DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1998 str. 47 <-- 47 --> PDF |
.1. (iračiin. I. Anić. S.Malić: POTRAJNO GOSPODARgNJE I OČUVANJE BIOLOSKK RA/N. HRVATSKIH SUMA Šumarski list br. 9-10.CXX11 (199X1.437-442 STANJE ŠUMA Zakon o šumama Republike Hrvatske utvrdio je da su šume i šumsko zemljište te gospodarenje njima od općega interesa. Radi jamstva jedinstvenoga i trajnoga gospodarenja šumama u Republici Hrvatskoj, ustanovljeno je jedno šumskogospodarsko područje. Šumama i šumskim zemljištem na šumskogospodarskom području gospodari se na temelju šumskogospodarske osnove područja koju izrađuju "Hrvatske šume", javno poduzeće za gospodarenje šumama i šumskim zemljištem u Republici Hrvatskoj, p.o. Zagreb, a odobrava Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva. Šumskogospodarska osnova područja na temelju koje se sada gospodari vrijedi od 1996. do 2005. godine. Ona je uporište hrvatske šumarske politike te podliježe obnovi svakih 10 godina. Njome se propisuje dugoročno gospodarenje šumama u prostornom i vremenskom smislu. U njoj je prikazano stanje šuma i određeni su ciljevi gospodarenja, vrste i opseg radova, kao i metode za postizanje ciljeva gospodarenja. Šumskogospodarska osnova prikazuje stvarno stanje i planira dugoročno stručno gospodarenje šumama radi dobivanja trajnog i što vrijednijeg prinosa, ali uzima u obzir i opće koristi od šuma i stvaranje ekološke ravnoteže u prostoru. Ona je temelj za izradu srednjoročnih i dugoročnih planova razvoja. Šumsko zemljište zauzima 43,5% površine Hrvatske. Od toga "Hrvatske šume", p.o. Zagreb, gospodare sa 79,2%, ostale državne ustanove sa 2,2%, a privatni vlasnici s 18,6%. U ostale državne ustanove spadaju nacionalni parkovi, park-šume, posebni rezervati, nastavni i pokusni objekti i dr. Od 2 457 648 ha ukupnog šumskog zemljišta 84% je obraslo drvećem, dok ostalih 16% ili 396 139 ha otpada na različite skupine neobrasloga zemljišta. Prema tipu i obrastu, šumsko je zemljište pokriveno s 53% vrijednih šuma sjemenjača, 31% su panjače, 11,5% su razni degradirani šumski oblici (makija, garizi i šikare), a ostalu površinu čine kulture i plantaže. Drvna zaliha iznosi nepunih 300 000 000 m\ a godišnje priraste 8,8 milijuna m\ Na svakom hektaru državnih šuma (bez površine i drvne mase prvoga dobnoga razreda koji obuhvaća šume u dobi do 20 godina) nalazi se od 198 do 202 mVha drva, a u privatnim šumama 82 mVha, što ne zadovoljava. Šume u Hrvatskoj siromašne su četinjačama (16%) i mekim listačama (4%), dok značajno mjesto zauzima hrast (lužnjak i kitnjak) s 27%, bukva s 35% i ostale tvrde listače s 18%. Šume kontinentalnoga područja Republike Hrvatske zauzimaju oko 54,6% šumskoga zemljišta. S obzirom na ustrajna obilježja i način gospodarenja, kontinentalne šume dijele se na regularne i preborne. Prirodna obnova regularnih šuma najosjetljiviji je dio gospodarskoga djelovanja u tim ekosustavima. Sa- State of Forests mo prirodno obnavljanje sastojina održava njihovu kakvoću: od postojanosti i proizvodnosti do trajnosti i svekolike ekološke uloge šume. Sastojine glavnih vrsta drveća (hrast lužnjak, hrast kitnjak i obična bukva) pomlađuju se pod zastorom krošanja starih stabala oplodnim sječama. Preborne su šume prirodno vezane uz areal obične jele koja s bukvom i smrekom tvori postojane i proizvodne šume. Trenutno stanje hrvatskih prebornih šuma ponajbolje pokazuje činjenica daje samo 50% sastojina obrasta od 0,7 do 1,0 gdje je obrast omjer stvarne temeljnice ili stvarnog volumena drva i odgovarajuće normalne temeljnice ili normalnoga obujma drva po 1 ha. Razlog tomu je sušenje jele kao posljedica mnogih uzroka. U normalnoj se prebornoj šumi obično sječe desetogodišnji prirast drva. Dakle vrijeme od 10 godina je ophodnjica takvih šuma. Istovremeno se pri sječi njeguje prirodni pomladak i mladik. Poremećaj tijeka pomlađivanja uzrokuje gubitak stabilnosti ekosustava prebornih šuma. Zadaci gospodarenja prebornim šumama su uz postupan porast drvne zalihe, stvaranje povoljne preborne strukture te ozdravljenje drveća (šume). Što se tiče mediteranskoga područja, hrvatsko se mediteransko područje može podijeliti u dva dijela: eumediteran, kojega obilježavaju hrast crnika i alepski bor i submediteranski dio, kojega obilježavaju hrast medunac i crni bor. Od šumskih površina na mediteranskome području 49% otpada na goli krš, garig, šibljak i degradirane panjače (makije i šikare). Programom razvoja hrvatskoga šumarstva nastoji se sve šumsko zemljište povratiti u vrijednije oblike šuma. Na prvome se mjestu predviđaju pošumljavanje, njega i pomlađivanje šuma. Kao pionirske vrste koriste se alepski i crni bor. U konačnici se gospodarskim zahvatima nastoji uzgojiti autoktona hrastova sastojina (crnike ili medunca). Veliku prepreku uspjehu stvaraju požari i ponegdje slobodna ispaša stoke. |