DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1998 str. 6 <-- 6 --> PDF |
S. Matić "PROMIŠLJANJA O STANJU ŠUMARSTVA HRVATSKE NA PRAUL´ 21. STOLJEĆA" Šumarski liši hr. 7 X. CXXII (l´WS). 303-304 Društva s ograničenom odgovornošću osnovana su na krivim i nestručnim predpostavkama daje iskorišćivanjc šuma nešumarska djelatnost. Poznati su nam slični pokušaji i radnje u prošlosti, koje su uvijek završile stručnim i financijskim promašajem. Stječe se dojam da su to za šumarstvo otpisani ljudi i strojevi, kojima se nije pružila ona pomoć koju zaslužuju svi članovi ove naše šumarske obitelji. Stavljati ih na tržište bez temeljnih uvjeta i bez kvalitetne opreme ravno je samoubojstvu, posebice kada ih se stavlja u utakmicu s privatnicima, bez ikakvih kvalifikacija i sumnjivih poslovnih rezultata. O tome ova struka mora izreći pravu riječ i zauzeti svoj stav. Značajno je napomenuti i nezaboraviti daje šumarska znanost imala i da i dalje ima nezaobilaznu ulogu u svim radovima u šumarstvu. Potrebito je i dalje nastaviti dobru i hvale vrijednu suradnju znanosti i prakse glede činjenice da su pozitivni rezultati te suradnje više nego očigledni. U novim društvenim odnosima, u procesima povećanja privatnoga poduzetništva u drvnoj industriji i u šumarstvu, mišljenja smo da bi HŠD trebala biti ona stručna, nepolitička i samostalna organizacija, preko koje bi išle sve aktivnosti, posebno glede javnih prezentacija i popularizacije šumarstva i preradbe drva. Takmičenja šumarskih radnika, organizacija dana šumarstva, stručni i znanstveni skupovi, publicistička djelatnost, izložbe i slične aktivnosti, stručne i znanstvene ekskurzije, samo su neki primjeri te aktivnosti. Ovo su samo neki poticaji za raspravu na današnjoj 102. skupštini, izneseni ponajprije zbog želje da se navedeni problemi rješe u interesu hrvatskoga šumartva i hrvatske države. Na 99. Skupštini održanoj u prosincu 1994. godine u Križevcima, u svom sam uvodnom izlaganju govorio o šumarskoj etici i moralnim vrijednostima šumarskoga stručnjaka. Isti citat ponovio sam na lanjskoj 101. Skupštini održnoj u svibnju 1997. godine u Zagrebu. Iako je to možda neoubičajeno, pretenciozno i mnogima već dosadno, koristim ovu priliku i vaše strpljenje da još jedanput, to znači treći put ponovim to izlaganje. Svakome od vas prepuštam da donese svoj sud zašto to radim. Citat glasi: Poseban trud ulagali smo, a trebat ćemo ulagati i veći, na aktivnostima oko afirmacije struke glede njenoga diginiteta, posebice kada je u pitanju šumarska etika; a usudio bih se reći i moralni lik šumara, u odnosu na struku i obveze koje je dužan prema struci ispunjavati. Naša je struka dobrim dijelom utemeljena na profesionalnoj etici, koja čini skup normi, vrijednosti i ciljeva s kojima se moramo rukovoditi kao pripadnici profesije u primjeni svoga profesionalnog znanja. Najčešće se radi o pisanim kodeksima, kao što su primjerice osnove gospodarenja i drugi materijali sadržani u zakonima, pravilnicima i poslovnicima, kojih se moramo pridržavati, ali su još važniji oni neformalni, nepisani kodeksi struke, stvarani od naših velikih predhodnika, koji su utkani u svaki profesionalni odnos prema šumi kao najvažnijem ekosustavu kako s gospodarskog tako i s općekorisnog stajališta. Nažalost, moramo se složiti s činjenicom daje 50 godina u našoj najnovijoj povijesti obilježeno primitivnom srbokomunističkom sustavnom, destrukcijom svega stoje bilo sveto u hrvatskoj tradiciji i povijesti. Rezultati destrukcije su danas manje-više uočljivi u mnogim područjima naše struke, a vrlo se teško složiti s činjenicom da su slabo uočljivi otpori takvome stanju. Isto tako postaje nužno da se na neki način tješimo svih onih koji su najvjero jatnije zalutali u našu struku i misle da im je šuma isključivo sredstvo lake i često puta problematične zarade. I ovaj ću puta ponoviti daje ova konstatacija danas aktualnija nego prije 4 godine, pa čak i prije jedne godine. Volio bih da svaki od nas o tome dobro razmisli i neke stvari raščisti, pred samim sobom, pred Bogom i hrvatskim narodom. |