DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1998 str. 81 <-- 81 --> PDF |
Detalj iz lisabonskoga botaničkog vrta Hrvatsku su delegaciju na Lisabonskoj konferenciji činili prof. dr. sc. Stanislav Sever , voditelj delegacije te članovi delegacije mr. se. Jela B i 1 a n d ž i j a, doc. dr. se. Ivan M art in i ć i dr. se. Boris Hrašovec. 37 zemalja potpisnica Uz opću deklaraciju, zemlje sudionice ministarske konferencije potpisale su dvije rezolucije i to: rezoluciju LI: Ljudi, šume i šumarstvo -Unapređenje socioekonomskih aspekata potrajnoga gospodarenja šumama rezoluciju L2: Sveeuropski kriteriji, pokazatelji i operativne smjernice za potrajno gospodarenje šumama. Zemlje potpisnice dviju novih rezolucija su (abecednim redom): Albanija, Austrija, Bjelorusija, Belgija, Bugarska, Češka Republika, Danska, Estonija, Finska, Francuska, Grčka, Hrvatska, Irska, Island, Italija, Latvija, Lihtenštajn, Litva, Luksemburg, Mađarska, Malta, Monako, Nizozemska, Norveška, Njemačka, Poljska, Portugal, Rumunjska, Ruska Federacija, Slovačka, Slovenija, Sveta Stolica (Vatikan), Španjolska, Švedska, Švicarska, Lurska, Ukrajina i Velika Britanija. Supotpisnik rezolucija je i Europsko povjerenstvo. U radu konferencije sudjelovalo je i šest izvaneuropskih zemljama-promatrača: Brazil, Kanada, Čile, Japan, Malezija i SAD te 12 nevladinih organizacija, međunarodnih udruženja i tijela. Značenje III. ministarske konferencije Više nego ikada prije, na ovoj su konferenciji europske šume spoznate kao važan obnovljiv prirodni resurs, dugoročno povezan s mnogobrojnim ljudskim aktivnostima te gospodarski oslonac milijunima malim šumovlasnika. U svezi s tim posebice se naglašava da su jačanje dijaloga između šumarstva i javnosti te uključivanje brojnih sudionika u kreiranje šumarske politike važni elementi za uspjeh provedbe dogovorenih mehanizama zaštite šuma u europskim uvjetima. Slika sa svjetske izložbe EXPO 98 - osvježenje pod slapon U svezi s timu, u Općoj deklaraciji, među ostalim čitavamo: U 21. stoljeću europsko će šumarstvo, poštivajući socijalne, ekonomske, okolišne i kulturalne uloge šume. optimizirat svoj doprinos potrajnom razvoju društva, posebice razvoju ruralnih sredina, osiguranju obnovljivih resursa i zaštiti globalnoga i lokalnog okoliša. Društvo će, shvaćajući mnogostruku ulogu šuma i uviđajući važnost zaštite i potrajnoga gospodarenja šumama, podržati snažan razvoj šumarstva pružajući nužne regulatorne, institucionalne, ekonomske i socijalne okvire za provedbu potrajnoga gospodarenja šumama, usmjeravajući odluke ka najboljoj uporabi drveta i ostalih šumskih proizvoda i koristi, smanjujući postojeće pritiske na vitalnost i zdravstveno stanje šuma. Ovime se na najvišoj ministarskoj razini, prepoznaju važnost šumarstva i potrajnoga šumskog gospodarenja u ukupnom održivom razvoju društva te priznaje značenje socijalnih i gospodarskih funkcija šume zajedno s okolišnim, ekološkim i kulturalnim funkcijama kao bitnih elemenata za potrajno šumsko gospodarenje. Danas, po svršetku III. ministarske konferencije može se govoriti kako se upravo ovim putem i na ovoj razini, dosad najsnažnije, nastoji europsku šumarsku svijest te šumarsku politiku uglavnom jednostrano okrenutu ekonomskim osnovama, podrediti ekološkim i društvenim pitanjima šume i šumarstva. Istodobno se takvoj zajedničkoj strategiji nastoji dati zasada nedostajući globalni okvir i dugoročno planiranje2. Upravo je zato lisabonska ministarska konferencija po svemu nastavak i novi korak razvoja i provedbe jedinstvenih političkih i strukovnih mehanizama zaštite i potrajnoga gospodarenja europskim šumama. 1 O tome vidi i u I. Martinić (1996): Hrvatsko šumarstvo - treba li mu novi okvir?, Meli. šumar. 21 (4) 198 - 200, te 1. Martinić (1997): / u najvažnijim je europskim procesima šumarstvo na sporednom kolosjeku, Meli. šumar. 22(3)125-128. |