DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1998 str. 8 <-- 8 --> PDF |
1. lamaj: "PROMIŠLJANI-: () STANJU ŠUMARSTVA HRVATSKE NA PRAGU 21. SI0L.IKĆA" Šumarski list br. 7 X. CXXII (1998). 303-308 Kakva je praksa u nas? Jedini i ekskluzivni korisnik navedenih sredstava su "Hrvatske šume", p.o. Zagreb, no pored podrške programima proširene biološke reprodukcije, ova se sredstva koriste kao podrška drugim potrebama (kreditiranje tekuće likvidnosti) s posljedicom realnog obezvrijedenja, budući se zaštitne kamate ne obračunavaju na takva posezanja, ili su primijenjene stope neadekvatne za tako posuđeni kapital. Dakle, ovdje se postavlja pitanje, može li se posezati za ovim strogo namjenskim sredstvima na do sada uobičajeni način, a pogotovo se mora razmotriti stanje u kojem zbog nepostojanja programa ova sredstva ostaju neiskorištena. Osjetljivost statusa sredstava za proširenu biološku reprodukciju u ovom vremenu potenciraju teškoće s likvidnošću u cjelokupnom hrvatskom gospodarstvu, koje u ovoj teškoj ekonomskoj situaciji ova sredstva izdvaja. Principijelno određenje zakonodavca da u realizaciji programa proširene biološke reprodukcije sudjeluje svojim doprinosom cjelokupno hrvatsko gospodarstvo, upućujc na razmišljanje nije li to poziv prije svega hrvatskim šumarskim organizacijama, šumarskoj stručnoj javnosti da učini dodatne napore, te dodatnim vezivanjem bankarskih sredstava (temeljem depozita sredstava OKFŠ-a) povećava ta sredstva. Da takva razmišljanja imaju osnove, valja se samo prisjetiti potreba za konverzijom degradiranili sastojina kao i čistina i goleti koje valja privesti šumskoj proizvodnji. Sigurno bi bilo korisno kada bi se stručno kompetentno utvrdilo kada započinje projektiranje i priprema sadnog materijala, a kada isti završava (da lije to završna faza njege mladika ili čišćenja guštika, ili je pak to faza uzrasta letvika). Tko ocjenjuje uspjeh (ili neuspjeh) projekta, a nadasve tko konačno kolaudacijom utvrđuje adekvatnost utroška ovih sredstava? Trebalo bi možda čitavo ovo područje urediti posebnim pravilnikom Ministarstva poljoprivrede i šumarstva, kojim bi institucionalni nadzor i nadležnost bile precizno definirani. Ambijent funkcioniranja šumarstva u Republici Hrvatskoj od 1990. do danas Nasljeđena razjedinjenost šumarstva najeklatantnije je došla do izražaja neposredno nakon prvih demokratskih izbora. Prisjetimo se samo masovnog građanskog zahtjeva u proljeće 1990., koji zahtijeva konačnu integraciju LŠG "Jelen" Beograd u hrvatski šumarsko-lovni i gospodarski korpus. Nadalje, nepostojanje jedinstvene šumarske organizacije za gospodarenje šumama i šumskim zemljištem preko noći stvara potrebu za radnjama koje će pozitivno odgovoriti na takva, moramo reći, opravdana opća narodna traženja. Najjednostavniji i najkraći put u to vrijeme (sjetimo se, u to doba vrijede još Ustav SFRJ i SRH, kao i zakoni SFRJ i SRH) bio je da se izvrši intervencija u postojeći Zakon o šumama, koji u skraćenoj proceduri sva tri vijeća Sabora SRH, inaugurira promjene koje dovode do objedinjavanja cjelokupnog šumarskog prostora i stvaranja javnog poduzeća "Hrvatske šume", p.o. Zagreb s 15 uprava šuma. Prvoga siječnja 1991. javno poduzeće "Hrvatske šume", p.o. Zagreb i formalno-pravno započinje radom. Bez izgrađene organizacijske infrastrukture, bez kadrovske ekipiranosti, bez tehničko-materijalnih uvjeta, s nasljeđem bivših šumskih gospodarstava, započet je dinamičan i mukotrpan posao koji još uvijek traje. Pri određivanju uprava šuma, polazišta su bila u ozračju političkih predviđanja koja su se nazirala, i određenja da ne smije doći do cijepanja šumsko-gospodarskih jedinica. Ocjenjujući optimalnost ustrojenih uprava šuma iz tog vremena, gore navedeno svakako valja imati na umu ukoliko se pretendira na objektivnost. Ja sam osobno danas mišljenja daje organizacijski trostupanjski oblik (Šumarija - Uprava Šuma - Direkcija) "Hrvatskih šuma", p.o. Zagreb odgovarajući model, no za razliku i od vremena kada je kao takav utemeljen, danas bi ga valjalo dograditi uvođenjem još tri uprave šuma, a decentralizacijom funkcija glavne Direkcije, uprave šuma učiniti kreativnijima za dobrobit šuma i uposlenih u njima. Izrada kvalitetne fizibiliti studije u tome bi pogledu trebala biti prvi korak, poglavito ima li se na umu da se redefiniranje ciljeva gospodarenja šumama najavljuje kroz novi Zakon o šumama ili izmjene i dopune postojećeg Zakona. Decentralizacija u upravljanju i gospodarenju šumama postaje aksiom i iz puke potrebe za kreativnošću velikog broja stručnih ljudi iz čega bi trebala proizići i veća učinkovitost gospodarenja javnim poduzećem "Hrvatske šume", p.o. Zagreb. Temeljna pitanja na kojima bi se u mirnodopskom vremenu trebala graditi šumarska politika (ili politike), u svakom bi slučaju trebalo raspraviti i prema njima se odrediti prije svih stručna šumarska javnost, a potom (ili na takvom određenju) ponuditi rješenja Vladi i Saboru na donošenje. Izostavljanje relevantnih šumarskih institucija iz ovoga projekta, kao i zaobilaženje uglednih stručnih pojedinaca i znanstvenika, značilo bi uredovanje u šumarstvu u Hrvatskoj onih kojima šuma treba poslužiti za ostvarenje osobnih ciljeva, koji su u pravilu usko materijalni ili pak samo političko promotivni. Danas, kada se kao narod suočavamo i nosimo s potrebama poslijeratne obnove i nužnosti razvojnog iskoraka, valja odgovorno, stručno, pa ako hoćete i patriotski, razmotriti sve mogućnosti kojima i kao šumari i kao domoljubi možemo doprinijesti naporima za što brži i bezbolniji uspjeh takvih nastojanja čitave naše zajednice. |