sastojina koje više ili manje odstupaju od normalnih, pa se za svaku sječivi etat određuje posebno. U biljnoj zajednici bukve i jele, normale za bukvu su drukčije, nešto niže za isti bonitet, te se sječivi etat određuje prema omjeru smjese obje vrste. Pod normalama se smatraju optimalne drvne zalihe, ni prevelike, ni premale, koje omogućuju trajno pomlađivanje i daju optimalan prirast. Pomlađivanje je trajni proces u prebornim sastojinama, a vezanje uz tzv. priljev stabala u sastojinu. Za priljev stabala u sastojinu, koji je rezultat regeneracije, postoji numerička veličina. Kaže se daje priljev normalan, ako iznosi 1 m3 godišnje. Ako je manji, pomlađivanje je slabo a ako je veći, pomlađivanje je preobilno. Šumarski stručnjaci trebaju voditi računa o priljevu, te mjerama regulacije svjetla i topline u sastojini, pomlađivanje dovesti u optimalno stanje. Znajući biologiju bukve, njenu sklonost da teži kompaktnijim jednodobnim grupama, te zahtjeva nešto drukčije edafske i okolišne uvjete, a kao listača ima drukčiji razvoj debla i krošnje, može se prilagoditi njen optimalni prirast i regeneracija. Poznato je da se bukov pomladak rado pojavljuje podjelom , a jelov pod bukvom. Jelov pomladak dobro se razvija do visine 40 cm iznad tla, u sloju povećane koncentracije ugljičnog dioksida, kojeg jelov pomladak koristi za povećanu asimilaciju i fotosintezu, u ograničenim uvjetima svijetla. Na većoj visini iznad tla nestaje kompenzacija asimilacije ugljičnim dioksidom, te je treba stimulirati dovođenjem više svjetla. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1998 str. 47 <-- 47 --> PDF |
PREBORNI OBLIK GOSPODARENJA ŠUMSKIM SASTOJINAMA BUKVE I JELE NA PAPUKU Šumarski list br. 7 8, CXXII (1998), 339-346 Drugi kritičan moment u razvoju individua jele Gornji primjer je pokušaj da se na uprošten način, odnosi se na debljinski stupanj od 30 cm, koji za dalji pomoću prirodih zakona izraženih jednostavnim mateoptimalni volumni prirast traži razbijanje vertikalne matičkim oblicima, predoči praktična mogućnost prostrukture sastojine. To je upravo i oblik gospodarenja vođenja novog oblika gospodarenja na Papuku. prebornim sastojinama, pa jela u njima postiže optimalan prirast, odnosno produkciju po hektaru površine. ZAKLJUČNA RAZMATRANJA - Conclusions Člankom Preborni oblik gospodarenja šumskim sastojinama bukve i jele na Papuku nešto specifičnijeg karakera (ekološki pistup) želi se skrenuti pažnja na nužnost znanstvenog pristupa novoodabranom načinu gospodarenja sastojinama bukve i jele u kontinentalnom dijelu Hrvatske, pobliže u gospodarskoj jednici Zapadni Papuk. Praktičnoj primjeni metodom prebornog gosgodarenja prišlo se na temelju znanstvenih spoznaja s drugih područja Hrvatske, gdje se tradicionalno primjenjuje kao najprimjereniji način. Prirodnim formiranjem grupa i tendencijom pomlađivanja, te raščlanjenjem vertilkalne stukturc i drugih relevantnih elemenata, ukazuje se na mogućnost prebornog načina gospodarenja sastojinama bukve i jele na Papuku. Odabirom metode gospodarenja želi se optimalno iskoristiti proizvodna sposobnost stanišnih uvjeta i ekološka stabilnost (trajnost). Postavke su iznesene na temelju literature i spoznaja znanstvenika Šumarskog fakulteta i Instituta, na temelju vlastitih spoznaja uzgajanja i iskorištavanja predmetnih šumskih sastojina. Analizom stanišnih uvjeta, odnosa tla, biljke i čovjeka nameće se doza opreza u gospodarenju, jer su u prošlosti tzv. "proširenjem areala jele", činjene pogreške podsijavanjem i sadnjom jele na staništima koja im edafski i klimatski ne odgovaraju. Pokušajem sinteze stručnih i znanstvernih postavki napisom se ukazuje na temeljne postulate gospodarenja prebornim načinom, jer na to ukazuju poznati "takacioni elementi". Istraživanja kokretnih sastojina, način gospodarenja po egzaktnim, mjerljivim veličinama cilj je budućih istraživanja. To će biti ujedno i potvrda valjanosti u odabiru načina gospodarenja. LITERATURA References 1. Dubravec, K D. i Regula, I.: Fiziologija bilja, 6. Tri naj stić, L., Franj i ć, J., Samarđić, L 1997: Školska knjiga Zagreb, 1995. O važnosti otkrića vrste Equi.setum sylvaticum L. (Equisetaceae) za razumijevanje autoktonosti o 2. Kal i n ić, M: Tla Papuka kao ekološki faktor hrasbične jele (Abies alba Mill., Finaceae) u Požeš tovih i bukovih sastojina, Institut za šumarstvo i kom gorju, Šumarski list 121(11-12): 593-597. drvnu industriju Beograd, Beograd, 1981. 7. Osnova gospodarenja i program gospodarenja gos3. Kl epac , D.: Novi sistem uređivanja šuma, "Hrvatpodarske jedinice Zapadni Papuk II ske šume", Zagreb, 1997. (Zvečevački), "Hrvatske šume", Požega, 1997. 4. Kl epac , D.: Rast i prirast šumskih vrsta drveća i sastojina, Nakladni zavod Znanje, Zagreb, 1963. 8. Silvae nostrae croatiae, Zagreb, 1994. 5. Rusan , R.: Od gee do sebičnog gena, zbornik radova, hrvatsko sociološko društvo, Zagreb, 1997. SUMMARY: In the area of the management unit "Zapadni Papuk IIZvečevački" we found the forest community Abieti-Fagetum pannonicum prov. Pelcer For the past period the natural fir and beech has been managed a high regular forest. The regeneration in even-aged forests, was carried out by clear-cutting under the cover of old trees. A permanent monitoring of forest communities of fir and beech directed towards connections between phytocenosis, soils and man activities. The forest community Abieti-Fagetum pannonicum occupies Dystric Cambisols, on eruptive and effusive silicate rocks. 345 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1998 str. 48 <-- 48 --> PDF |
.1. /die: I´RIIiORNI QUI IK GOSPODARENJA ŠUMSKIM SAS [´(MINAMA BUKVE I JELE NA PAPUKU Šumarski list br. 7 -S. CXXII (1998), 339-346 The investegation of the impact of vertical and horizontal structure on regeneration, proved true, that phytocenosis beech and fir are uneven-aged forests. The manner of menagement in uneven-aged forests is selection-group selection system and selection-group cutting. Normals are established for all uneven-aged pure or mixed stands of beech and fir forests. Howeve, the beech prefers pure stands, as a high regular cummunity, and on this area the thinning method is very important. The principles of tending are the following; management of uneven-aged forest, basal volume per hectare should not be reduced more than normal volume. Diameter structure has most often hyperbolic shape of tree distribution. The combination betveen beech and fir groups is such that achieves the highest producivity and ecological stability. In these forests it is very important to plan and manage on scientific bases. In this paper the author presented the preliminary management aspects of the beech and fir forest community and the need for investigation. Key w o rds: uneven- aged management, forest community of beech and fir, ecological conditions, phytocenosis, productivity, stability, man activities |