DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1998 str. 50     <-- 50 -->        PDF

T, Dimitrov: GORKNJH (il.OBALNK BIOMASH


ma, agencijama za požarno gospodarenje i kanadskim
interagencijskim centrom za šumske požare (Canadian
Interagency Forest Fire Centre - CIFFC), industrijom,
istraživačkim agencijama u drugim zemljama, te međunarodnim
znanstvenim programima i inicijativama.


Ocjenjivanje požarne opasnosti ključna je komponenta
sustava za podržavanje odluka u požarnom upravljanju
u Kanadi i nedavno ju je razmotrio i doradio
Hawk es (1995a, b)1. Sada su to računalno temeljeni
sustavi informacija koji prikupljaju i prikazuju podatke


o vremenu, požaru i resursima, te pomažu požarnom upravitelju
da donosi dnevne odluke o otkrivanju požara,
planovima za spremnost i rasporedu početnog napada.
Najnoviji razvoj u sustavima prostornog požarnog gospodarenja
koji uključuju modele utemeljene na požarnoj
znanosti s tehnologijom GIS-a (Geographie Information
System) opisali su Lee, Todd i Suddaby (1997)1. Oni
uključuju module pojavljivanja požara od groma i one
kojima su uzrok ljudi, karte brzine širenja i požarnog intenziteta,
modele požarnog rasta, modele prognoze disperzije
(širenja) dima i zahtjeve početnog napada. U globalnom
kontekstu, Kanada vodi demonstracijski projekt
GEMINI (Global Emcrgcnsy Management Information
Network Initiative), tj. inicijativna mreža globalne informacije
upravljanja u hitnim slučajevima, kako bi ilustrirala
koristi požarno-informacijskog sustava temeljenog
na internetu, da automatski nadzire, arhivira, predskazuje
i diseminira stanje okoliša svjetskih šumskih požara
(Anderson iLee 1997)1.
Kanada surađuje i u globalnim studijima o implikacijama
politike upravljanja požarima na ugljikovu bilancu,
ali ne samo politike nego i prakse u borealnim
šumama u Kanadi, Aljasci i Rusiji. Preliminarno istra


2. ŠUMSKI POŽARI U SJEVERNIM
Šumarski list br. 9 10, CXXII (I lWK). 443-455


živanje predskazuje dulje požarne sezone, žešće požarno
vrijeme, i raniji početak sezone (Simard 1997b)1.
Prijeteća mogućnost globalnog zatopljenja koje se očekuje
da će imati najviše utjecaja u sjevernim širinama,
podigla je pravnu zabrinutost među državama jer će se i
požarna aktivnost u sjevernoj zoni nastaviti povećavati.
(Stocks, Lee i Marte 11 1996)1. Stocks (1996)´i
Stock s i drugi (1998)´ upozoravaju da bi topliji i malo
suši uvjeti za borealnu zonu Sibira i sjeverne Kanade
uzrokovali povećano opterećenje požarima.


Velika povećanja spaljena područja i kraći intervali
povratka vatre mogli bi stvoriti pozitivno biosfersko
povratno djelovanje na globalnu klimatsku promjenu,
jer bi se ugljik oslobađao iz šuma koje gore mnogo brže
nego što bi ga mogle akumulirati.


Drugim riječima, pozitivno biosfersko povratno
djelovanje je proces kada se ono što se izgaranjem šuma
dobiva (C02), vraća natrag ponovno u proces (fotosinteza),
ali zbog manje šuma u atmosferi ostaje višak
(pozitivno) C02, a to rezultira klimatskom zatopljenju.


Stocks i Kau ff man (1997) uspoređuju potrošnju
biomase u šumskim požarima borcalnih, umjerenih
i tropskih ekosustava, da bi dali uvid u povijesne
požarne režime i važnost promjena upotreba tla i politika
upravljanja požarima na sadašnje požarne režime.
Potrošnja goriva varira 50-struko među ekosustavima


(0.5 kg/m2 u tropskim savanama, prema 23 kg/m2 u
oborenom /srušenom/ gorivu u amazonskim kišnim šumama),
a povratna razdoblja požara sežu od 1 godine u
savanama, 50-150 godina u nezaštićenoj borealnoj zoni
Kanade, 5-1000 godina u umjerenim šumama gdje prevladava
površinska vatra.
CIRKUMPOLARNIM ZEMLJAMA,


POŽARNE EMISIJE I UČINAK NA ATMOSFERU
Forest fires in northern circumpolar countries,
fire emissions and atmospheric impact


Posljednjih godina sve je veća pozornost znanstvenika
usmjerena na utjecaj gorenja svjetske biomase na
atmosfersku kemiju, fotokemiju, i klimatsko zatopljavanje
(Crutze n i drugi 1979; Academy of Science,
1984)2. Javnost je o tome općenito obaviještena, a pozornost
se posvećuje tropima gdje se ugljik oslobođen
spaljivanjem biomase u zemljama u razvoju približava
količini koja ulazi u atmosferu spaljivanjem fosilnih
goriva u razvijenim zemljama (Crutzen iAndreae,
1990)2. Istraživačka aktivnost o atmosferskorkom učinku
spaljivanjem tropske biomase ubrzana je međanarodnom
suradnjom i mnoga pitanja traže odgovor. Dok
tropi ostaju najveći izvor emisija od spaljivanja biomase
u atmosferu, sve je veća potreba da se kvantificira
doprinos u globalnoj bilanci plinova u tragovima u at


mosferi iz šumskih požara u sjevernoj hemisferi. Šumski
su požari stalne i vidljive pojave u sjevernim zemljama,
koje se pitaju kako to utječe na okoliš.


Analizirajući opseg i utjecaj šumskih požara u sjevernim
cirkumpolarnim zemljama, važno je dokumentiranje
požara u Kanadi, Rusiji, Finskoj, Švedskoj i
Aljasci, područjima u kojima borealna šuma, ili tajga
prevladavaju kao vegetacijski tip. Mnogi veliki požari
događaju se u ovoj borealnoj šumskoj zoni koja se proteže
u dva široka transkontinentalna pojasa preko sjeverne
Amerike i Euroazije. Pokrivajući 12 milijuna km2
i ležeći uglavnom između 45° i 70° sjeverne širine, borealna
zona sadržava široke predjele šuma, četinjača,
što su vitalan prirodni i ekonomski resurs za sjeverne
cirkumpolarne zemlje.