DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1998 str. 62     <-- 62 -->        PDF

Začuđuje nesuglasje između vodoprivrede i šumarstva,
dva područja ljudske djelatnosti koje bi trebale ići
ruku pod ruku. Nesuglasje prije više od 20 godina, kada
smo prvi puta raspravljali s gospodinom Bergmanom,
tadašnjim sekretarom Komiteta za vodoprivredu SRH


o sušenju lužnjakovih šuma zbog pogrešno izvedenih
vodotehničkih zahvata u šumskome bazenu Kupčina,
moglo se tada shvatiti i oprostiti. Ali poslije dvadesetgodišnje
suradnje između vodoprivrede i šumarstva,
koja je, uvjeren sam, bila korektna, današnje nesuglasje
nema prave osnove, osim ako ga pokreće onaj koji poslije
toliko godina ili nije shvatio zbiljski odnos između
vode i nizinske šume ili ignorira činjenice.
Razmotrimo li naše nesuglasice tijekom ostvarenja
različitih vodotehničkih zahvata u šumoviti prostor, vidi
se kako su one postojale samo kod prijedloga zahvata u
nizinskim područjima. Svi vodoprivrcdni projekti koji
su se odnosili na gornje tokove rijeka bili su od šumara
prihvaćeni bez teškoća, pa se ne može govoriti o šumarima
kao "nihilističkim protivnicima razvoja", nego o logičnome
odrazu struke na prijetnje uništavanja šume kao
njezine životne osnove, ali i obveze koju ima štiteći
šumu i primjenjujući Zakon o šumama, Zakon o zaštiti
prirode, Zakon o zaštiti okoliša kao i Zakon o vodama.


Glede Agende 21 iz Rija, potrebno je proučiti Usvojena
načela o šumama kao i sva poglavlja iz Agende
koja se odnose na održivi razvoj, što ne upućuje na bezobzirno
korišćenje prirodnih bogatstava, nego na takvo


koje će ih i dalje održati u funkciji. U tom smislu uvjeren
sam kako nizinske šume i hidroelektrane mogu dobro
zajednički funkcionirati, uz poštivanje osnovnih
načela ekološke ravnoteže šumskoga ekosustava.


U dijelu napisa koji se odnosi na konferenciju i njezin
tijek autor piše kako nije sklon taj skup ocijeniti pozitivno
i da nismo uvjerili auditorij kako smo (šumari i
zaštitari!) za održivi razvoj koji je condicio sine qua
non za Hrvatsku i koji je samo i iključivo, prema njegovu
mišljenju , ostvarenje projekta HE Novo Virje.


Svi drugi prijedlozi dolaze iz tabora nihilističkih
protivnika razvoja, koji ne poštuju demokratske procedure
donošenja odluka. Za njih nisu mjerodavni skupi,
vrlo opsežni istražni radovi i studije. Kako sam sudjelovao,
zajedno sa skupinom šumarskih znanstvenika sa
Šumarskoga fakulteta u Zagrebu u izradi spomenutih
studija, i to dijela koji se odnosi na šumarstvo, odgovorno
tvrdim kako naši zaključci nisu u cijelosti preneseni
u integrirani završni tekst, nego su iz konteksta izvađeni
oni dijelovi koji ne smetaju danom projektu hidroelektrane.


Ostvarenje Hidroelektrane Novo Virje jedini je cilj,
dok su održivi razvoj i zaštita prirode i okoliša tek ukras
jednoga dobrog i isplativog posla, ali samo za uži krug.


Ako sam pogriješio unaprijed se ispričavam.


Prof. dr. sc. B. Prpić


NEKONVENCIONALNA RASPRAVA O "PARADIGMI ODRŽIVI RAZVOJ


U organizaciji Hrvatskoga šumarskog i Hrvatskog
energetskoga društva u Zagrebu je 27. i 28. svibnja održana
Međunarodna konferencija Održivo gospodarsko
korišćenje nizinskim rijekama i zaštita prirode i okoliša.
Suorganizatori su formalno bili Euronatur, Akademija
šumarskih znanosti, Pokret prijatelja prirode Lijepa
naša, Hrvatsko ekološko društvo, Hrvatsko društvo
za odvodnju i navodnjavanje, Hrvatsko društvo za velike
brane, Hrvatsko društvo za zaštitu voda, Hrvatsko
geološko društvo i Hrvatsko hidrološko društvo.


Organizatori su ciljem konferencije proglasili "pronalaženje
mogućnosti održivog energetskog (u skladu s
naslovom konferencije trebalo je - gospodarskoga!) korištenja
nizinskim rijekama u Hrvatskoj s posebnim osvrtom
na zaštitu šuma".


Prihvatio sam ponudu organizatora da se aktivno uključim
u konferenciju uvodnim izlaganjem, predsjedanjem
dvjema sjednicama i sudjelovanjem u izradi zaključaka.
Pri tom sam bio svjestan da me čeka uzbudljiv
zadatak, jer se na temama konferencije mahom sukobljavaju
dvije ekstremne suprostavljene struje. Jedna
je, tobože, tehnicistička, razorna, gruba građevinska


("betonirska"), koja bi po mišljenju one druge najradije
upropastila sve prirodno. Druga je ekstremna struja
protiv bilo kakva razvoja. Zadaća je konvencije, dakle,
imala biti da vrela srca a hladne glave pomiri ekstremne
stavove i da pokuša zaključivati zaista u korist održivog
razvoja. Logično je da takvu, arbitražnu ulogu preuzmu
vodoprivrednici, kojih je struka upravo polivalentna u
smislu zaštite od voda, zaštite voda i korišćenja vodama
(ali ne samo u energetske svrhe!).


Tumačeći takvu ulogu vodnoga gospodarstva, prihvatio
sam dakle, ponudu i konferenciji ponudio uvodno
izlaganje koje dajem u integralnome opsegu. Naslov,
pak, ovoga članka citat je iz rasprave jednog od
sudionika, koji je konferencija prihvatila maltene kao
svoj motto.


U tijeku pripreme te konferencije dogodio se znakovit
razvoj ideje o potrebi, o sadržaju pa i o učesnicima
konferencije. U početku gotovo jednonamjenska ideja
u kratkom je roku evoluirala u višenamjensku. Tako je i
originalni naslov dobio još i pridjev održivi, što svjedoči
o tome da se već u pripremi konferencije na izvjestan
način prejudiciraju njeni zaključci i da konvergiraju




ŠUMARSKI LIST 7-8/1998 str. 63     <-- 63 -->        PDF

prema jedinom mogućem cilju. Dakle, ne postavlja se
dilema ili-ili (razvoj ili zaštita okoliša). Nudi se stav i-i:
mogući su i razvoj i zaštita okoliša. U okviru održivog
razvoja čak je moguće i oplemenjivanje prirode.


Zastoje baš u slučaju radova na nizinskim rijekama
dolazilo do možda najvećeg sporenja oko potreba i načina
čovjekova zahvata u prirodni okoliš? Pri tom su
osporavatelji redovito zahtijevali povratak prirodnom
stanju nizinskih rijeka, nultom stanju koje je veoma teško
bilo ustanoviti, jednostavno iz razloga što prirodnoga,
netaknutog stanja nizinskih rijeka nema. Sve su naše
rijeke milenije i milenije izložene antropogenim utjecajima,
jer su ljudi na njima živjeli, strahovali i branili
se, pa ih i za vlastite potrebe mijenjali i svojim potrebama
prilagodavali. U prilog takvom uvodu pomažu
mi dva dokumenta: Proglas iz Heidelberga europskih
znanstvenika, medu kojima su 52 nobelovca, i Program
za promjenu Skupa o zemlji iz Rija 1992.


Nobelovci su ustanovili da ekologija nije (ne bi trebala
biti) ideologija i ne može biti zamjena za religiju ili
za marksizam. Ekološki ciljevi jesu opravdani, ali ako
je riječ o znanstvenoj ekologiji, a ne o emotivnom "pjesničkom"
pristupu problemima bez pravih kvantifikacija,
bez usporedbi i optimalizacija.


Prva hrvatska konferencija o vodama u Dubrovniku
1995., pozivajući se na Agendu 21, istaknula je da su
razvoj i okoliš nedjeljivo povezani, a čovjek je centar
brige o održivom razvoju. Održivi je razvoj upravljanje
i očuvanje prirodnih resursa na način da se osiguraju i
zadovolje čovjekove potrebe danas i u budućnosti. Gospodarenje
vodama razvilo se iz čovjekove borbe protiv
poplava, dakle za goli opstanak. Nakon toga, s razvojem
civilizacijskih potreba, ali i ljudskih znanja i
mogućnosti, čovjek iskorištava vodne resurse do današnjih
manje ili više sofisticiranih načina.


Vodno gospodarstvo u Republici Hrvatskoj definiraju
tri glavne grupe aktivnosti: zaštita od voda, zaštita
voda i iskorištavanje voda.


Zaštitom od voda svaka je aktivnost započeta. To je
bila najprije elementarna obrana od poplava, izgradnjom
nasipa, pa regulacioni radovi na rijekama, i na kraju izgradnja
retencija i akumulacija, što već znači i mogućnost
upravljanja vodama. Na primjer, za oplemenjivanje
malih voda i za korišćenje vodama za opskrbu
naselja, industrije i poljoprivrede. Ovam spadaju uređenje
bujica i potuerozioni radovi, a posebno odvodnja
površinskih i podzemnih voda, te kanalizacija naselja.


Da bismo se vodnim resursima mogli koristiti za različite
ljudske potrebe, vodu treba zaštititi od zagađivanja,
a eventualno zagađenu pročistiti do potrebnoga
stupnja upotrebljivosti. Takvu pak vodu možemo iskoristiti
za opskrbu vodom naselja i industrije, za navodnjavanje
u poljoprivredi i šumarstvu, za opskrbu ribogojilišta,
za sport i rekreaciju. Na kraju, ali ne po značenju
i opsegu, jest i hidroenergetsko korišćenje. Ono iza


ziva najviše kontroverza, ali ujedno pruža i najviše šansa
za višenamjensko korišćenje nizinskim rijekama.


Prva hrvatska konferencija o vodama ustanovila je
daje Hrvatska mala zemlja, ali bogata vodom, da joj je
vodnogospodarska infrastruktura još slabašna, pa i
zbog toga u razvoju nije učinjeno mnogo pogrešaka.
Velike mogućnosti koje Hrvatska ima treba iskoristiti
optimalno, uz omogućavanje održivog razvoja vodnoga
gospodarstva na načelima suvremenoga društvenoekonomskog
razvoja.


Konstataciju o slabašnoj vodnoj infrastrukturi potvrđuju
podaci o izgrađenosti objekata za zaštitu od
štetnoga djelovanja voda i za odvodnju površinskih voda
iz Zbornika te konferencije:


1.
U Hrvatskoj je 29 rijeka dužih od 50 km, ukupne dužine
3.487 km.
2.
Do 1990. god. potpuno je regulirano 31% vodotoka
(1.175 km), djelomično je regulirano 1.394 km
(37%), a na 1.226 km potrebni su regulacijski zahvati.
3.
Nasipi za obranu od poplava izgrađeni su na 2.733
km, stoje 62,5% od ukupnih potreba. Nasipi su različitih
stupnjeva sigurnosti, povratni periodi na koji
su računati iznose od 5 do 1000 godina.
4.
Odteretni i obodni kanali izvedeni su u dužini od
780 km, stoje 40% ukupnih potreba.
5.
Ukupno 39 izgrađenih višenamjenskih akumulacija
imaju korisni volumen od 285 mil. m3.
6.
Ukupno 36 retencija sadržava 1.443 mil. m´ retencionoga
prostora. Lavovski dio toga volumena u
sustavu je Srednjeg Posavlja.
Na kraju nekoliko primjera izvedenih ili projektiranih
rješenja za ilustraciju tvrdnja iz ovoga uvoda u konferenciju.


Rijeka Drava. Uzvodni su je susjedi Austrijanci i
Slovenci praktički svu energetski iskoristili. Kad to želimo
uraditi i mi u Hrvatskoj, nastaju otpori s različitih
strana. Mi smo dosad izgradili HE Varaždin (1975.),
HE Čakovec (1982.) i HE Dubrava (1989.). U njima se
baš nije inzistiralo na višenamjenskim rješenjima u pripremi
i projektu. Pa ipak rješenja su uspješna i u tom
smislu. Ima dakako i primjedaba na rješenja. Tako na
primjer na režim rada HE Dubrava koji je nepovoljan
za plovidbu. Može se ustanoviti da su izgrađeni objekti
riješili probleme regulacije, zaštite od poplava Drave,
zaštitu zaobalja od utjecaja rijeke na visoke podzemne
vode na ukupno 80 km toka rijeke Drave. Ima naravno i
nepovoljnih utjecaja, a to su smanjenje pronosa nanosa
i povećana erozija korita, odnosno nepovoljan utjecaj
na morfologiju rijeke i sniženje razine podzemnih voda
u zaobalju, opet nizvodno od izgrađene dionice.


Nizvodni projektirani višenamjenski objekti, a osobito
najznatniji hidroenergetski projekt u Hrvatskoj,
HE Novo Virje, računat je i na ispravljanje negativnih
učinaka uzvodnih hidroelektrana. Jedino, pak, moguće




ŠUMARSKI LIST 7-8/1998 str. 64     <-- 64 -->        PDF

realno rješenje za ukupnu dužinu rijeke Drave od Osijeka
do ušća Mure jest zajedničko višenamjensko rješenje
cijelog sustava iz davno već predstavljenoga Programa
Drava. Parcijalnim regulacijskim zahvatima neće
se nikada riješiti svi problemi koje Drava stvara za
svoj okoliš.


Sava i sustav Srednje Posavlje. To je najznatnije
područje u RH, i u njemu se prelamaju najveći gospodarski,
demografski i zaštitarski problemi Hrvatske. Na
Savi su locirane najveće izgrađene nacionalne vrijednosti,
gotovo polovica stanovništva i hrvatska metropola.
Sava je i hidrološka osovina Hrvatske. Ceste poplave
Save i pritoka, a najdojmljivija s najtežim posljedicama
i najvećim ljudskim žrtvama - glasovita poplava
rijeke Save iz 1964. god. - bile su povodom da se konačno,
sustavno riješi obrana Zagreba i Posavine, da se
uredi višenamjenski vodoprivredni sustav. Taj je sustav


riješen studijom Regulacija i uređenje rijeke Save u Jugoslaviji
(1972.) uz pomoć Ujedinjenih naroda. U okviru
zahvata jest i sustav Srednje Posavlje u dolinama Save
i Kupe od granice sa Slovenijom do Gradiške. Zadatak
mu je obrana od poplava visokoga stupnja sigurnosti,
poboljšanje režima voda nizvodno građevinskim i
upravljačkim rješenjima i optimalno korišćenjc golemim
resursima Save i pritoka. Sustav je završen samo
djelomično. Nedovršeni su odteretni kanali Kupa-Kupa,
Odra, Lonja-Strug, i nizinske retencije Lonjsko polje,
Mokro polje, Zelenik i Kupčina. Ipak je i takav, nedovršeni
sustav već dosad višestruko opravdao ulaganja.
Zagreb je siguran od velikih voda Save (ne i od brdskih
potoka), a karakteristike prirodnoga i projektiranoga,
odnosno djelomično ostvarenog režima velikih voda
100-godišnjega povratnoga perioda dajemo samo u
nekim karakterističnim profilima:


Vodotok Profil Prirodno stanje Projektno stanje
Q mVs hmn.m. Q mVs h m n.m
Sava Mačkovac izlaz 3.156 95,15 2.800 93,64
Srednje Posavlje
Sava Zagreb 3.143 117,26 2.650 116,75


Sadašnji stupanj kontrole još je uvijek nizak. Izgrađeni
objekti ipak mogu znatno utjecati na režim voda,
bar u segmentu obrane od poplave. Oni su ipak i osnovna
pretpostavka za razvoj i za buduće gospodarsko korišćenjc
Korišćenjc, pak, vlastitim resursima jest i
glavna pretpostavka razvoja. Budući da se ova konferencija
bavi i strategijom razvoja, treba ustanoviti kakva
je moguća zavisnost između održivog razvoja, zaštite
prirode i okoliša i korišćenja vlastitim resursima.


Moram istaknuti da apeli iz uvodnoga referata od
većeg dijela sudionika nisu baš benevolentno prihvaćeni.
I protivno uobičajenom afirmativnom izvještavanju
sa sličnih konferencija, ja nisam sklon pozitivnoj ocjeni
te konferencije. Jest, točno je daje rasprava bila nekonvencionalna,
žestoka čak (!). Nisam ipak stekao dojam
da smo približili stavove i da smo zaista uvjerili auditorij
kako je održivi razvoj moguć i condicio sine qua noti
za Hrvatsku, ali i za svaku civilizranu ljudsku zajednicu.
Na deklarativnom planu svi su za održivi razvoj. Ali
na planu razrade ideje i realizacije projekata iz održivog
razvoja javljaju se goleme razlike. Inzistira se na
jednonamjenskim konzervatorskim i konzervativnim
rješenjima, koja faktički onemogućuju održivi razvoj.
Konferencija nije ni završena. Obveza je organizacijskoga
odbora da koncipira zaključke jer ih plenum konferencije
nije prihvatio i da nakon svega objavi zbornik
konferencije, s time da najprije prikupi sve referate.


Dvije su grupe zaključaka predložene organizacijskom
odboru. Jedna, vodoprivredno-energetičarska,
koju je stavio na papir Franković iz Elektroprojekta, i


druga - šumarska, kojoj je protagonist prof. Prpić. Na
prvom postkonferencijskom sučeljavanju iz tih dvaju
prijedloga nije rezultirao zajednički, pa je odluka o konačnom
tekstu odgođena, a kompromisni će prijedlog
dati dr. Goran Granić, glavni organizator konferencije.


Problemi održivog gospodarskoga razvoja na nizinskim
rijekama, s posebnim osvrtom na zaštitu prirode i
okoliša, ostaju dakle i dalje otvoreni. Rješenja se ne
odonose, već samo odgađaju. Sumnja se u sve i sva.
Skupi, veoma opsežni istražni radovi i studije nisu za
nihilističke protivnike razvoja mjerodavni, oni pristupaju
problemima već prejudiciranih stavova. Ne poštuje
se demokratska procedura donošenja odluka, jer, na
primjer, u državnoj komisiji za ocjenu studije utjecaja
na okoliš nisu "naši" (imenom i prezimenom članovi.
Zbog toga se mi, učenici u osnovnoj školi demokracije,
moramo napokon naviknuti i na to da u organiziranom
društvu mora uvijek biti i arbitar. Struke, upravni organi,
Vlada, Vrhovni ili Ustavni sud, uvijek netko. Ne
mogu se (ne smiju se!) odgađati ad calendas graecas
strateška rješenja o kojima ovisi budućnost zemlje.


Branko Bergman, dipl. inž. grad.


Pretisak iz časopisa HRVATSKA VODOPOPR1VREDA,
lipanj 1998., godište VII., broj 69