DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1998 str. 62     <-- 62 -->        PDF

Začuđuje nesuglasje između vodoprivrede i šumarstva,
dva područja ljudske djelatnosti koje bi trebale ići
ruku pod ruku. Nesuglasje prije više od 20 godina, kada
smo prvi puta raspravljali s gospodinom Bergmanom,
tadašnjim sekretarom Komiteta za vodoprivredu SRH


o sušenju lužnjakovih šuma zbog pogrešno izvedenih
vodotehničkih zahvata u šumskome bazenu Kupčina,
moglo se tada shvatiti i oprostiti. Ali poslije dvadesetgodišnje
suradnje između vodoprivrede i šumarstva,
koja je, uvjeren sam, bila korektna, današnje nesuglasje
nema prave osnove, osim ako ga pokreće onaj koji poslije
toliko godina ili nije shvatio zbiljski odnos između
vode i nizinske šume ili ignorira činjenice.
Razmotrimo li naše nesuglasice tijekom ostvarenja
različitih vodotehničkih zahvata u šumoviti prostor, vidi
se kako su one postojale samo kod prijedloga zahvata u
nizinskim područjima. Svi vodoprivrcdni projekti koji
su se odnosili na gornje tokove rijeka bili su od šumara
prihvaćeni bez teškoća, pa se ne može govoriti o šumarima
kao "nihilističkim protivnicima razvoja", nego o logičnome
odrazu struke na prijetnje uništavanja šume kao
njezine životne osnove, ali i obveze koju ima štiteći
šumu i primjenjujući Zakon o šumama, Zakon o zaštiti
prirode, Zakon o zaštiti okoliša kao i Zakon o vodama.


Glede Agende 21 iz Rija, potrebno je proučiti Usvojena
načela o šumama kao i sva poglavlja iz Agende
koja se odnose na održivi razvoj, što ne upućuje na bezobzirno
korišćenje prirodnih bogatstava, nego na takvo


koje će ih i dalje održati u funkciji. U tom smislu uvjeren
sam kako nizinske šume i hidroelektrane mogu dobro
zajednički funkcionirati, uz poštivanje osnovnih
načela ekološke ravnoteže šumskoga ekosustava.


U dijelu napisa koji se odnosi na konferenciju i njezin
tijek autor piše kako nije sklon taj skup ocijeniti pozitivno
i da nismo uvjerili auditorij kako smo (šumari i
zaštitari!) za održivi razvoj koji je condicio sine qua
non za Hrvatsku i koji je samo i iključivo, prema njegovu
mišljenju , ostvarenje projekta HE Novo Virje.


Svi drugi prijedlozi dolaze iz tabora nihilističkih
protivnika razvoja, koji ne poštuju demokratske procedure
donošenja odluka. Za njih nisu mjerodavni skupi,
vrlo opsežni istražni radovi i studije. Kako sam sudjelovao,
zajedno sa skupinom šumarskih znanstvenika sa
Šumarskoga fakulteta u Zagrebu u izradi spomenutih
studija, i to dijela koji se odnosi na šumarstvo, odgovorno
tvrdim kako naši zaključci nisu u cijelosti preneseni
u integrirani završni tekst, nego su iz konteksta izvađeni
oni dijelovi koji ne smetaju danom projektu hidroelektrane.


Ostvarenje Hidroelektrane Novo Virje jedini je cilj,
dok su održivi razvoj i zaštita prirode i okoliša tek ukras
jednoga dobrog i isplativog posla, ali samo za uži krug.


Ako sam pogriješio unaprijed se ispričavam.


Prof. dr. sc. B. Prpić


NEKONVENCIONALNA RASPRAVA O "PARADIGMI ODRŽIVI RAZVOJ


U organizaciji Hrvatskoga šumarskog i Hrvatskog
energetskoga društva u Zagrebu je 27. i 28. svibnja održana
Međunarodna konferencija Održivo gospodarsko
korišćenje nizinskim rijekama i zaštita prirode i okoliša.
Suorganizatori su formalno bili Euronatur, Akademija
šumarskih znanosti, Pokret prijatelja prirode Lijepa
naša, Hrvatsko ekološko društvo, Hrvatsko društvo
za odvodnju i navodnjavanje, Hrvatsko društvo za velike
brane, Hrvatsko društvo za zaštitu voda, Hrvatsko
geološko društvo i Hrvatsko hidrološko društvo.


Organizatori su ciljem konferencije proglasili "pronalaženje
mogućnosti održivog energetskog (u skladu s
naslovom konferencije trebalo je - gospodarskoga!) korištenja
nizinskim rijekama u Hrvatskoj s posebnim osvrtom
na zaštitu šuma".


Prihvatio sam ponudu organizatora da se aktivno uključim
u konferenciju uvodnim izlaganjem, predsjedanjem
dvjema sjednicama i sudjelovanjem u izradi zaključaka.
Pri tom sam bio svjestan da me čeka uzbudljiv
zadatak, jer se na temama konferencije mahom sukobljavaju
dvije ekstremne suprostavljene struje. Jedna
je, tobože, tehnicistička, razorna, gruba građevinska


("betonirska"), koja bi po mišljenju one druge najradije
upropastila sve prirodno. Druga je ekstremna struja
protiv bilo kakva razvoja. Zadaća je konvencije, dakle,
imala biti da vrela srca a hladne glave pomiri ekstremne
stavove i da pokuša zaključivati zaista u korist održivog
razvoja. Logično je da takvu, arbitražnu ulogu preuzmu
vodoprivrednici, kojih je struka upravo polivalentna u
smislu zaštite od voda, zaštite voda i korišćenja vodama
(ali ne samo u energetske svrhe!).


Tumačeći takvu ulogu vodnoga gospodarstva, prihvatio
sam dakle, ponudu i konferenciji ponudio uvodno
izlaganje koje dajem u integralnome opsegu. Naslov,
pak, ovoga članka citat je iz rasprave jednog od
sudionika, koji je konferencija prihvatila maltene kao
svoj motto.


U tijeku pripreme te konferencije dogodio se znakovit
razvoj ideje o potrebi, o sadržaju pa i o učesnicima
konferencije. U početku gotovo jednonamjenska ideja
u kratkom je roku evoluirala u višenamjensku. Tako je i
originalni naslov dobio još i pridjev održivi, što svjedoči
o tome da se već u pripremi konferencije na izvjestan
način prejudiciraju njeni zaključci i da konvergiraju