DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1998 str. 5 <-- 5 --> PDF |
Šumarski list br. 7 X, C´XXII (1998), 303-308 UVODNI ČLANCI - Leadings articles PROMIŠLJANJA O STANJU ŠUMARSTVA HRVATSKE NA PRAGU 21. STOLJEĆA" Prof. dr. sc. Slavko Matić - Poticaj za raspravu na 102. skupštini HŠD-a Hrvatsko šumarstvo društvo, staleška organizacija šumara Hrvatske, tijekom svog 152-godišnjega aktivnog rada na skrbi o šumama i šumarstvu Hrvatske, na svakoj od svojih do sada održenih skupština, pred svojim članovima i javnošću, sagledava prijeđeni put, postignute rezultate, ocjenjuje momentalno stanje u struci te na osnovi toga određuje puteve i aktivnosti budućega rada. Svaki puta, a uvjeren sam da će to biti i danas na 102. redovitoj skupštini, pitanja stanja šuma i šumarske struke, a posebice ljudi koji u njoj rade, imaju dominantnu ulogu u radu Skupštine. Dobro se podsjetiti, da se na Prvoj godišnjoj skupštini održanoj 1846. godine u Prečecu kraj Zagreba, raspravljalo o temi kako obnoviti stare slavonske hrastike, a takav način i stil rada održao se na skupštinama i do današnjega dana. Nije slučajno da smo baš danas odlučili raspravljati o najavljenoj temi "Promišljanja o stanju šumarstva na pragu 21. stoljeća", imajući u vidu da su se na kraju stoljeća dogodile mnoge promjene, vrlo značajne za mladu, samostalnu demokratsku hrvatsku državu, kako na društvenom, tako na gospodarskom i ekološkom polju. Ostvario se tisućugodišnji san svakog poštenog Hrvata o neovisnoj hrvatskoj državi, o pravnoj državi, osnovanoj na hrvatskom pravnom sustavu, što je pored ostaloga i temeljna predpostavka za dobro funkcioniranje šumarstva. Šumarstvo je infrastruktura svake pravne države, što znači daje njezina ekološka i ekonomska podloga, bez koje je nemoguće zamisliti ekološki i gospodarski napredak države i njenoga naroda. I pored vrlo povoljnih društvenih kretanja na generalnom planu u području društvenih kretanja koji se posredno ili neposredno odnose na šumarstvo, događaju se anomalije koje naša struka uz pomoć šire društvene zajednice mora ispraviti. Svjedoci smo donošenja brojnih zakona, pravilnika i drugih odredbi koji se odnose na šumu i šumarstvo, a o kojima se u proceduri donošenja šumarska struka nije mogla ili što je još gore nije htjela izjasniti. Dovoljno je samo spomenuti Zakon o zaštiti prirode, koji danas ponovno prolazi redigiranje pojedinih članaka, o kojima šumarska struka šuti i djeluje pasivno. Pitanja parkova prirode i ostalih zaštićenih šumskih objekata rješavaju se najčešće na štetu šumarstva, što znači u velikom dijelu i na štetu države. Isto tako spominjemo Pravilnik o unutarnjem redu Parka prirode Kopački rit, Zakon o inženjerskim komorama, prijedlog Zakona o otocima, Zakon o cestama, i dr. Svaki od njih nekvalificirano i suprotno mišljenju i stavu šumarske struke i znanosti određuje puteve razvoja šuma i šumskih objekata. Šumarska struka po tom pitanju mora poduzeti odlučne korake da se pogreške isprave. Činjenica je daje država izašla iz rata i ima velikih financijskih problema. Nije realno očekivati dobit od šumarstva kada je već i svakom studentu šumarstva jasno da u šumarstvu nema dobiti. Nažalost, posebice u zadnje vrijeme, rukovodeći ljudi u šumarstvu ističu dobit kao pokazatelj uspješnoga poslovanja. Ta dobit je vjerojatno stvorena na račun smanjenih ulaganja u jednostavnu biološku reprodukciju, nužnih investicija i svega onoga što se po zakonu mora vratiti šumi. Šumarstvo s pozitivnom nulom i šumarstvo koje od države ne očekuje ulaganja je vrlo rijetko, ali hrvatsko šumarstvo je na našu sreću, uz dobar rad i dobro rukovođenje, za to sposobno. Šumarstvo Hrvatske je danas u svijetu poznato po svom trajnom opredjeljenju za prirodne šume, prirodno pomlađivanje, biološku raznolikost i potrajnost. Zahvaljujući našim slavnim i uvaženim predhodnicima i onima koji su došli iza njih te cijeloj šumarskoj struci, to je opredjeljenje na sreću zadržano do danas. Poznato nam je kakva su bila europsksa opredjeljenja glede toga i koliko su Europa i svijet griješili po tom pitanju. Danas, nakon Ria, Strassbourga, Helsinkija, Lisabona i svih pokazatelja o svjetskom opredjeljenju za ono stoje nama bilo svojstveno, možemo primijetiti da ponekim radnjama griješimo i dovodimo u pitanje najveću vrijednost hrvatskoga šumarstva - opredjeljenje za stabilne, raznolike i potrajne prirodne šume. Oplodne sječe na velikim površinama, slaba prirodna ili umjetna obnova, preskakanje njege ili slabo obavljena njega po pojedinim radnim grupama, najčešće nekvalificiranima, bez realnih licenci za rad na takvom stručnom poslu, samo su neki od pokazatelja slaboga rada u šumi i sa šumom. Danas je krajnje vrijeme da se izborimo za licenciranje radova u šumarstvu uz insistiranje da u šumi može raditi samo onaj tko je stručno i kadrovski ekipiran. Šumarski inženjeri, tehničari i kvalificirani radnici moraju biti ulaznica svakome tko se želi natjecati za rad u šumi, tom najsloženijem i najosjetljivijem ekosustavu na svijetu. |