DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1998 str. 46 <-- 46 --> PDF |
Zelić: PREBORNI OBI.IK GOSPODARENJA ŠUMSKIM SASTOJINAMA BUKVE I JELE NA PAPUKU Šumarski list br. 7-X. CXXII (I 998). 339-346 nih krivulja šumarski stručnjaci lako zaključuju o normalnosti konkretne šumske sastojine. Zbroj svih kružnih ploha stabala (plošnih presjeka u prsnoj visini stabla ) po jednom hektaru naziva se temeljnica. Ako se temeljnica pojedinačnog stabla pomnoži visinom stabla i korekcijskim čimbenikom (zbog koničnosti stabla) dobije se volumen stabla. Umnožak volumena pojedinačnih stabala i broja stabala po hektaru daje ukupnu drvnu masu po hektaru sastojine. Na temelju konkretnih mjerenja u prebornim sastojinama došlo se do zanimljivih matematičkih veličina pomoću kojih se može "ad hoc" odrediti temeljne elemente i stanje sastojine. Navodimo takav primjer za područje gospodarske jedinice "Zapadni Papuk": Prosječna visina dominantnih stabala jele je oko 30 m, te se slijedom toga određuje bonitet staništa stupnjem III, kao prosječna dobrota staništa. Orijentacijski Deblj. stupanj 15 20 25 30 Broj stabala 108 81 59 45 je u prebornoj sastojini visina stabla izražena u metrima jednaka temeljnici po hektaru, izraženoj u kvadratnim metrima, (H = G). Za III bonitet normalna temeljnica bila bi 30 m2. Ako se visina pomnoži sa 10, udesetorostruči, dobije se normalna drvna zaliha po hektaru (10 *H = V). To daje iznos od oko 300 m´/ha, što bi bila normala za jelu na Papuku. Točniji iznos normale dobije se matematičkim izrazom, kvadratom visine podijeljenom s 3, (V= H73). Normalan broj stabala po hektaru za III bonitet i deb- Ijinske stupnjeve od 15 do 60 cm izračuna se pomoću faktora (q), geometrijske progresije Liocourtove krivulje, koji za jelu i III bonitet iznosi 1,34 (Kl ep a c 1997). Normalan broj stabala u debljinskom stupnju 15 cm je 108 stabala. Broj stabala u višem stupnju, 20 cm, je ako broj stabala prethodnog stupnja (108), podijelimo s 1,34 (q), 108/1,34 = 81. Za sljedeći debljinski stupanj, 25 cm, normalni broj stabala bio bi 81/1,34 = 59 ,... 35 40 45 50 55 60 34 25 18 14 11 8 Ukupan, normalan broj stabala po hektaru je 403, odnosno bez prvog debljinskog stupnja 295 stabala. Ako ukupnu normalnu drvnu zalihu po hektaru podijelimo s normalnim brojem stabala dobit ćemo volumen, drvnu masu prosječnog stabla, 300/403 = 0,74, (v = 0,74 m3). Volumen prosječnog stabla, bez prvog debljinskog stupnja (15 cm) je oko lm3 (300/295). Debljinski stupanj od 60 cm u prsnoj visini odabran je kao ciljni promjersječne zrelosti, tehničke i financijske zrelosti. Kod odabiranja stabala za sječu, doznačuju se sva stabla iznad 60 cm debljine, te razlika između normalnog i konkretnog broja stabala u pojedinim debljinskim stupnjevima. Sječa se u sastojini vrši obično svakih 10 godina (ophodnjica). Pravilo je da se smije sjeći do tečajnog, desetgodišnjeg prirasta. Prirast, odnosno postotak prirasta izračuna se iz tzv. vremena prijelaza (T), potrebnog broja godina da se poveća debljina stabla za jedan debljinski stupanj, 5 cm. Tako npr. da stablo pređe iz debljinskog stupnja 30 cm u debljinski stupanj 35 cm. potrebno je 10 godina (T= 10). Postotak prirasta izračuna se tako da se 100 podijeli s trostrukim vremenom prijelaza (100/3*T), u našem slučaju to je 100/3*10 = 3,33, odnosno 3,33%. Prirast se izračuna umnoškom temeljne normalne drvne zalihe i postotka prirasta (P = M*p/100), P = 300* 3,33/100, cea 10 mVgod. To znači da bi se svakih 10 godina moglo sjeći maksimalno 100 mVha, a da se ne naruši normalitet sastojine. No, u praksi postoji niz sastojina koje više ili manje odstupaju od normalnih, pa se za svaku sječivi etat određuje posebno. U biljnoj zajednici bukve i jele, normale za bukvu su drukčije, nešto niže za isti bonitet, te se sječivi etat određuje prema omjeru smjese obje vrste. Pod normalama se smatraju optimalne drvne zalihe, ni prevelike, ni premale, koje omogućuju trajno pomlađivanje i daju optimalan prirast. Pomlađivanje je trajni proces u prebornim sastojinama, a vezanje uz tzv. priljev stabala u sastojinu. Za priljev stabala u sastojinu, koji je rezultat regeneracije, postoji numerička veličina. Kaže se daje priljev normalan, ako iznosi 1 m3 godišnje. Ako je manji, pomlađivanje je slabo a ako je veći, pomlađivanje je preobilno. Šumarski stručnjaci trebaju voditi računa o priljevu, te mjerama regulacije svjetla i topline u sastojini, pomlađivanje dovesti u optimalno stanje. Znajući biologiju bukve, njenu sklonost da teži kompaktnijim jednodobnim grupama, te zahtjeva nešto drukčije edafske i okolišne uvjete, a kao listača ima drukčiji razvoj debla i krošnje, može se prilagoditi njen optimalni prirast i regeneracija. Poznato je da se bukov pomladak rado pojavljuje podjelom , a jelov pod bukvom. Jelov pomladak dobro se razvija do visine 40 cm iznad tla, u sloju povećane koncentracije ugljičnog dioksida, kojeg jelov pomladak koristi za povećanu asimilaciju i fotosintezu, u ograničenim uvjetima svijetla. Na većoj visini iznad tla nestaje kompenzacija asimilacije ugljičnim dioksidom, te je treba stimulirati dovođenjem više svjetla. |