DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1998 str. 42     <-- 42 -->        PDF

J. /die: PREBORN1 OBLIK GOSPODARENJA ŠUMSKIM SASTOJINAMA BUKVE I JELE NA PAPUKU Šumarski list br. 7 8. CXX11 (1998). 339-346
Ivačke glave, Koprivnatog brda. Mjestimično su unutar
vapnenaca uloženi i dolomiti.


U donjem dijelu, južnom prigorju Papuka, nalaze se
kvartarni sedimenti nastali sedimentacijom na obodima
Panonskog mora ili su organogenog podrijetla s prepoznatljivim
intruzijama školjaka i puževa. To su, također,
vapnenaste stijene, lapori, laporoviti vapnenci, dovine
i gline, pijesci i pješčenjaci.


Tlo nastalo na geološkoj podlozi silikata i karbonatna
daje bitno različita obilježja koja se odražavaju na
njegovu proizvodnu sposobnost, te uspijevanje šumskih
i poljoprivrednih biljnih zajednica.


1. ODNOS TLA, BILJKE
Granitne (eruptivne) stijene, metamorfhe stijene
(efuzivi), kristalasti škriljci, kvarciti i kvarcitni pješčenjaci
imaju dominantan utjecaj na razvoj humusno-si


likatnih i smeđih kiselih tala.
Upravo \zjizikalno-kemijskih odnosa minerala, koji
sačinjavaju matičnu stijenu i na njoj razvijeno tlo, pod
utjecajem podneblja razvija se adekvatno moguća biosfera
sa čovjekom i njegovim svjesnim djelovanjem u
prirodi.


I ČOVJEKA - Interaction


between, plant and man activites


U odnosu tla, biljke i čovjeka važne su uzročno-posljcdične
veze (lanac) u međusobnoj uvjetovanosti, hijerarhijskom
odnosu, simbiozi i toleranciji, te prirodni
zakoni kao univerzalna pravila neživog i živog svijeta.
U sferi anorganskog svijeta događaju se odnosi uvjetovani
fizikalno-kemijskim zakonima, podložni tzv. zakonu
entropije kao ravnotežnom stanju, odnosno stanju
aktivnosti, mirovanja i umiranja. U organskom i živom
svijetu nastavlja se zakonitost iz anorganskog svijeta,
no fizikalno-kemijski zakoni podvrgnuti su novoj kvaliteti,
redukciji entropije, čiji se izraz ogleda u formi živog
bića, koje se reproducira, vrši izmjenu tvari i energije,
raste, razvija se i giba u prostoru.


Živi svijet, biljke , životinje i čovjek uspostavljaju
nove odnose u lancu prirode čija je bit u pozitivnom rastu,
progresiji, redukciji entropije, a samo svjesnim i
destruktivnim radnjama čovjeka remeti se težnja prema
složenijem i savršenijem.


Geneza tla i njegova svojstva


Vrsta tla, tankog površinskog sloja biosfere uvjetovana
je vrstom matične podloge, stijene, koja je sastavljena
od različitih minerala, a ovi su sastavljeni od konačnog
broja prirodnih elemenata.


U grubo se stijene mogu podijeliti na silikatne i karbonatne,
kao predstavnike dviju temeljnih skupina tala,
po njihovoj kiselosti i lužnatosti. Između ovih krajnosti
nalazi se niz prjelaznih, neutralnih skupina. Da bismo
razumjeli procese, tj. fizikalno-kemijske reakcije u tlu,
navest ćemo temeljne karakteristike tla, koje su relevantne
za uspostavljanje neprekidnog dinamičkog međusobnog
odnosa.


Tla Papuka istraživala je Mirjana Kalinić (1981), a
određene analize rađene su pri uređivanju šuma gospodarske
jedinice "Zapadni Papuk II-Zvečevački, te B.
Puača (1997) u sklopu magistarske specijalističke rad


nje i znanstvenici Šumarskog fakulteta u Zagrebu i Instituta
u Jastrebarskom u sklopu pedoloških, fitocenoloških
i tipoloških istraživanja. Rezultati su predočeni u
godišnjim izvještajima o znanstvenim istraživanjima.


Cestice tla, organskog i anorganskog porijekla rastopljene
u vodi, nazvane koloidnom otopinom, manifestiraju
se u u fizikalnom i kemijskom obliku. Kao temeljna
fizikalna svojstva tla navodimo: kapacitet tla za vodu,
kapacitet tla za zrak, veličina čestica tla i stabilnost
strukturnih agregata. Navedena svojstva su u međusobno
upravnom ili obrnuto upravnom odnosu; tako su u
upravno-ovisnom odnosu kapacitet za vodu i zrak, tj.
ako je jedan veći, veći je i drugi (pore zraka popunjavaju
se vodom). Obrnuto proporcionalan je odnos veličine
čestica i poroznosti: što su čestice manje, to je poroznost
manja, manje je moguće vezati vode u tlo, stabilnost
strukturnog agregata tla je veća. Između vode, zraka i
čestica tla uspostavlja se dinamična veza, osobito u slučaju
uzimanja hranjiva, minerala iz tla, od strane biljke.
Između čestica tla, koloida i vode postoji određeni energetski
potencijal. Snaga usisavanja biljaka kao razlika
kemijskih energetskih potencijala u biljci, u odnosu na
fizikalno vezanu vodu na čestici koloida tla je između 6
do 16 atmosfera. Ukoliko je sila usisavanja manja od sile
vezanja vode na česticu tla, dolazi do točke venuća
biljke, jer više nema fiziološki aktivne vode.


Kemijski odnosi, reakcije i veze u tlu, odnosno koloidnoj
otopini tla, ovise o vrsti minerala i kemijskih
elemenata, koji se pojavljuju u obliku iona i ionskih
skupina koje mogu imati pozitivan (kation) ili negativan
(anion) naboj. Ukoliko je odnos iona i ionskih skupina
uravnotežen, tla su neutralne reakcije, a ukoliko je
tzv. adsorpcijski kompleks tla nezasićen bazama, tlo je
kisele reakcije. Adsorpcijski kopleks je ustvari skup kationa
(vodika i drugih elemenata) koji imaju sposobnost
vezivanja i izmjenjivaja drugih skupina iona. On je