DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1998 str. 63 <-- 63 --> PDF |
prema jedinom mogućem cilju. Dakle, ne postavlja se dilema ili-ili (razvoj ili zaštita okoliša). Nudi se stav i-i: mogući su i razvoj i zaštita okoliša. U okviru održivog razvoja čak je moguće i oplemenjivanje prirode. Zastoje baš u slučaju radova na nizinskim rijekama dolazilo do možda najvećeg sporenja oko potreba i načina čovjekova zahvata u prirodni okoliš? Pri tom su osporavatelji redovito zahtijevali povratak prirodnom stanju nizinskih rijeka, nultom stanju koje je veoma teško bilo ustanoviti, jednostavno iz razloga što prirodnoga, netaknutog stanja nizinskih rijeka nema. Sve su naše rijeke milenije i milenije izložene antropogenim utjecajima, jer su ljudi na njima živjeli, strahovali i branili se, pa ih i za vlastite potrebe mijenjali i svojim potrebama prilagodavali. U prilog takvom uvodu pomažu mi dva dokumenta: Proglas iz Heidelberga europskih znanstvenika, medu kojima su 52 nobelovca, i Program za promjenu Skupa o zemlji iz Rija 1992. Nobelovci su ustanovili da ekologija nije (ne bi trebala biti) ideologija i ne može biti zamjena za religiju ili za marksizam. Ekološki ciljevi jesu opravdani, ali ako je riječ o znanstvenoj ekologiji, a ne o emotivnom "pjesničkom" pristupu problemima bez pravih kvantifikacija, bez usporedbi i optimalizacija. Prva hrvatska konferencija o vodama u Dubrovniku 1995., pozivajući se na Agendu 21, istaknula je da su razvoj i okoliš nedjeljivo povezani, a čovjek je centar brige o održivom razvoju. Održivi je razvoj upravljanje i očuvanje prirodnih resursa na način da se osiguraju i zadovolje čovjekove potrebe danas i u budućnosti. Gospodarenje vodama razvilo se iz čovjekove borbe protiv poplava, dakle za goli opstanak. Nakon toga, s razvojem civilizacijskih potreba, ali i ljudskih znanja i mogućnosti, čovjek iskorištava vodne resurse do današnjih manje ili više sofisticiranih načina. Vodno gospodarstvo u Republici Hrvatskoj definiraju tri glavne grupe aktivnosti: zaštita od voda, zaštita voda i iskorištavanje voda. Zaštitom od voda svaka je aktivnost započeta. To je bila najprije elementarna obrana od poplava, izgradnjom nasipa, pa regulacioni radovi na rijekama, i na kraju izgradnja retencija i akumulacija, što već znači i mogućnost upravljanja vodama. Na primjer, za oplemenjivanje malih voda i za korišćenje vodama za opskrbu naselja, industrije i poljoprivrede. Ovam spadaju uređenje bujica i potuerozioni radovi, a posebno odvodnja površinskih i podzemnih voda, te kanalizacija naselja. Da bismo se vodnim resursima mogli koristiti za različite ljudske potrebe, vodu treba zaštititi od zagađivanja, a eventualno zagađenu pročistiti do potrebnoga stupnja upotrebljivosti. Takvu pak vodu možemo iskoristiti za opskrbu vodom naselja i industrije, za navodnjavanje u poljoprivredi i šumarstvu, za opskrbu ribogojilišta, za sport i rekreaciju. Na kraju, ali ne po značenju i opsegu, jest i hidroenergetsko korišćenje. Ono iza ziva najviše kontroverza, ali ujedno pruža i najviše šansa za višenamjensko korišćenje nizinskim rijekama. Prva hrvatska konferencija o vodama ustanovila je daje Hrvatska mala zemlja, ali bogata vodom, da joj je vodnogospodarska infrastruktura još slabašna, pa i zbog toga u razvoju nije učinjeno mnogo pogrešaka. Velike mogućnosti koje Hrvatska ima treba iskoristiti optimalno, uz omogućavanje održivog razvoja vodnoga gospodarstva na načelima suvremenoga društvenoekonomskog razvoja. Konstataciju o slabašnoj vodnoj infrastrukturi potvrđuju podaci o izgrađenosti objekata za zaštitu od štetnoga djelovanja voda i za odvodnju površinskih voda iz Zbornika te konferencije: 1. U Hrvatskoj je 29 rijeka dužih od 50 km, ukupne dužine 3.487 km. 2. Do 1990. god. potpuno je regulirano 31% vodotoka (1.175 km), djelomično je regulirano 1.394 km (37%), a na 1.226 km potrebni su regulacijski zahvati. 3. Nasipi za obranu od poplava izgrađeni su na 2.733 km, stoje 62,5% od ukupnih potreba. Nasipi su različitih stupnjeva sigurnosti, povratni periodi na koji su računati iznose od 5 do 1000 godina. 4. Odteretni i obodni kanali izvedeni su u dužini od 780 km, stoje 40% ukupnih potreba. 5. Ukupno 39 izgrađenih višenamjenskih akumulacija imaju korisni volumen od 285 mil. m3. 6. Ukupno 36 retencija sadržava 1.443 mil. m´ retencionoga prostora. Lavovski dio toga volumena u sustavu je Srednjeg Posavlja. Na kraju nekoliko primjera izvedenih ili projektiranih rješenja za ilustraciju tvrdnja iz ovoga uvoda u konferenciju. Rijeka Drava. Uzvodni su je susjedi Austrijanci i Slovenci praktički svu energetski iskoristili. Kad to želimo uraditi i mi u Hrvatskoj, nastaju otpori s različitih strana. Mi smo dosad izgradili HE Varaždin (1975.), HE Čakovec (1982.) i HE Dubrava (1989.). U njima se baš nije inzistiralo na višenamjenskim rješenjima u pripremi i projektu. Pa ipak rješenja su uspješna i u tom smislu. Ima dakako i primjedaba na rješenja. Tako na primjer na režim rada HE Dubrava koji je nepovoljan za plovidbu. Može se ustanoviti da su izgrađeni objekti riješili probleme regulacije, zaštite od poplava Drave, zaštitu zaobalja od utjecaja rijeke na visoke podzemne vode na ukupno 80 km toka rijeke Drave. Ima naravno i nepovoljnih utjecaja, a to su smanjenje pronosa nanosa i povećana erozija korita, odnosno nepovoljan utjecaj na morfologiju rijeke i sniženje razine podzemnih voda u zaobalju, opet nizvodno od izgrađene dionice. Nizvodni projektirani višenamjenski objekti, a osobito najznatniji hidroenergetski projekt u Hrvatskoj, HE Novo Virje, računat je i na ispravljanje negativnih učinaka uzvodnih hidroelektrana. Jedino, pak, moguće |