DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1998 str. 9     <-- 9 -->        PDF

I. Tarnaj: "PROMIŠLJANI: O STANJU ŠUMARSTVA I1RVATSKK NA I´RACiU 21
Ogromne ratne štete u našoj zemlji traže napor svih
resursa, kako bi nakon njihove sanacije hrvatsko društvo
bilo osposobljeno nositi se sa standardom razvijenoga
svijeta. Na temelju šumarske produkcije, svoj
kruh zaslužuje velik broj našeg naroda. Napori koje čine
hrvatske vlasti na održavanju zaposlenosti, kao i na
stvaranju uvjeta novog zapošljavanja, ne mogu i ne
smiju ostati samo bitka Vlade, već se tim i takvim nastojanjima
djelatno trebamo priključiti i mi, i to na način
da povećavajući svoju učinkovitost korištenja resursa
omogućimo trajnu i stabilnu potporu drvno-priredivačkoj
i papirnoj industriji i proizvodnji i izvozu svoje
produkcije. Upravo je sada vrijeme da mi kao stručno
najodgovorniji ljudi u zemlji ponudimo Vladi Republike
Hrvatske takva rješenja (zajedno s drvoprerađivačima)
koja će biti na tragu ostvaraja globalnih ciljeva, za
koje smo se i politički i etički opredijelili.


Ne mogu se ovdje ne prisjetiti cijene koju su šume
Lijepe naše platile pri obnovi zemlje iza II. svjetskog
rata. Bez šumarske asistencije u odabiru rješenja iz tog
vremena, posljedice otklanjamo još i danas.


Međutim, vrijeme i okolnosti pod kojima su donesene
i provedene mjere uvećanih (čistih) sječa neposredno
iz II. svjetskog rata i ono što bi trebalo danas učiniti
u potpunoj su opreci, prije svega po motivaciji i razumijevanju
takve potpore, koja niti može niti smije biti
učinjena bez nas šumara. Dakle, mišljenja smo da kvalitetnu
i stabilnu (po količini, strukturi, kvaliteti i dinamici)
opskrbu sirovinom finalne prerade drva, a poglavito
one koja svoju produkciju izvozi, treba urediti na
načelima dobrog partnerstva i kodeksu poslovno i politički
odgovornih ljudi.


Mišljenja sam da takvom zahtjevu možemo udovoljiti,
pogotovo ima li se na umu da dugoročnost (kao
konstanta) građenja poslovnih odnosa s drvnom i papirnom
industrijom je jednako tako i naš interes. Obnovljivost
resursa, kao osnovna karakteristika naše grane, ostavlja
mogućnosti trajnog razvoja šumarsta i drvne industrije,
što kao komparativnu pogodnost moramo valorizirati
i koristiti u naporima u izgradnji boljega života
za sve nas.


Imaju li "Hrvatske šume", p.o. Zagreb tako kompleksnu
zadaću pred sobom?


Po meni svakako da. Izgubljeni dijalog (i bilateralni
i institucionalni) ne samo da treba ponovo izgraditi, već
ga valja postaviti na nove dugoročne osnove, redefinirajući
ciljeve sukladno globalnim kretanjima u hrvatskom
društvu. Za ostvarenje globalnih nacionalnih i
gospodarskih ciljeva, šumarstvo može i mora biti poluga
Vladi, a nikada i nipošto na štetu šume kao takve.


Po mom shvaćanju odnosa šumarstva sjedne i svih
drugih subjekata s druge strane, treba se okaniti politike
kojoj je cilj postizanje učinaka iz potrebe dnevno-poli


STOLJEĆA" Šumarski list br. 7 X. (XXII (1WS). 303-3UX


tičkih kretanja ili zbog potpore (neprincipijelne) pojedinim
interesnim grupama.


Javnost rada i transparentnost stavova treba biti obilježje,
a činjenice i na njima zasnovani zaključci trebaju
određivati mjere kojima će se ostvariti uspješnost ostvarivanja
postavljenih ciljeva.


Društveno-gospodarski položaj koji šumarstvo ima


u nas treba nas učiniti odgovornijima pri raspolaganju


resursom, i otkloniti svaku bahatost u odnosima s jav


nošću, kao poglavito u odnosima s partnerima - korisni


cima naših roba i usluga.


Neprihvatljiva su rješenja koja idu za time da se potraživanja
od kupaca za našu robu ili usluge ("Spačva")
pretvaraju u vlasnički ulog. Takva rješenja nisu dobra,
te ako bi postala šira praksa dovela bi šumarstvo u ulogu
taoca i nove etatizacije hrvatskog gospodarstva. Nastale
(ili naslijeđene) probleme treba rješavati drugim
instrumentarijem, primjerenim tržnom gospodarstvu.


Istraživanja za potrebe planiranja sadašnjosti i budućnosti
trebaju biti stalnim procesom. Zbog toga valja
graditi takve institucionalne odnose sa subjektima i pojedinim
stručnjacima koji mogu dati validne elemente
za razmatranje pojedinih problema, kako bi poslovne
poteze mogli temeljiti na predvidivim učincima.


Našoj struci nije potrebno političko tutorstvo, jer ni


kome ne treba dopustiti politički, a još manje patriotski


ekskluzivitet. Vrijeme iza nas reklo je podosta o nama i


kao interesnoj grupi i kao pojedincima. Još više ćemo


biti ocjenjivani po tome što ćemo činiti (ili pak ne činiti


- a trebali bi) u buduće. Prema tomu, pozivam Vas da
svojim djelovanjem na načelima najbolje šumarske
etike date doprinos razvoju hrvatskoga šumarstva i
hrvatskoga društva.
Mrtvi kapitali


U svom romanu "Mrtvi kapitali", Josip Kozarac otkriva
nedostatke u društvenom životu, loše gospodarenje
zemljom i pogrešan odgoj i obrazovanje intelektualaca.


Ovdje upotrebljena sintagma "Mrtvi kapitali" treba
ukazati na pogreške koje činimo mi u šumarstvu Hrvatske
danas, kada se nalazimo pred imperativom zadovoljavanja
potrebe za obnovom zemlje iza ratnih razaranja
i istovremenim osiguranjem pretpostavki za razvojem
i šumarstva i hrvatskoga društva na pragu novog
stoljeća.


Što se to danas u Hrvatskoj, a posebice u šumarstvu
može staviti pod ovaj naslov. Nisu to neiskorištene šume,
već su to neiskorišteni sposobni i stručni ljudi. Zapanjujuće
veliki broj kreativnih, stručnih i etički neupitnih
ljudi pasivizirano je raznim kombinatorikama kadroviranja
bez kriterija (ili ipak).


Pravi li se učinak takve politike? Tko snosi odgovornost
za takve avanture? Kako ispraviti loše učinke
takvih nepromišljenih poteza?