DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1998 str. 42 <-- 42 --> PDF |
J. /die: PREBORN1 OBLIK GOSPODARENJA ŠUMSKIM SASTOJINAMA BUKVE I JELE NA PAPUKU Šumarski list br. 7 8. CXX11 (1998). 339-346 Ivačke glave, Koprivnatog brda. Mjestimično su unutar vapnenaca uloženi i dolomiti. U donjem dijelu, južnom prigorju Papuka, nalaze se kvartarni sedimenti nastali sedimentacijom na obodima Panonskog mora ili su organogenog podrijetla s prepoznatljivim intruzijama školjaka i puževa. To su, također, vapnenaste stijene, lapori, laporoviti vapnenci, dovine i gline, pijesci i pješčenjaci. Tlo nastalo na geološkoj podlozi silikata i karbonatna daje bitno različita obilježja koja se odražavaju na njegovu proizvodnu sposobnost, te uspijevanje šumskih i poljoprivrednih biljnih zajednica. 1. ODNOS TLA, BILJKE Granitne (eruptivne) stijene, metamorfhe stijene (efuzivi), kristalasti škriljci, kvarciti i kvarcitni pješčenjaci imaju dominantan utjecaj na razvoj humusno-si likatnih i smeđih kiselih tala. Upravo \zjizikalno-kemijskih odnosa minerala, koji sačinjavaju matičnu stijenu i na njoj razvijeno tlo, pod utjecajem podneblja razvija se adekvatno moguća biosfera sa čovjekom i njegovim svjesnim djelovanjem u prirodi. I ČOVJEKA - Interaction between, plant and man activites U odnosu tla, biljke i čovjeka važne su uzročno-posljcdične veze (lanac) u međusobnoj uvjetovanosti, hijerarhijskom odnosu, simbiozi i toleranciji, te prirodni zakoni kao univerzalna pravila neživog i živog svijeta. U sferi anorganskog svijeta događaju se odnosi uvjetovani fizikalno-kemijskim zakonima, podložni tzv. zakonu entropije kao ravnotežnom stanju, odnosno stanju aktivnosti, mirovanja i umiranja. U organskom i živom svijetu nastavlja se zakonitost iz anorganskog svijeta, no fizikalno-kemijski zakoni podvrgnuti su novoj kvaliteti, redukciji entropije, čiji se izraz ogleda u formi živog bića, koje se reproducira, vrši izmjenu tvari i energije, raste, razvija se i giba u prostoru. Živi svijet, biljke , životinje i čovjek uspostavljaju nove odnose u lancu prirode čija je bit u pozitivnom rastu, progresiji, redukciji entropije, a samo svjesnim i destruktivnim radnjama čovjeka remeti se težnja prema složenijem i savršenijem. Geneza tla i njegova svojstva Vrsta tla, tankog površinskog sloja biosfere uvjetovana je vrstom matične podloge, stijene, koja je sastavljena od različitih minerala, a ovi su sastavljeni od konačnog broja prirodnih elemenata. U grubo se stijene mogu podijeliti na silikatne i karbonatne, kao predstavnike dviju temeljnih skupina tala, po njihovoj kiselosti i lužnatosti. Između ovih krajnosti nalazi se niz prjelaznih, neutralnih skupina. Da bismo razumjeli procese, tj. fizikalno-kemijske reakcije u tlu, navest ćemo temeljne karakteristike tla, koje su relevantne za uspostavljanje neprekidnog dinamičkog međusobnog odnosa. Tla Papuka istraživala je Mirjana Kalinić (1981), a određene analize rađene su pri uređivanju šuma gospodarske jedinice "Zapadni Papuk II-Zvečevački, te B. Puača (1997) u sklopu magistarske specijalističke rad nje i znanstvenici Šumarskog fakulteta u Zagrebu i Instituta u Jastrebarskom u sklopu pedoloških, fitocenoloških i tipoloških istraživanja. Rezultati su predočeni u godišnjim izvještajima o znanstvenim istraživanjima. Cestice tla, organskog i anorganskog porijekla rastopljene u vodi, nazvane koloidnom otopinom, manifestiraju se u u fizikalnom i kemijskom obliku. Kao temeljna fizikalna svojstva tla navodimo: kapacitet tla za vodu, kapacitet tla za zrak, veličina čestica tla i stabilnost strukturnih agregata. Navedena svojstva su u međusobno upravnom ili obrnuto upravnom odnosu; tako su u upravno-ovisnom odnosu kapacitet za vodu i zrak, tj. ako je jedan veći, veći je i drugi (pore zraka popunjavaju se vodom). Obrnuto proporcionalan je odnos veličine čestica i poroznosti: što su čestice manje, to je poroznost manja, manje je moguće vezati vode u tlo, stabilnost strukturnog agregata tla je veća. Između vode, zraka i čestica tla uspostavlja se dinamična veza, osobito u slučaju uzimanja hranjiva, minerala iz tla, od strane biljke. Između čestica tla, koloida i vode postoji određeni energetski potencijal. Snaga usisavanja biljaka kao razlika kemijskih energetskih potencijala u biljci, u odnosu na fizikalno vezanu vodu na čestici koloida tla je između 6 do 16 atmosfera. Ukoliko je sila usisavanja manja od sile vezanja vode na česticu tla, dolazi do točke venuća biljke, jer više nema fiziološki aktivne vode. Kemijski odnosi, reakcije i veze u tlu, odnosno koloidnoj otopini tla, ovise o vrsti minerala i kemijskih elemenata, koji se pojavljuju u obliku iona i ionskih skupina koje mogu imati pozitivan (kation) ili negativan (anion) naboj. Ukoliko je odnos iona i ionskih skupina uravnotežen, tla su neutralne reakcije, a ukoliko je tzv. adsorpcijski kompleks tla nezasićen bazama, tlo je kisele reakcije. Adsorpcijski kopleks je ustvari skup kationa (vodika i drugih elemenata) koji imaju sposobnost vezivanja i izmjenjivaja drugih skupina iona. On je |