DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1998 str. 71 <-- 71 --> PDF |
9. Korištenje tuđih sredstava za financiranje poslovanja u 1997. godini a) posudba sredstava iz čl. 70. ZOŠ-a u iznosu oko Za nenamjenski korištena sredstva pod a) i b) nije 80 000 000 kuna obračunata kamata, niti je ista uknjižena u rashode pob) posudba sredstava iz čl. 58. i 68. ZOŠ-a u iznosu slovanja. oko 28 000 000 kuna. Zaključna razmatranja Iz gore navedenih podataka nedvojbeno se može zanju Poduzeća. Velika je vjerojatnost da Poduzeće neće ključiti daje proces koji je prisutan u "Hrvatskim šumabiti u mogućnosti izvršavati zahtjeve Zakona o šumama ma", p.o. Zagreb izrazito negativnih tendencija. Ukolii propise šumskogospodarske osnove, što će imati za ko se ne poduzmu radikalne mjere u zaustavljanju ovih posjedicu daljnje pogoršavanje uvjeta privređivanja i u negativnih kretanja (smanjenje obračunate amortizadrvnoj preradi i u drugim djelatnostima, koje se oslacije, pad dugoročnih ulaganja u dugotrajnu imovinu i njaju na produkte šumartva čiji proizvodi čine osnovnu biološku reprodukciju šuma, drastično smanjenje prosirovinsku bazu istih. daje putem javnog nadmetanja i dr.), a prije svega mobilizacijom svih kreativnih kadrova prisutnih u Podu mr. se. Josip Dundović, dipl. inž. šum. zeću i Državi, za očekivati je daljnju eroziju u poslova- U BUDUĆNOSTI BROJNE POPULACIJE PTICA MOČVARICA STJECAJEM EKOLOŠKIH OKOLNOSTI ZAOBILAZIT ĆE KOPAČKI RIT POČETAK KRAJA KOPAČKOG JEZERA U BARANJI Vrbov mladik oteo se svim predviđanjima i postepeno osvaja najveću vodenu površinu Kopačkog rita Brojnim našim napisima i publikacijama pokušali smo skrenuti pozornost odgovornih na nestanak najveće bare u Hrvatskoj, Kopačkoga jezera. Više puta isticano je značenje koje ova bara ima u Posebnom zoološkom rezervatu Kopački rit za brojne vrste močvarica, koje se ovdje zadržavaju i hrane ili povremeno borave u vrijeme jesenje i proljetne migracije. Opisivali smo nepovoljni trend evolucije ekosustava Kopačkoga rita koji je podložan prirodnim silama i procesima, ali i utjecaju suvremenoga čovjeka. Gradnjom obrambenih nasipa, kanala i drugim hidromelioracijskim zahvatima u prostoru zaobalja rijeka Dunava i Drave koje se provode već više od 280 godina, cijeli se krajolik promijenio do neprepoznatljivih granica. Neshvatljiva glad za zemljom za poljodjelskim oranicama kroz povijest ovog kraja dovela je krajolik Kopačkoga rita u jednu nelogičnu i neprihvatljivu krajnost. Zbog smanjenja zaobalja ugrozilo se izvanredno prirodno mrijestilište i gojilištc riječne ribe, lijepa i jedinstvena priroda. Zbog tih promjena mnoge vrste ptica močvarica su nestale, a neke su vrste pred izumiranjem, tako da bi se danas, daje kojim slučajem živ, A. Brehm, A. Moj sisovics ili E. Rössler , čudom čudili i ne bi vjerovali da se nalaze na tlu one predivne močvare koju su imali sreću upoznati u vrijeme svojega života i boravka na tlu Baranje. Međutim, nije shvatljivo da neki suvremeni znanstveno- obrazovni ekolozi očevidci promjena prepuštaju prirodi njen logični, ali sa stajališta zaštite prirode destruktivni tijek koji će dovesti do nestanka Kopačkoga jezera, što u svakom slučaju neće zadovoljiti mnoge ornitologe, ljubitelje prirode i sve one koji Kopačko jezero poznaju iz svoje mladosti. KOPAČKO JEZERO I "POLUOTOK" PRIJE DOMOVINSKOG RATA 1991. GODINE Za one koji ne poznaju Baranju, Lovište "Belje", reći ćemo daje Kopačko jezero najveća vodena površina u Kopačkome ritu. Zavisno od vodostaja promjenjivog je oblika i veličine. U mnogim napisima spominje se veličina od 250 ha pa i 300 ha. Tijekom ljeta i jeseni gubi vodu pa poprima izgled "kifle" i kasnije "kapi" vode (Skica 1). U takvim prilikama najveća dubina jedva da prelazi 2,5 metra. Porastom vodostaja rijeke Dunava dolazi do naplavljivanja Kopačkoga rita. Pejsaž rita postepeno se mijenja, pa u vodi nestaju poznati krajolici, medu ostalim i spomenuti "Poluotok". Kod još viših vodostaja, onih iznad 450 cm, nestat će obala Kopačkoga jezera i cijeli će krajolik poprimiti izgled velike aluvijalne površine, kojoj nije moguće odrediti obalu ni veličinu. Pogledom iz zrakoplova, obale postaju kosine obrambenih nasipa |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1998 str. 72 <-- 72 --> PDF |
Skica 1. Izgled Kopačkog jezera kod različitih vodostaja . vtt»on>ttut ... __ u m »i nnniu LEGENDA: - Granica Kopačkog jezera za visokog vodostaja - Granica Kop. jez. za niskog vodostaja ^ - Vrbaci G c^^ - Ritske livade * * 4 370 |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1998 str. 73 <-- 73 --> PDF |
u Baranji i Bačkoj, a rijeku Dunav krivudavi vodotok stopljen u pejzažu označavaju samo krošnje stabala koje proviruju iz vode. Da ih nema, ne bi se mogla zamijetiti rijeka. S postupnim opadanjem vodostaja pojavit će se poznate obalne terase Vemeljskoga dunavca, kanala Nađhat i Hulovo. Kopačko jezero će poprimiti izgled jezera s prepoznatljivim obalama i uzvišenjem koje duboko zadire u akvatorij južnoga dijela jezera. Zbog svog izgleda, podsjeća na poluotok pa mu otuda i ime. "Poluotok" je inače ilovasto-pjeskovita "greda" koja se pojavljuje padom vodostaja na 220 cm (prema vodomjeru u Apatinu, K - 78,84 m.n.m.). Do rata je "Poluotok" bio prekriven grbkom (Rorippa amphibia), koji bi u vrijeme poplave ožutio krajolik. Mjestimično bi se javio rašac {Trapa natans) i plavun (Nymphoides peltata), a ranijih godina lopoč (Nymphea alba). Davne 1967. godine skidali bi s motornoga čamca zamotaje zapletenih stabljika lopoča i plavuna. Tijekom ljeta i jeseni biljke bi se na "Poluotoku" osušile i gotovo nestale. Tlo bi na ljetnom suncu ispucalo, tvoreći nepravilni mozaik osušenoga tla. Krajo lik bi poprimio izgled nekog tropskog predjela. Pukotine u tlu često su bile dublje od 10 cm, poslužile bi kao jedino sigurno sklonište žabama, gujavicama, kukcima, puževima, školjkama i drugim životinjama i biljkama. Nesumnjivo, daje za prostorni razmještaj biljnih zajednica od posebnoga značenja poplava. Njeno trajanje, visine vodostaja, brzina protoka, možda su najhitniji ekološki čimbenici, rekli bi nevidljive ruke čudnovatog vrtlara, koji po njemu znanim kriterijima raspoređuje biljke i biljne zajednice u prostoru Kopačkoga rita. Iako u Kopačkom ritu ne nalazimo veliki broj biljnih vrsta, one su njegov nezamjenljivi ukras; daju mu osebujan izgled, pa ga malo tko može zamijeniti sa sličnim poplavnim područjima u drugim zemljama Europe i svijeta. Promjene u brojnosti pripadnika pojedinih biljnih zajednica, njihov prostorni raspored je začuđujući i gotovo nevjerovatan. Nažalost, izgled krajolika Kopačkoga jezera znatno se promijenio. Očigledno da više sukcesije, u ovom slučaju vrba, zauzima vodeni prostor Kopačkoga jezera. Što će se dalje događati manje-više je poznato. No uvijek postoje iznenađenja. VRBACI "POLUOTOKA", MJESTO GNJEZĐENJA VELIKIH VRANACA - KORMORANA Do rata je sjeverna obala "Poluotoka" bila nalik na prostrani pjeskovito-muljevit riječni sprud, kojega su tijekom jeseni i pred zimu zaposjedala jata močvarica (Slika 1 ). Posjetitelji bi ih rado promatrali i fotografirali. U mnoštvu najbrojnijih kormorana nalazila su se jata žličarki, malih bijelih čapljica, običnih galebova i gotovo neprimjetna jata prutki i žalara. Sa bilo kojeg dijela "Poluotoka" moglo se vidjeti gotovo cijelo Kopačko jezero i njegovi pernati rezidenti. Danas je to manje moguće zbog gustoga mladika vrbe. Slika 1. Zapadni dio "Poluotoka" na Kopačkom jezeru 1990. godine. Vodostaj nizak ispod 100 cm (prema vodomjeru na Sakadašu K - 79,00 m.n.m.). U prednjem je planu zajednica krute šašike (Carex elatae W. Koch, 1926.), na nju se prema obali jezera nadovezuje biljna zajednica trbulje i močvarnoga grpka (Oenantho - Rorippetum Lohm. 1950), zatim dolazi muljevita obala i voda. (Foto: D. Getz) Na "Poluotoku" su se nalazila još tri manja vrbaka, jedan na samom utoku kanala Hulovo u Kopačko jezero (Poroszlo), koji je od 1986. godine zaposjednut velikim vrancima (Phalacrocorax carba sinensis Blum. 1796.-1810.), drugi je bio negdje u sredini znatno manji od prvoga i zadnji veći koji ima izgled manjega šumarka kod utoka kanala Čonakut u Kopačko jezero. Danas su od tri, dva vrbaka zagnijezdili kormorani pa imje sudbina neizvjesna. Vjerovatno će se s vremenom osušiti, istrunuti i nestati, kao onaj u Nađhatu i na spomenutom Poroszlovu. Proces traje pet, šest pa i više Slika 2. Isto mjesto sedam godina kasnije. Primjećuje se jaki obrastaj bijele vrbe (Salix alba) i drugih vrsta vrba. (Foto: D. Gctz) |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1998 str. 74 <-- 74 --> PDF |
godina, dotle se možemo nadati da bi se nešto moglo prema biljnim zajednicama "Poluotoka", koje su pod promijeniti u korist ovih lijepih i uočljivih vrbaka na utjecajem češćih manjih "valova" poplava. Zbog toga Kopačkom jezeru. Vrbak kod Hordovanja u zajednici su promjene u zastupljenosti pojedinih biljnih zajednisa šašem (Cariceto - Salicetum albae prov.) granica je ca izražajnije. VRBOV MLADIK ZAUZEO VEĆI DIO "POLUOTOKA" Blage promjene u obrastaju "Poluotoka" zapažale su se već 1990. godine. Mladik vrbe (stabalca dužine do oko 30 cm) gusto je niknuo na najistočnijem dijelu "Poluotoka" kod Poroszloa (Slika 2). Nismo mu pridavali veću pozornost, jer smo pretpostavljali da će ga iduća poplava zagušiti i sve će biti kao prije. Nakon 6 godina i 8 mjeseci, nekad jedva primjetljiv mladik, prerastao je u neprohodni vrbak (vidi sliku 3). Izgleda da se oteo poplavi i vjerojatno će izrasti u gustu šumu. Pojava više biljne sukcesije, u ovom slučaju mladika bijele vrbe, znak je propadanja Kopačkoga jezera, te najveće i najatraktivnije bare ZOO rezervata. Za ljubi- Slika 3. Obrastaj mlađika vrbe zahvatio je cijeli "Poluotok" Kopač koga jezera. U pozadini nova kolonija velikog vranca (Phulacrocorax carbo sinensis Sh. - Nod.) (Foto: D. Getz) Slika 4. Iako je dijelove vrbaka "ugušila" poplava, on će se obnoviti u sljedećoj povoljnoj situaciji, odnosno uginule biljčice bit će podloga za novi pokušaj nastanka mladika (malada). (Foto: D. Getz) Slika 5. "Raskrižje" kanala Gorbe, Hulova i Poroszloa 1990. godine. Glavnina vode na slici pripada kanalu Poroszlo, lijevo je na slici kanal Hulovo a desno Gorba. (Foto: D. Getz) Slika 6. Kanal Hulovo: desno na slici (3) utoka kanala Poroszlo, a lijevo (1) kanala Gorbe. Ispred (2) je dio "Poluotoka" koji je obrastao mladikom vrbe, stabalcima mjestimično višim od 4 metra. Snimljeno sedam godina kasnije. (Foto: D. Getz) telje ptica bit će to veliki gubitak brojnih jata divljih gusaka, pataka, čaplji i vivčarica, koje su tijekom seobe i u lokalnim migracijama nalazile ovdje sigurno utočište (od lovaca), mjesto bogato maločetinjašima, ličinkama kukaca, puževima, školjkama, žabama, ribom i drugim životinjama kojima se hrane. Zasigurno će neki tvrditi daje sve pod kontrolom, da će vrbov mladik dobro doći čapljama koje gnijezde izvan ZOO rezervata, no ne pomišlja se da priroda ima svoju logiku koja često zbunjuje i najbolje poznavatelje ovog područja. |