DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 7-8/1998 str. 73     <-- 73 -->        PDF

u Baranji i Bačkoj, a rijeku Dunav krivudavi vodotok
stopljen u pejzažu označavaju samo krošnje stabala koje
proviruju iz vode. Da ih nema, ne bi se mogla zamijetiti
rijeka.


S postupnim opadanjem vodostaja pojavit će se poznate
obalne terase Vemeljskoga dunavca, kanala Nađhat
i Hulovo. Kopačko jezero će poprimiti izgled jezera
s prepoznatljivim obalama i uzvišenjem koje duboko
zadire u akvatorij južnoga dijela jezera. Zbog svog izgleda,
podsjeća na poluotok pa mu otuda i ime.
"Poluotok" je inače ilovasto-pjeskovita "greda" koja se
pojavljuje padom vodostaja na 220 cm (prema vodomjeru
u Apatinu, K - 78,84 m.n.m.).


Do rata je "Poluotok" bio prekriven grbkom (Rorippa
amphibia), koji bi u vrijeme poplave ožutio krajolik.
Mjestimično bi se javio rašac {Trapa natans) i
plavun (Nymphoides peltata), a ranijih godina lopoč
(Nymphea alba). Davne 1967. godine skidali bi s motornoga
čamca zamotaje zapletenih stabljika lopoča i
plavuna. Tijekom ljeta i jeseni biljke bi se na "Poluotoku"
osušile i gotovo nestale. Tlo bi na ljetnom suncu ispucalo,
tvoreći nepravilni mozaik osušenoga tla. Krajo


lik bi poprimio izgled nekog tropskog predjela. Pukotine
u tlu često su bile dublje od 10 cm, poslužile bi kao
jedino sigurno sklonište žabama, gujavicama, kukcima,
puževima, školjkama i drugim životinjama i biljkama.


Nesumnjivo, daje za prostorni razmještaj biljnih zajednica
od posebnoga značenja poplava. Njeno trajanje,
visine vodostaja, brzina protoka, možda su najhitniji
ekološki čimbenici, rekli bi nevidljive ruke čudnovatog
vrtlara, koji po njemu znanim kriterijima raspoređuje
biljke i biljne zajednice u prostoru Kopačkoga rita.


Iako u Kopačkom ritu ne nalazimo veliki broj biljnih
vrsta, one su njegov nezamjenljivi ukras; daju mu
osebujan izgled, pa ga malo tko može zamijeniti sa sličnim
poplavnim područjima u drugim zemljama Europe
i svijeta. Promjene u brojnosti pripadnika pojedinih
biljnih zajednica, njihov prostorni raspored je začuđujući
i gotovo nevjerovatan.


Nažalost, izgled krajolika Kopačkoga jezera znatno
se promijenio. Očigledno da više sukcesije, u ovom
slučaju vrba, zauzima vodeni prostor Kopačkoga jezera.
Što će se dalje događati manje-više je poznato. No
uvijek postoje iznenađenja.


VRBACI "POLUOTOKA", MJESTO GNJEZĐENJA VELIKIH VRANACA - KORMORANA


Do rata je sjeverna obala "Poluotoka" bila nalik na
prostrani pjeskovito-muljevit riječni sprud, kojega su
tijekom jeseni i pred zimu zaposjedala jata močvarica
(Slika 1 ). Posjetitelji bi ih rado promatrali i fotografirali.
U mnoštvu najbrojnijih kormorana nalazila su se
jata žličarki, malih bijelih čapljica, običnih galebova i
gotovo neprimjetna jata prutki i žalara. Sa bilo kojeg
dijela "Poluotoka" moglo se vidjeti gotovo cijelo Kopačko
jezero i njegovi pernati rezidenti. Danas je to
manje moguće zbog gustoga mladika vrbe.


Slika 1. Zapadni dio "Poluotoka" na Kopačkom jezeru 1990. godine.
Vodostaj nizak ispod 100 cm (prema vodomjeru na Sakadašu
K - 79,00 m.n.m.). U prednjem je planu zajednica
krute šašike (Carex elatae W. Koch, 1926.), na nju se prema
obali jezera nadovezuje biljna zajednica trbulje i močvarnoga
grpka (Oenantho - Rorippetum Lohm. 1950), zatim
dolazi muljevita obala i voda.


(Foto: D. Getz)


Na "Poluotoku" su se nalazila još tri manja vrbaka,
jedan na samom utoku kanala Hulovo u Kopačko jezero
(Poroszlo), koji je od 1986. godine zaposjednut velikim
vrancima (Phalacrocorax carba sinensis Blum.
1796.-1810.), drugi je bio negdje u sredini znatno manji
od prvoga i zadnji veći koji ima izgled manjega
šumarka kod utoka kanala Čonakut u Kopačko jezero.
Danas su od tri, dva vrbaka zagnijezdili kormorani pa
imje sudbina neizvjesna. Vjerovatno će se s vremenom
osušiti, istrunuti i nestati, kao onaj u Nađhatu i na
spomenutom Poroszlovu. Proces traje pet, šest pa i više


Slika 2. Isto mjesto sedam godina kasnije. Primjećuje se jaki obrastaj
bijele vrbe (Salix alba) i drugih vrsta vrba.
(Foto: D. Gctz)